Prošlotjedni performansi, prvo onaj saborskog zastupnika Hrvoja Zekanovića s "bijelim prahom", a potom i Mostovog Trpimira Goluže koji je na sjednicu zagrebačke Skupštine stigao s plinskom maskom, e kako bi se “zaštitio od smrada" koji, kako je rekao, "dolazi iz KIC-a i Gradske plinare”, još jednom su nas podsjetili – da živimo u društvu spektakla. U kojem se i politika, odnosno političari, dobro snalaze. Jer, nema te zakonske inicijative ni tih amandmana koji će se prepričavati ili komentirati kao bilo koji politički igrokaz s porukom, makar i u pokušaju. Tako, uostalom, kažu (nepisana) pravila celebrity kulture.
Zekanovićev performans je bio zamišljen poprilično prvoloptaški, s porukom "predsjednik Zoran Milanović svašta lupeta, a evo i objašnjenja zašto je tomu tako!". Međutim, Zekanovićevo doatno "obrazloženje" onog što su svi mogli vidjeti svrstalo je ovaj istup, slobodno možemo kazati, u kategoriju "fake newsa".
Ipak, moglo bi se reći da je Zekanović ispunio svoj cilj, provokacija je "pogodila metu". Jer se na sve osvrnuo i prozvani, tj. predsjednik Milanović.
Podsjetimo, bivši suverenist, navodno novi pravaš, u svakom slučaju nesuđeni lider desnice (naravno, mislimo na Zekanovića; Milanoviću desničarenje već neko vrijeme puno bolje ide!) izvadio je za saborskom govornicom prozirnu vrećicu s bijelim prahom nepoznatih svojstava pa je kazao: "Jučer sam šetao po Pantovčaku, sasvim slučajno, i tamo negdje, pronašao sam ovo. Unutra je upravo ono što vi mislite da je!", te je pozvao i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića i službu za borbu protiv zloporabe narkotika, da se "naprave izvidi na Pantovčaku"...
Dakle, ako je i htio samo ukazati na to da predsjednik istupa pod utjecajem zabranjenih supstanci koje potiču euforiju i stimuliraju dar i maštovitost govora, definitivno je napravio koji korak previše, zbog čega je u tu nadrealnu situaciju onda "upao" i zadarski SDP-ovac Erol Gaši koji je potom - Zekanovića prijavio policiji!
"Kako je u svom govoru direktno ili indirektno spominjao kokain, postoji osnovana sumnja da je zastupnik Zekanović na sjednicu donio vrećicu kokaina. Vjerujem kako ćete protiv zastupnika Zekanovića pokrenuti istragu kako bi se rasvijetlile okolnosti ovog skandaloznog te do sada nezabilježenog događaja u najvišem predstavničkom tijelu RH", "prihvatio" je Gaši Zekanovićevu igru pretjerivanja, a opet, s druge strane, ispao i pravovjerni Milanovićev pretorijanac.
“Taj Plenkovićev glodavac koji je odjednom počeo nešto raditi za novac, to nije posao saborskih zastupnika, to je sumnjivo. Zašto se okomio na mene, nije mi to problem, ali doći u Sabor i reći da imaš pola kile kokaina, a nije uhapšen? Štiti ga imunitet, ali to je teško kazneno djelo, Trebalo ga je privesti i optužiti za raspačavanje narkotika, ako je zaista imao kokain kod sebe. Ako nije, treba ga odmah u ludnicu strpati!", komentirao je Zekanovićev performans prozvani Milanović, koji nije mogao odoljeti da ne kaže i sljedeće: "Da sam bio tamo, možda bih se poslužio, ali nisam bio".
Inače, Zekanoviću ovo nije prvi pokušaj političkog performansa, odnosno osmišljene provokacije: prije nego što je izbačen iz stranke koju je i osnovao – Hrvatskih suverenista; u emisiju "Otvoreno" na HRT-u je donio školski globus te upitao kolege s desnice, Stjepana Bartulicu (Domovinski pokret) i Mariju Selak Raspudić (Most), vjeruju li u cijepljenje, odnosno, znanost ili su ravnozemljaši. Povod su bile izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kojima se se propisale rigoroznije kazne za odgovorne osobe koje ne poštuju obvezu predočenja covid potvrda.
Još tamo u listopadu 2020. je na Twitteru objavio snimku u kojoj okreće portret Jože Manolića prema zidu, sve uz naslov "Nema Sabora, nema Jože". Kad su suverenisti krenuli s inicijativom raspisivanja referenduma protiv uvođenja eura, u sabornici je nosio majicu s logom čitave akcije... No, lako ćemo za majice s porukama, to zapravo i ne ubrajamo u performanse koji podižu strasti.
Najviše reakcija, barem u novijoj povijesti pluralizma u Hrvata, izazvao je igrokaz SDP-ovca Franka Vidovića. Šibenski socijaldemokrat je u siječnju 2019. na aktualnom prijepodnevu postavio je pitanje o propaloj nabavci borbenih zrakoplova F-16 Barak od Izraelaca, nakon čega je izvadio makete aviona i odnio ih tadašnjem ministru obrane Damiru Krstičeviću i premijeru Andreju Plenkoviću. Krstičevića je to silno uzrujalo, pa je maketu tresnuo o pod. ''Dođe ti netko bez ikakvog poštivanja, da meni stavi tu maketu... Lako je sad kritizirati sa strane... Vidite šta se radi. Vidite koja se kampanja vodi. Cijelo vrijeme sam šutio. I ja sam čovjek... Nije legitimno da mi donosi maketu. To je poniženje, to nije sportski. Tako se ne radi s vojnikom. Ja to njemu ne bih nikad napravio", uzrujano je kasnije objašnjavao svoju žestoku reakciju isprovocirani Krstičević, dok je Vidović vjerojatno trljao ruke jer je očito "pogodio" točno gdje je i ciljao.
Akcije ovog tipa najbolje se uklapaju u lepezu političkih poteza populista, dakle, onih koji svoju privrženost "narodu" i "običnom čovjeku" naglašavaju do krajnjih granica, istodobno inzistirajući na svom imidžu velikih boraca protiv "pokvarenih i korumpiranih elita". Nekad su se ovakvim akcijama-provokacijama s ciljem izazivanja pozornosti za određene teme više bavile stranačke mladeži, no estradizacija politike je dovela slične inscenacije i u "prvu ligu" domaće politike, pa tako i u Sabor.
Ako vam još uvijek nije jasno o kakvom profilu političara govorimo (to što igraju u "prvoj ligi" ne znači da među njima nema i drugorazrednih), pitajte recimo Ivana Pernara, sad već bivšeg zastupnika, koji je nekoliko puta bio iznesen iz sabornice, nakon što se oglušio na sve opomene, pa i na oduzimanje riječi zbog kršenja saborskih procedura. No, unatoč stvaranju imidža velikog borca protiv "onih na vlasti" – birači mu nisu poklonili još jedan mandat, što će reći da i podrška ovakvim, antisistemskim politikama, ipak ima svoje limite. I da je lako prijeći granicu između borbenosti i redikuloznosti. Pri čemu je korak unazad gotovo nemoguće napraviti, jednom kada prijeđeš spomenutu granicu.
Zato je "mostovac" Miro Bulj ponešto oprezniji i daleko lukaviji od ekshibicijama svih vrsta sklonijeg Pernara. On si iznošenje iz sabornice ipak neće priuštiti. Zna gdje treba stati. I kako pokazati jaja, a da zbog toga ne bude izbačen sa sjednice. Naime, mnogi Bulja, osim po populističkoj retorici i korištenju teških, emocionalno zasićenih izraza, pamte po donošenju paketa jaja, ulja ili mlijeka na sjednice Sabora, sve kako bi pokazao svoju zabrinutost zbog poskupljenja tih proizvoda, što "vodi u siromaštvo".
Uživljen u ulogu tribuna običnog čovjeka, Bulj je, držeći jaja u rukama, poručio: "Predsjedniče, ne morate zvati stražu, nije oružje, nije teroristički čin... Sramotno je govoriti o jajima kao o terorističkom činu, umjesto kao o prehrambenom proizvodu". I time je "ubio dvije (marketinške) muhe": još je jednom potvrdio da brine o standardu "malog čovjeka" jer diže glas zbog poskupljenja, a usput se zgodno referirao i na tada aktualna uhićenja u okolici Zadra zbog najava da bi mogli jajima gađati premijera Plenkovića... Koliko uspješno time dolazi do srca svojih birača, saznat ćemo na idućim parlamentarnim izborima, a kao što znamo, između dvaju izbora na nacionalnoj razini - Bulj je pobijedio i na lokalnim, postavši gradonačelnik Sinja. Tako da ovaj način političkog komuniciranja očito ima svoju publiku.
Sinjski gradonačelnik i tribun možda nije čitao knjigu Chrisa Hedgesa "Carstvo opsjena - kraj pismenosti i trijumf spektakla", u kojoj među ostalim stoji i da je "lukavština najbitnija vještina u političkom teatru i potrošačkoj kulturi", ali on to očito jako dobro i sam zna.
Sjetimo se samo, u siječnju 2021., kad se raspravljalo o prijedlogu Nacionalne razvojne strategije RH do 2030., Bulj je izvadio bocu vode "iz Ćosina potoka" za koju je kazao kako je onečišćena fekalijama što su, naravno, potom prenijeli svi portali.
Hedges bi kazao: "Politički prvaci, koji se koriste sredstvima i alatkama masovne propagande kako bi stvarali osjećaj lažne prisnosti s građanima, više ne moraju biti zaista dorasli, iskreni i pošteni. Jedino moraju ostavljati dojam kako posjeduju te značajke"...
Među duhovitije igrokaze s ciljem odašiljanja političkih poruka ili provociranja političkih protivnika svakako možemo ubrajati pokušaj zastupnika Mosta koji su, tamo u veljači prošle godine, efektno ismijali pokušaj "samobrendiranja" s prizvukom elitizma ministra Tomislava Ćorića, pojavivši se s maskicama koje su nosile njegove inicijale.
Stilizirano T. Ć. sad već bivši ministar je, kao svojevrsni grafički logo, prvo promovirao na Twitteru, a potom je inicijale dao otisnuti na maskice po cijeni od 18.75 kuna po komadu...
Iako je u njegovom slučaju bilo teško razlikovati incidente od osmišljenih političkih performansa, i Željko Glasnović je znao i iznenaditi maštovitošću. Naravno, to još uvijek ne znači – i duhovitošću. Pa je tako u prosincu 2017. novinarima koji prate rad Sabora podijelio igru pod nazivom "Jugopol - prosječna komunjara", svojevrsnu varijaciju poznatog Monopolyja s opcijama poput "poljubi sliku (Josipa Broza Tita) tri puta", "idi u Trst po farmerke", "idi u Njemačku na arbajt", "izgradi objekat koji nema svrhe", "kopaj prugu mjesec dana i osvoji značku"...
HDZ-ov Stevo Culej je u veljači 2020. "komentirao" isticanje zvijezde petokrake na riječkom Korzu u sklopu otvorenja Europske prijestolnice kulture tako što je u sabornici pokazivao sliku na kojoj se vidi čizma kojom se gazi jugoslavenska zastava.
U prosincu 2016. SDP-ovci Arsen Bauk i Bojan Glavašević su reagirali na postavljanje HOS-ove spomen-ploče na jasenovačkom području, i to zbog ustaškog pozdrava Za dom spremni, tako što su istaknuli papir A4 formata s porukom "Sramota U Jasenovcu, 32. dan #Andrej_izdrži", a kako bi ga baš svi vidjeli, prijavili su se za repliku i čitali zakonski tekst o kojem se tada baš raspravljalo.
Naravno, mnogi su nemaštoviti i neduhoviti pokušaji izazivanja pozornosti šire javnosti odavno zaboravljeni. Majice, isticanje poruka na teme koje tog trenutka uopće nisu bile na dnevnom redu... Sve bi to trebao biti politički folklor, nešto što oplemenjuje kulturu parlamentarnog dijaloga izgrađenog demokratskog društva. S naglaskom na "trebao".
Jer mnoge ćemo ipak pamtiti tek po - redikuloznosti i vulgarnosti.
