Danas sam imao sjajan ručak.
"Tete" u lokalnom dućanu stvarno su se potrudile i napravile sendvič iz snova. Bio pecivo sa sjemenkama bilo je ispunjeno šnitama tanko rezanog kulena i finog sira, a kao prilog ubacile su sirni namaz, kisele krastavce, papriku i šnitu svježe rajčice. Moj ručak koštao me 10 kuna i 39 lipa, a ja sam, naravno, zaokružio na 11.
Za brzinski sam se gablec odlučio zbog nedostatka vremena, iako sam za dvadesetak kuna u obližnjoj i vrlo dobroj zalogajnici mogao pojesti komad mesa ili punjene tikvice s pireom.
A onda sam ugledao nešto zbog čega mi je i taj fini ručak prisjeo. Mailove ministrice Martine Dalić koje su danas objavili mediji. I dok se drugi bave važnim informacijama koje te prepiske otkrivaju o ključnim trenucima donošenja lexa Agrokor, meni je u oči upao jedan jedini e-mail koji je na tako plastičan način otkrio snobovštinu članova naše Vlade i tzv. elitnog društva.
'Nije na nivou, ali eto'
U poruci ministrica Dalić tako dogovara tajnu večeru sa svojim partnerima i suradnicima na slučaju Agrokor. Iako ne znamo točno tko je tu bio, možemo pretpostaviti da se radi o vrhunskim menadžerima, ekonomskim stručnjacima i naravno - ministrici Dalić. A ona se u poruci doslovno ispričava svojim uzvanicima što će morati večerati u restoranu koji očito nije dovoljno dobar za njihove profinjene gubice.
"Izabrala sam ovaj niskoprofilni restoran da ne privlačimo previše pažnje jer se press raspituje tko je radio zakon. Tako da možda nije na nivou, ali eto...", piše ministrica posramljeno se ispričavajući svojim gostima.
Teško je uopće početi govoriti na koliko je sve razina ta njezina konstatacija duboko pogrešna.
Prvo, Bistro Fotić o kojem se u mailu radi simpatični je chabby chic restorančić u strogom centru Zagreba. Otvorila ga je ugledna zagrebačka fotografska obitelj Badrov. Bistro je fenomenalno uređen, a osim kao restoran služi i kao fotografska galerija. Tako se u ugodnom ambijentu mogu razgledati vrhunske fotografije, a retro dojam upotpunjuju uglancani primjerci prastarih fotoaparata, prave i vrlo vrijedne starine.
Je li problem što tamo zalaze i 'mali' ljudi?
Restoran o kojem govorimo pritom se diči i vrlo interesantnom gastronomskom ponudom, a specijaliteti im se rade isključivo od domaćih sastojaka lokalnih trgovaca. Danas je na meniju, između ostalog, bila krepka juha od koprive i graška sa dimljenim sirom s placa.
Pa što je onda moglo zasmetati ministrici Dalić? Vjerojatno što je to restoran u kojem se okuplja "bagra" koja si ne može priuštiti svakodnevne ručkove i večere od deset tisuća kuna.
U Fotiću se tako juhe mogu pojesti već od petnaest, a ručkovi od 35 kuna, pa je eto nesretni restoran na zao glasu među našom vrhuškom, koja se valjda boji da na takvom jednom mjestu ne bi susrela i "obične" ljude, one koji su za njih glasali.
U restoranu su, doznajemo, bili uvrijeđeni kad su pročitali mail jer ne samo da su u svoju ideju uložili mnogo truda i vremena, već su i sigurni kako je ministrica Dalić dobila odličnu uslugu.
Pa ipak, vlasnica Nikica Badrov nije nam htjela komentirati emailove ministrice Dalić jer kaže kako komentiranje takvih stvari nije na njezinom nivou.
No osim što je uvrijedila simpatično mjesto, ministrica Dalić pokazala je i koliko ima malo dodirnih točaka sa stvarnim svijetom. Nešto što za nju "nije na nivou" za jedan dio građana ove zemlje posve je nedostižno. Istraživanje prehrambenih navika koje je prošlog mjeseca predstavila Hrvatska agencija za hranu pokazalo je tako da najveći broj ispitanih, njih čak 22,6 posto, baš nikada ne konzumira topli obrok izvan kuće. Svakodnevno to radi tek tri posto ispitanika, a kada jedemo izvan kuće uglavnom to činimo ili jednom u mjesec dana ili čak samo jednom u dva do tri mjeseca.
Razlog tomu nije što si svatko ne bi u pauzi posla volio zagrabiti toplu juhicu od koprive s dimljenim sirom, pa na nju dodati odležani ramstek s grila. Ne, razlog tomu je što su nas smicalice i muljaže ove i svih prethodnih Vlada dovele u takvu situaciju da nerijetko zbrajamo sitniš i razmišljamo hoće li nam u dućanu primiti kreditnu karticu za jedan sendvič. Jedemo sendvič na rate.
I još nam je dobro, pa se i s tim sendvičem zagrcnemo kad vidimo bakicu do ramena uronjenu u kontejner za smeće, u potrazi za pedeset lipa vrijednom plastičnom bočicom.
E to nije na nivou, ministrice.