Najprije se zaprepastite, a onda naljutite kad saznate da masline koje ste kupili pod crne, zapravo nisu crne, nego obojane u crno.
Da kruh koji ste skuplje platili kao raženi, uopće nije napravljen od raženog brašna, nego je obojan.
Ljutite se kad shvatite da losos zapravo nije prirodno zavodljivo ružičast, nego je to zbog dodane boje. Ili primjerice svježe meso ima neku "presvježu" boju, pa se zanesete misleći da je netom stiglo iz klaonice, ni ne sanjajući da je polijevano s "nečim".
Čuli ste sigurno za ono što se prepričava među ljudima, kako vinobran mesu može dati svježu boju! Ali ne želite ni misliti na to.
Ne mislite ni kada se pođete počastiti sladoledom, čokoladan, vanilijast ili bilo kakav drugi privlačan izgled ne budi sumnju da u njemu ima nečega viška. Zapravo ima toliko proizvoda koje svakodnevno konzumiramo, a koji su obojani, ovim ili onim aditivom.
Odgovore na pitanja koliko je sve to štetno i opasno za organizam i smije li se koristiti, potražili smo najprije u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu iz Osijeka.
Odmah su nas razuvjerili i otklonili strahove o opasnostima, jer puno doga što se dodaje hrani, kažu, dozvoljeno je na europskoj razini.
Bojila su čiste tvari - objašnjavaju iz Samostalne službe za promociju hrvatskih poljoprivredno prehrambenih proizvoda, manifestacije i informiranje pri HAPIH-u.
"Bojila su koncentrati ekstrakata jestivih sirovina ili sintetskim postupkom proizvedeni kemijski spojevi poznatog sastava, a dodaju se u malim količinama za bojenje hrane, ne mijenjajući ostala svojstva proizvoda", kažu.
Kemijski spoj ili prirodni izvor
Prehrambeni aditivi iz kategorije bojila, saznajemo, dijele na ona čiji je tehnološki način proizvodnje kemijska sinteza iz određenih kemijskih spojeva i na bojila koja se proizvode ekstrakcijom, pročišćavanjem ili nekim drugim procesom iz prirodnih izvora.
Često se misli da su prehrambena bojila iz prirodnih izvora preduvjet za ocjenu prirodnosti i preporuka ili prednost nad bojilima dobivenim sintetskim putem.
Zapravo, radi se samo o razlici izvora osnovne sirovine, ali i jedna i druga bojila podvrgnuta su određenom kemijskom postupku i tehnološkoj obradi.
Bojila su prehrambeni aditivi koji se dodaju hrani uglavnom iz sljedećih razloga: kako bi se nadoknadio gubitak boje nakon izlaganja svjetlu, zraku, vlazi i promjenama temperature; za poboljšanje prirodnih boja; za dodavanje boje hrani koja bi inače bila bezbojna ili drugačije obojena.
U HAPIH-u naglašavaju da su bojila dozvoljena u mnogim namirnicama, uključujući grickalice, margarin, sir, džemove i želee te deserte, pića itd.
Svako bojilo odobreno za upotrebu u Europskoj uniji podliježe rigoroznoj znanstvenoj procjeni sigurnosti. Prema Uredbi (EZ) br. 1333/2008 Europskog parlamenta i vijeća od 16. prosinca 2008. o prehrambenim aditivima 40 - tak bojila ima E - broj što znači da su evaluirana, odobrena i sigurna za upotrebu u pojedinim grupama hrane, tvrde iz Agencije.
Količine bojila koje su dozvoljene za upotrebu u pojedinoj grupi hrane neće štetno djelovati na ljudsko zdravlje, a svaki taj dodatak je prethodno prošao dugotrajna testiranja.
Dnevna doza
Ali što ako neki proizvođač, trgovac, mesar... prekorači dozvoljenu dozu bojila? U Agenciji za hranu kažu čak i ako ljudi prekorače ADI (Acceptable Daily Intake) - "dnevnu dozu" za određenu tvar, to neće nužno uzrokovati negativne zdravstvene učinke.
Upravo zbog činjenice da prehrambeni aditivi podliježu vrlo strogim ispitivanjima, te redovitim re-evaluacijama, nema potrebe za bojazan od štetnog učinka po zdravlje kada konzumiramo hranu koja sadrži bojila, poručuju iz Agencije.
Primjera o nepravilnom korištenju bojila nema puno. Putem Sustava brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) u 2022. godini, navode iz HAPIH-a, bile su zaprimljene tek tri Obavijesti o incidentu ili potencijalnom incidentu vezane za nepravilno korištenje prehrambenih bojila.
Pri tome su dvije obavijesti bile vezane za povećanu koncentraciju prehrambenih bojila Azorubin i Sunset Yellow u hrani, te jedna obavijest koja je bila vezana za korištenje nedozvoljenog bojila u hrani - Sudan I i Sudan Orange G.
Ukrasi za torte i kolače
O bojilima u hrani smo pitali i Državni inspektorat. U proteklih nekoliko godina, kažu u Državnom inspektoratu, zbog bojila su se ispitivala pića, jestivi ukrasi za torte i kolače, konditorski proizvodi, začini (paprika) i sl.
Rezultati ispitivanja su pokazali relativno mali broj nesukladnih uzoraka, odnosno, u prethodnim godinama nije bilo nesukladnih uzoraka, dok je u ovoj tekućoj godini utvrđena nesukladnost u pogledu prekoračenja maksimalno dozvoljene količine prehrambenih aditiva (bojila) kod dva uzorka - i to kod jestivih ukrasa za kolače.
Vinobran nije dozvoljen
Inspektorat smo pitali i za taj toliko spominjani vinobran, a oni kažu kako pojedini prehrambeni aditivi koji imaju ulogu konzervansa ili antioksidansa, kao što su na primjer sumpor dioksid/sulfiti (tzv. vinobran) mogu utjecati na izgled, odnosno boju ili svježinu hrane, kao npr. u svježem mesu ili proizvodima od svježeg mesa, ali, naglašavaju iz Državnog inspektorata, navedena uporaba nije dozvoljena.
To se i kontrolira na terenu, kažu,te navode da do sada nije utvrđeno korištenje nedozvoljenih aditiva u svježem mesu, odnosno mesnim pripravcima.
Znači li to da "čaršija" priča uprazno ili inspektori do sada "nisu imali sreće" naići na uzorak mesa prelivenog vinobranom, ne znamo.
Inače su inspektori putem EU RASFF sustava u protekloj i tekućoj godini zaprimili tri obavijesti koje su se odnosile na prisutnost neodobrenih aditiva, konkretno je bilo riječi o Sudan bojilima u začinima poput paprike i ruja, te neodobreni aditiv u biljnom ekstraktu namijenjen za bojanje hrane.
To nisu bojila!
I da se vratimo na one crne masline koje nisu prirodno crne. Državni inspektorat se osvrnuo na napise u medijima da masline koje se prodaju na tržištu sadržavaju bojila E 579 željezov glukonat i E 585 željezov laktat, pa kažu da sukladno Prilogu II Uredbe (EZ) br. 1333/2008, ta dva E-broja ne spadaju u kategoriju bojila, a dozvoljeni u određenoj količini u proizvodnji proizvoda od maslina koje su potamnjele, ali: zbog oksidacije.
No, imamo i drugu zamku za naivne kupce koji ne čitaju deklaracije. Obojene masline bi u ovom slučaju morale imati istaknutu prisutnost spomenutih aditiva, a ukoliko nisu, inspekcija poduzima zakonske mjere.
Možemo zaključiti da svakodnevno konzumiramo bojila, a samo se možemo uzdati u sreću da konzumirati namirnice koje su pravilno obojene i to s dozvoljenim aditivima, te da su oni istaknuti na deklaraciji. A da li je potrebno baš sve bojiti?
Na žalost, ne može se isključiti činjenica da se prehrambena bojila ponekada koriste i zbog drugih razloga kao što su tržišno natjecanje, zarada, nelojalna konkurencija i slično, a što je upravo suprotno osnovnim načelima uporabe aditiva u hrani, kažu na kraju u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu.