Velika Britanija ima dugu tradiciju rušenja brzinskih rekorda na zemlji. Tridesetih godina prošlog stoljeća rekorde su rušili Malcolm Campbell u legendarnoj "Plavoj ptici", bio je tu i Henry Segrave sa "Zlatnom strijelom", a onda su palicu preuzeli George Eyston u "Thunderboltu" i John Cobb u Railton Specialu.
Od 1928. godine rekord se pomaknuo s 333 km/h na 634 km/h, a do novog pomaka došlo je 1960-ih godina kada su u "automobile" namijenjene za rušenje rekorda ugrađivani mlazni motori.
Tako je Amerikanac Craig Breedlove 1965. godine vozilom "Spirit of America" postigao brzinu od 955 km/h, a pet godina kasnije njegov sunarodnjak Gary Gabelich je vozilom "Blue Flame" na raketni pogon prvi probio granicu od 1000 km/h.
Konačno, 1997. godine Britanac Andy Green je u vozilu "Thrust SSC" prvi probio zvučnu barijeru brzinom od 1223 km/h, što je još uvijek važeći rekord za najbrži "automobil".
Dvadeset godina kasnije, Britanci žele još jednom pomaknuti granicu, ovaj put vozilom koje je nazvano "Bloodhound SSC".
Riječ je o automobilu koji koristi kombinirani pogon turbomlaznog motora s borbenog aviona Eurofighter Typhoon i raketnog motora. Prema očekivanjima brojnog tima koji stoji iza projekta, taj bi auto prvo trebao srušiti sadašnji brzinski rekord na kopnu, a potom bi trebao probiti i mitsku granicu od 1000 milija na sat, to jest 1610 km/h.
Ovim vozilom će ponovno upravljati pilot RAF-a Andy Green, a prva testiranja počinju krajem ovog mjeseca u engleskoj pokrajini Cornwall. Za početak će Bloodhounda "dotjerati" do brzine od 320 km/h, što bi ovo pet tona teško vozilo trebalo postići samo za osam sekundi.
- Ovo služi tome da pokažemo svijetu da mislimo ozbiljno. Dizajnirali smo i napravili veličanstveni, najsofisticiraniji automobil za postizanje rekordnih brzina u povijesti - rekao je Green za BBC.
Rušenje rekorda je pak namijenjeno za 2019. godinu kada bi na za tu priliku očišćenoj površini isušenog jezera u Južnoafričkoj Republici Andy Green prvo trebao postići brzinu od 800, a potom i 1000 milja na sat.
Bloodhound SSC trenutno još uvijek koristi samo turbomlazni motor Eurofightera, ali uskoro bi iz Norveške trebao stići i raketni motor kojim će se devet godina dugi razvoj ovog vozila napokon privesti kraju.