Što nas čeka u sljedećim tjednima, mjesecima? Kad će nam se vratiti "stari" život? U čemu griješe Stožer, znanstvenici... Sva ta pitanja postavili smo prof. dr. sc. Zlatku Trobonjači, imunologu s Katedre za fiziologiju, imunologiju i patofiziologiju riječkog Medicinskog fakulteta.
Čujem komentare među građanima: deset znanstvenika, deset različitih korona-mišljenja?
- Dio znanstvenika govori promišljeno, sukladno trenutačnim znanstvenim spoznajama. A ima i onih koji ne iznose mišljenje struke temeljeno na znanosti, nego svoje osobne stavove koji u ovom trenutku nisu korisni. Međutim, u znanosti nema osobnih stavova jer znanstvenik nije političar. Dakle, stručnjaci moraju imati znanstveno uporište u onome što govore.
Primjerice, imamo znanstvenike koji tvrde da COVID-19 nije opasna bolest jer je navodno smrtnost koju uzrokuje virus SARS-CoV-2 mala u usporedbi s drugim bolestima. Kao argumenti da nema mjesta panici iznose se i podaci o padu opće smrtnosti u odnosu na prošlu godinu. Navode se i tvrdnje da će virus SARS-CoV-2 kao RNK virus temeljem tzv. Eigenova paradoksa nestati. No, to nisu poruke ozbiljnih znanstvenika, a u krajnjem slučaju to nije ni točno jer ovaj virus zahvaljujući složenoj mašineriji za vjerno kopiranje genoma izuzetno sporo mutira i teško da će skoro nestati.
Mislite na akademika Miroslava Radmana?
- Ne bih o imenima govorio, iako postoje i znanstvenici, liječnici, političari i novinari koji tako ili slično nastupaju.
U čemu griješe?
- Pa ako je jedini parametar procjene opasnosti ove bolesti smrtnost, onda to nije dobar parametar. Jer je cijeli zdravstveni sustav upregnut da se smrtnost smanji. Zamislite da se svi ti zaraženi ljudi ne liječe, pa smrtnost bi bila znatno veća. A već sada imamo prenapregnut zdravstveni sustav, liječnici u medijima govore da su premoreni, mnogi su bolesni ili u samoizolaciji, nema medicinskih sestara... Stoga, zamislimo što bi tek bilo ako bi se broj zaraženih drastično povećao, kao što je to, primjerice, u Češkoj, a što već sada pomalo i osjećamo.
S obzirom na trenutačnu situaciju, kakve su vaše procjene?
- Vratimo se samo u proljeće: u Italiji je zdravstveni sustav zbog velikog broja bolesnih zdravstvenih djelatnika postao nedostatan pa je i smrtnost bila kudikamo veća nego u mjestima gdje je bolnička skrb bila dobra. A Milano je u Lombardiji, koja je jedna od najbogatijih europskih regija, s vrhunskom zdravstvenom skrbi. Što onda mi možemo očekivati ako nam zdravstveni sustav kolabira. Dakle, da se virus pusti i da napravi svoje, a da nemamo adekvatnu liječničku pomoć, nastale bi teške posljedice.
Mislim da nam talijanski scenarij ne treba i da ga moramo izbjeći. Stoga apeliram na kolege da razmisle prije nego daju izjave u medijima, jer takvim načinom samo zbunjuju javnost. S jedne strane imamo znanstvenike i liječnike koji opravdano i argumentiramo govore da se čuvamo, a s druge one koji nas na neki način pozivaju da se opustimo, aludirajući da virus i nije tako opasan. Moja glavna poruka je: Slušajte struku, preporuke Stožera i Ministarstva, čuvajte se i obuzdajmo ovaj porast oboljelih dok još možemo.
Koji bi parametar ozbiljnosti situacije trebalo koristiti?
- Smrtnost ne jer nam je zdravstveni sustav za sada funkcionalan, ali hospitalizacije, teške kliničke slike - da. Dovoljno je reći da oko 13 posto (10-15%) od potvrđeno zaraženih na kraju ima takvu kliničku sliku da trebaju hospitalizaciju. Mnogi razviju upalu pluća i druge komplikacije, neki trebaju i pomoć respiratora. A znamo kakav je ishod za veći dio onih koji završe na mehaničkoj ventilaciji. Tih 13 posto nije mala brojka. Dakle, od 1000 zaraženih njih 130 će biti hospitalizirano. I sad zamislimo što se može dogoditi ako u Hrvatskoj budemo imali 20.000 aktivnih slučajeva u tijeku 10-ak dana, po toj logici njih 2600 trebat će liječničku pažnju! A znamo da su ti bolesnici zahtjevni, njihovo liječenje i njega traju danima, a kod nekih je liječnički nadzor potreban tjednima i mjesecima nakon preboljenja bolesti.
Prema tome, ako kapaciteti bolnica ne budu mogli primiti sve one koji budu trebali pomoć, postotak umrlih sigurno će rasti. Primjeri Bergama i Italije nisu nam daleko, čudim se stoga izjavama pojedinih znanstvenika, liječnika, jer sada se i puno više zna o toj bolesti nego što je to bio slučaj u proljeće. Zaista nije teško zbrojiti dva i dva. Ponavljam: Ako je krivulja zaraženih niska, bolnički sustav može raditi i dati punu pažnju bolesnima, a ako dođe do eksponencijalnog rasta i velikog broja oboljelih, jednostavno nećemo mati dovoljno kadra i prostora da sve bolesne zbrinemo. Imate nešto poput začaranog kruga jer više inficiranih daje i više inficiranih zdravstvenih djelatnika pa je i zdravstvena pažnja prema bolesnima manja, što onda dodatno daje zamah epidemiji.
A da ne govorim o drugim kroničnim i akutnim bolesnicima koji neće moći dobiti adekvatnu skrb ako se epidemija rasplamsa. Dakle, imat ćemo dvostruku štetu. To je jednostavna računica, stoga omalovažanje ove bolesti i uspoređivanje s gripicom i karijesom nije pametno.
Izgledno je da bi se ovaj rast s tisućama pozitivnih mogao nastaviti...
- Bio bi to prevelik pritisak u kojem svi ne bi mogli dobiti adekvatnu pomoć. To je vrlo loš scenarij, za koji ne znam hoće li se dogoditi kod nas, ali nam svakako takva situacija prijeti ako se ljudi ne promijene i ne odreknu nekog svog komoda. Ovo nije vrijeme za velika okupljanja, proslave. Svaki dan imamo već tisuće potvrđeno zaraženih... I sad računajte kojom dinamikom ćemo popuniti bolničke kapacitete. Jako brzo ako se ovako nastavi.
Virusna upala pluća je ozbiljna bolest u kojoj se pluća pune tekućinom koja onemogućava čovjeku da diše. Čovjek se doslovce guši u vodi koja mu preplavljuje pluća. Treba li takvog bolesnika ostaviti doma ili ga primiti u bolnicu i intenzivno ga liječiti? Ta ružna smrt se može spriječiti, no to nije jednostavno jer je tretman izuzetno složen i zahtijeva odgovarajući broj zdravstvenih djelatnika po broju bolesnih.
Kad će nam se vratiti normalan život?
- Teško je odgovoriti na to pitanje, ali moja najoptimističnija procjena je da bi ljeto 2021. moglo biti donekle normalno. Ali sve je to pod velikim "ako". Naime, treba vidjeti koliko će biti djelotvorno cjepivo, kako će se virus ponašati, hoće li doći neki novi antivirusni lijekovi. Puno je tu još pitanja, a malo odgovora, a znanstvenik ne bi trebao gatati.
Hoće li u idućim tjednima smrtnost rasti?
- Logično je pretpostaviti da će biti tako jer imamo sve veći broj zaraženih, a kako bude hladnije vrijeme, povlačit ćemo se u zatvorene prostore, virus će se prenositi na starije, a znamo da je za njih COVID-19 puno opasniji.
Dio stručnjaka govori da se virus ne prenosi aerosolno, dakle da količina virusa koji lebdi u zraku i nije tako velika. Drugi pak govore drugačije.
- Dio virusa nalazi se u većim kapljicama i one kad čovjek govori, kašlje, kiše, zbog svoje veće mase, relativno brzo padnu na pod, iako ih možemo daleko izbaciti ispred sebe. No, postoje i one sitne čestice koje nazivamo aerosolom i koje u povoljnim uvjetima (zatvoreni prostori) mogu lebdjeti duže vrijeme i osoba ih može udahnuti te se zaraziti. Tada govorimo o aerosolnom prijenosu.
Primjer: Ako se u zatvorenom prostoru nalazi veći broj osoba i tu borave više sati, a među njima i ljudi koji šire virus dok se smiju, kišu, govore, onda će koncentracija tih malih čestica koje lebde u zraku biti veća pa je i mogućnost zaraze za zdrave puno veća. Međutim, redovitim provjetravanjem koncentracija tih čestica bitno se umanjuje, a s tim i prijenos virusa. Dakle, neka vam prozori budu otvoreni na druženjima koliko je to moguće ili redovito provjetravajte prostorije. To posebno vrijedi za uredske prostore, ali i sve druge zatvorene prostore u kojima ljudi duže borave.
Koliko nam onda maske pomažu?
- Puno! Trenutačno se smatra da je glavni put prijenosa izravni kontakt zaražene i zdrave osobe putem gore spomenutih većih kapljica. Primjer: zaražena osoba bez maske razgovara sa zdravom osobom koja također nema masku na maloj udaljenosti pa i veće kapljice s puno većom količinom virusa mogu udisanjem prenijeti infekciju na zdravu osobu.
Stoga su maske jako važne jer one, makar bile i pamučne, kod zaraženih zadržavaju kapljice i sprječavaju prijenos na sugovornika ili osobu koja je u vašoj neposrednoj blizini. Postavljam pitanje onima koji negiraju važnost maske: Jeste li spremni potpisati izjavu kojom tražite da vas operira kirurg bez kirurške maske? Idealna kombinacija je, dakle, da maske nose svi - i potencijalno zaraženi, od kojih neki nemaju ni simptoma i ne znaju da nose virus, i oni zdravi. Međutim, to ne znači da ako imate masku, da se ne trebate držati distance. Distanca i maska su najbolja kombinacija.
Ali dio ljudi i dalje ne želi nositi maske u zatvorenome. Možda bismo trebali razmisliti o kaznama koje su uvele i druge EU zemlje.
- Ako postoji obveza, onda bi trebala postojati i sankcija za kršenje te obveze. Vjerojatno će se i naš Stožer odlučiti za ovu mjeru ako se rast epidemije nesmiljeno nastavi.
Spomenuli ste provjetravanje. A što je s vlaženjem prostora, jer ne može istodobno i provjetravati i vlažiti.
- Postoje znanstveni radovi koji govore da vlaženje naše dišne sluznice smanjuje sklonost respiratornoj infekciji i usporava širenje virusa. Problem je u činjenici da se u zimskim mjesecima grijemo uređajima koji suše zrak, pa bi po toj logici bilo pametno taj zrak vlažiti. Međutim, držim da je provjetravanje prostora radi smanjenja koncentracije infektivnog aerosola izuzetno važno.
Koliko je virusa potrebno "udahnuti" da se zarazimo?
- Pitanje infektivne doze za SARS-CoV-2 se već neko vrijeme postavlja u znanstvenoj zajednici, ali na njega nema točnog odgovora, jer ta doza nije ista za svakog čovjeka. Ona ovisi o nekoliko faktora: stanju sluznice, imunitetu čovjeka, mjestu početne kolonizacije virusa na epitelu itd.
Ako smo preboljeli koronu, koliko smo sigurni da je opet nećemo "pokupiti".
- Postoji više istraživanja, ali odgovor nije jednoznačan. Po nekim znanstvenim informacijama ljudi imaju neutralizirajuća antitijela samo nekoliko mjeseci, no postoje informacije od SARS virusne infekcije od prije 17 godina koje nam ulijevaju vjeru da bi nam tzv. T-limfocitna imunost mogla trajati godinama. Ako se pak orijentiramo prema koronavirusima koji uzrokuju prehlade, imunost bi nam mogla trajati oko godinu dana. No, za sada je prerano donosti bilo kakve zaključke ili predviđanja.