Koliko je izvjesno da se u Hrvatsku uvede četverodnevni radni tjedan? - u ovom je trenutku više hipotetsko nego ambiciozno pitanje s potencijalom, jer ni u najnovijim izmjenama Zakona o radu ta opcija nije ni naznačena kao mogućnost.
Ipak, portal MojPosao proveo je i ovih dana objavio rezultate istraživanja o raspoloženju građana prema drukčijim, boljim mogućnostima rada koji se ne bi temeljili na trenutnoj “klasičnoj” konstrukciji od osam sati rada dnevno tijekom pet dana u tjednu, nego na nekoj novoj strukturi u kojoj bi bili jednako učinkoviti, ali bi istovremeno poboljšali takozvani “work-life balance”, ravnotežu između rada i privatnog života. Ukratko, provjerili su kako “dišu” hrvatski građani kada je u pitanju njihova spremnost, i pod kojim uvjetima, na preraspodjelu postojećeg radnog vremena.
Deset sati dnevno
- Da se građane pita, radno vrijeme od “osam sati, pet dana u tjednu” postalo bi stvar prošlosti - sumirali su s portala MojPosao rezultate istraživanja, koji su pokazali sljedeće: kada bi postojala opcija skraćivanja radnog vremena, velika većina radnika koji sad imaju “klasično” radno vrijeme (a takvih je 70 posto ispitanika) radije bi se opredijelila za rad po principu “četiri dana tjedno po osam sati”. Nešto manje od trećine (oko 27 posto) pristalo bi i dalje raditi pet dana u tjednu, ali uz skraćivanje na šest sati dnevno. Zanimljivo je, kažu istraživači, da samo dva posto zaposlenika ne bi mijenjalo ništa u svome sadašnjem 40-satnom radnom vremenu. Kada opcija skraćivanja broja radnih sati tjedno ne bi bila moguća, više od 40 posto ispitanika rado bi pristalo tih 40 tjednih radnih “ugurati” u četiri radna dana, makar to značilo da će dnevno raditi i po deset sati - kažu s portala MojPosao.
Ipak, oni koji su za skraćivanje radnog tjedna ili broja radnih sati ne bi na to pristali pod svaku cijenu - istraživanje je pokazalo kako čak tri četvrtine Hrvata (72 posto) ne bi pristalo na skraćivanje radnog vremena kada bi ono dolazilo u kombinaciji s nižom plaćom, to jest pozivaju se na to da bi “isti posao obavili u manje vremena, a plaća im je ionako preniska i ne bi mogla pasti niže”.
Međutim, ima i onih - i to svaka četvrta ispitana osoba - koji bi pristali na nešto nižu plaću ako bi se radni tjedan skratio na četiri dana ili u slučaju da rade šest sati u danu tijekom pet radnih dana tjedno.
- Među onima koji su spremni razmotriti smanjivanje plaće, većina se slaže kako je pad plaće do deset posto dotadašnjeg iznosa prihvatljivo rješenje. To je nešto manje u odnosu na opciju prema kojoj bi se plaća smanjila sukladno broju odrađenih radnih sati. Međutim, tu razliku ispitanici objašnjavaju time što bi oni u skraćenom radnom tjednu obavili u potpunosti isti posao kao ranije, uz dodatak kako su plaćeni za obavljene radne zadatke, a ne vrijeme provedeno na poslu - objašnjavaju s portala MojPosao.
U istraživanju je sudjelovalo više od 1100 ispitanika, od kojih su dvije trećine bile žene. Najviše ispitanika (42 posto) u dobi je od 31 do 40 godina, gotovo polovica ispitanih ima visoku stručnu spremu. Najviše ispitanika dolazi iz Zagreba i okolice (55 posto), Istre i Kvarnera (15 posto) te Dalmacije (14 posto). Većina (70 posto) trenutačno je na klasičnom radnom vremenu (petodnevni radni tjedan, to jest 40 radnih sati tjedno), dok 16 posto ljudi radi šest dana u tjednu. Zanimljivo, četiri posto ispitanih izjasnilo se da već sada rade četiri dana u tjednu (od 32 do 40 sati), a u Hrvatskoj su mediji već izvještavali o nekoliko tvrtki koje su uvele takav radni ritam. Istaknimo kako naš Zakon o radu u članku 61. kaže kako “puno radno vrijeme ne može biti duže od četrdeset sati tjedno”, što znači da je to nekakav maksimum te se može ugovoriti i manji broj sati, na primjer, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu.
Korona-pandemija otvorila je vrata promjenana postojećih modela rada, što ističu i s portala MojPosao.
Belgijski primjer
- Primjerice, rad na daljinu postao je uobičajena pojava, baš kao i takozvani hibridni način rada koji predstavlja kombinaciju dolazaka u ured i rada od kuće, selekcijski procesi i “onboarding” se sve češće odvijaju u virtualnom okruženju, a primjera ima još - navode iz MojPosao.
Neka rješenja vezana za te mogućnosti te njihova regulacija uvršteni su i u najnoviji prijedlog izmjena našeg Zakona o radu, koji bi trebao stupiti na snagu početkom iduće godine. Mogućnost skraćenja radnog tjedna na četiri dana ili skraćivanje broja radnih sati nije među prijedlozima, iako su ta rješenja već postala stvarnost i u nekim europskim zemljama.
Podsjetimo, u Belgiji je u veljači usvojena mogućnost da belgijski zaposlenici odrade cijeli radni tjedan u četiri dana, umjesto uobičajenih pet, i to bez gubitka plaće. Točnije, zaposlenicima je dana mogućnost izbora žele li raditi četiri ili pet dana u tjednu, ali to ne znači da će raditi manje, nego da će svoje radno vrijeme sažeti na manje dana te drukčije prerasporediti.
U lipnju je na desetke tvrtki u Ujedinjenom Kraljevstvu bilo uključeno u šestomjesečni pokusni program četverodnevnog radnog tjedna, a mnoge tvrtke planiraju tu mogućnost učiniti trajnom. Na Islandu posljednjih godina čak 86 posto zaposlenika može odabrati raditi četiri dana, uz istu plaću kao i kada su radili pet dana, a u toj zemlji, kao i u Danskoj, primjerice, javna uprava radi samo do četvrtka. U Njemačkoj s kraćim radnim vremenom eksperimentiraju osobito manji startupovi, testna faza u pripremi je i u Španjolskoj, a u Švedskoj se četverodnevni radni tjedan pokušavao uvesti još 2015., ali projekt nije zaživio u cijelosti. Doduše, ritam skraćenog radnog vremena zadržale su neke tvrtke, poput Toyote, koja je skratila smjene svojim mehaničarima.
Razlozi za to su uglavnom slični: postići da radnici budu što zadovoljniji na poslu, a time i produktivniji.
Iako skraćivanje radnog tjedna kao mogućnosti nije završilo u najnovijim izmjenama Zakona o radu, to ne znači da se od njega odustalo. Naprotiv, iz sindikalnih redova doznajemo kako im se ideja čini izvedivom te da bi ubrzo mogli izići s takvom inicijativom i u nas:
- Da, skraćivanje radnog tjedna na četiri dana u ovom bi trenutku bila pozitivna promjena iz najmanje dvaju razloga. Prvi je taj što trenutno bilježimo nedostatak radne snage, radnici su preopterećeni pa, na primjer, imate situacije da troje radnika radi na jednom poslu, a kada jedan ode, isti se posao preraspoređuje na preostalih dvoje. S druge strane, iskustva onih koji su već skratili rad na četiri dana tjedno pokazuju kako se time povećala motiviranost i produktivnost radnika - kaže Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).
Poslodavci: A tko će onda raditi?
U poslodavačkim redovima na tu moćnost ipak gledaju sa skepsom.
- U našoj ekonomiji koja je uslužno orijentirana ne postoji način kako generalno uvesti četverodnevni radni tjedan bez većih potresa i porasta troškova. Zamislite kako bi to bilo organizirati u hotelima, trgovinama, pa i u IT sektoru, gdje ima dosta servisnih firmi koje pružaju usluge trećim osobama. Sigurno i u nas postoje kompanije s vlastitim intelektualnim vlasništvom, koje razvijaju vlastite produkte, i kojima bi tako nešto bilo lakše izvesti. Ali, da će četverodnevni radni tjedan automatski dovesti do porasta dodane vrijednosti i produktivnosti, teško - ističe Hrvoje Balen, predsjednik Udruge informatičke i komunikacijske djelatnosti u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP).
Do ozakonjenja “produženih” vikenda i kraćeg radnog tjedna, barem u Hrvatskoj, izgleda, put neće biti lak.