Prof. dr. sc. Ivo Ivić, šef splitske Infektologije, već mjesecima upozorava na to da će brojke nezaustavljivo rasti ako se ne discipliniramo. Očito to nismo učinili jer smo u srijedu imali rekordan broj zaraženih – 748.
Jeste li se umorili od upozoravanja?
– Svi smo se umorili, ali i razočarali kad vidimo da nailazimo na zid. Ali nećemo stati, upozoravat ćemo i dalje jer je naš posao prosvjećivanje, ma koliko god neki govorili o zavjerama ili tvrdili da virus ne postoji. I ljut sam kad vidim ove nove podatke, jako ljut...
Zašto ste ljuti?
– Jer smo mogli utjecati na krivulju zaraženih, ali očito da naša upozorenja pojedinci ne uzimaju dovoljno ozbiljno. Ne znam što bi liječnici više trebali učiniti. Dolaskom hladnijeg vremena polako će se podizati dobna granica oboljelih, a to će značiti i više težih kliničkih slika, zatim slijedi pritisak na hitne prijeme bolnice, premorenost osoblja. Treba li nam sve to?
Hoćemo li opet gledati postavljanje kreveta u Spaladium Areni?
– Čvrsto se nadam da nećemo. Osoblja je ionako malo, posebno sestara. Morate znati da su COVID pacijenti zahtjevni, da ne spominjem one oboljele koji završe na respiratoru. Možemo imati aparature koliko god hoćete, ali treba nam i dovoljno ljudi koji znaju raditi s mehaničkom ventilacijom i drugim postupcima intenzivne medicine. Mi se za to pripremamo i obučavamo osoblje. No, ponavljam – bolest nećemo iskorijeniti, ali možemo svi zajedno upravljati krivuljom novozaraženih, odnosno da je broj zaraženih toliki da možemo normalno raditi i pružiti adekvatnu skrb svima, i COVID pozitivnima i drugim bolesnicima u zdravstvenom sustavu.
Vidimo da su brojevi veliki. Je li situacija izmaknula kontroli?
– Nije još, ali mogla bi ako ne promijenimo ponašanje.
Kakva je vaša procjena za zimu?
– Ako se ovako nastavi, bit će teško. Spojit će se SARS-CoV-2, druge vrste prehlada i gripa. Bit će velike potrebe za testiranjem i može doći do zagušenja sustava. Da ljudi nose maske i drže se distance, bilo bi puno manje svih vrsta respiratornih bolesti i manje potrebe za testiranjima.
Često spominjete Istru?
– Da. Ako su oni uspjeli, ne vidim zašto ne bi mogao i ostatak Hrvatske.
Jeste li vi za novčane kazne fizičkim osobama koje ne nose maske?
– Vidim da su se ljudi opustili, čujem od kolega, jer ja ne idem po gradu, da su maske sve rjeđe u javnom prometu, frizerskim salonima. A ako ih ljudi i drže, onda im viri nos ili su spuštene na bradu. Ako nekome štetite svojim postupkom, a nema sankcije, onda će neki građani kršiti pojedinu obavezu. Normalno je da je, ako postoji obveza, navedena i sankcija za njezino kršenje, pogotovo kad time štetite zdravlju drugih.
I druge su zemlje uvele kazne?
– Jesu, i to prilično drastične. No nema ih smisla uvoditi kad bude prekasno.
Kod kojih je kroničnih bolesti, po vašem sudu, najveći rizik da se zaraza koronom zakomplicira?
– Hipertenzija je najčešća, ali možda ipak ne najvažnija, osobito ako je ta bolest dobro kontrolirana. Svakako su rizične kronične plućne bolesti (KOPB, astma), potom srčane i bubrežne bolesti te dijabetes.
Koliko je ljudi koji su zaraženi virusom SARS-CoV-2, a potom su razvili bolest COVID-19, imalo tešku kliničku sliku?
– Od broja hospitaliziranih, njih oko 20 posto imalo je težu upalu pluća, a njih oko tri posto bilo je životno ugroženo.
I vi imate 63 godine, u rizičnoj ste skupini, a svaki dan se susrećete s oboljelima.
– Mi smo na našem odjelu imali zanemariv broj zaraze među osobljem. Imamo masku, te ogrtač i vizir kad smo na odjelu gdje su zaraženi, a u ordinaciji samo kiruršku masku. I vidimo da je prijenos virusa minimalan ako nosimo masku i mi i pacijenti.
Držite li se vi svih mjera koje sugerirate drugima?
– Apsolutno. Evo, imao sam nekoliko poziva na vjenčanja, druženja, večere, ali morao sam se zahvaliti. Bit će vremena...
Pojedini stručnjaci navode da bi trebalo sve otvoriti i da je sve ovo prevelika žrtva?
– Čujem i ja takva razmišljanja. A onda neka ti stručnjaci u svojim proračunima odrede koga će staviti na respirator, a koga ostaviti da umre. Njihova su razmišljanja opasna, jer ako bi se bolest nekontrolirano širila, riskiramo kolaps zdravstvenog sustava, ne bismo se mogli pobrinuti ni za bolesne od COVID-a, ali ni za oboljele od drugih bolesti. Sjetimo se samo slika iz Bergama, jasno je što se događa kad se virus "razmaše".
I za kraj, ponovimo vaša upozorenja...
– Perite ruke, nosite maske, izbjegavajte veća okupljanja. Ako idete na misu, udaljite se, nosite masku, a ne da svi stoje zbijeni jedan uz drugoga. Družite se, prošetajte na otvorenome. U javnom prijevozu obavezno nosite masku. Provjetravajte radne i druge prostorije.
A mladi...?
– Ah, mladi. Svi smo jednom bili mladi, milili smo da nam nitko ništa ne može. Njih je najteže disciplinirati. Možemo samo apelirati, ali koliko vidimo, to baš ne nailazi na plodno tlo. No na starijima je da djeluju odgojno.
Onda opet dolazimo na pitanje kazni?
– Da. Kad nekoga opalite po džepu, drugi put će razmisliti hoće li nositi masku u javnom prijevozu ili neće.