Teško je o demografskom potopu reći više od naših eminentnih stručnjaka-demografa koji su prepoznati u javnosti, akademiku Anđelku Akrapu i prof. dr. sc. Stjepanu Štercu.Sadržaj koji slijedi odnosi se na konkretniji prikaz prirodnog rasta stanovništva i sve manjeg broja učenika u školama.
Treba još jednom naglasiti da tablično iznošenje podataka, barem za pismene ljude mnogo više znači od „eseja“ sa zaključcima njihovih autora.
Crne su prognoze da će nas u Hrvatskoj za deset godina biti oko 3 milijuna, da će odnos umirovljenika i zaposlenih stići omjer 1:1 (garancija sloma mirovinskog sustava), da će omjer starijih od 65 godina prema mlađima od 19 godina biti 2:1,… Smanjenje broja stanovnika u Hrvatskoj se najviše pripisuje.
iseljavanju, ali nažalost, ublažava činjenicom da je iseljavanje počelo 60-ih. Treba naglasiti razliku iseljavanja „jučer“ i „danas“. Ranije se iselila radna snaga, obično muškarci, ljudi su otišli izvan države da bi se zaradilo i vratilo kući kako bi se osiguravalo bolje uvjete življenja (između ostalog gradnja kuća), ali ostatak obitelji, supruga i djeca su ostajali na svom ognjištu. Danas sele kompletne obitelji, bračni parovi s djecom.
Veliki problem za državu Hrvatsku je iseljavanje potentne radne snage (u posljednje vrijeme iz Hrvatske se iselilo oko 7500 medicinskih sestara - prije Covida-19 je rečeno da nam nedostaje 12000 medicinskih sestara, iselilo se i oko 1000 liječnika), posebno što su s roditeljima Hrvatsku napustila djeca. Treba biti pošten i priznati da iseljavanje nije više tek ekonomsko pitanje već funkcionalnost države, kojekakve nepravde (neefikasno sudstvo, korupcija, način zapošljavanja, falsificirani dokumenti o kvalifikacijama pojedinaca, enormno veliki broj branitelja, veliki broj gradova i općina, podcjenjivanje domaćeg proizvoda i uvoz tuđeg, „povećanje“ plaća,…).
Ovdje će se citirati Glas koncila u kojemu 18. rujna 2017. godine glavni urednik Ivan Miklenić piše „Hrvatska je zakoračila u demografski slom – Žele li oni na vlasti biti pogrebnici ?“. Nije zabilježeno reagiranje vlasti na sadržaj ovog članka. Pametnome dosta.
U zadnjih 10 godina 129.957 ljudi više je preminula nego rođeno. Poseban problem je „raspad“ obitelji, od 269.786 sklopljenih brakova, 75.199 je razvedenih brakova, veliki je to sociološki problem koji posebno utječe na djecu.
Iz tablice se može iščitati kako se mijenjao broj učenika zadnjih 10 i 16 godina. Kad se u 16 godina „izgubi“ 103.799 učenika onda s malo običnog osnovnoškolskog računa računajući po razrednom odjelu 25 učenika (103.799: 25 = 4.152) „izgubljena“ su 4.152 razredna odjela. Ako je pretpostaviti da škola s velikim brojem učenika ima u svakom razredu po 4 razredna odjela, odnosno ukupno 32 razredna odjela, onda su „izgubljene“ (4.152: 32 = 130) 32 škole od kojih bi svaka imala 800 učenika.
Uz ovo treba dodati kuriozitet da smanjenje broja učenika uvjetuje smanjenje broja učenika u razrednom odjelu (očuvanje radnih mjesta), ali i povećanje broja učitelja u školama.
U zadnjih osam godina osnovne škole Splitsko-dalmatinske županije su ostale bez 1.769 učenika. Ako se 1.769 podijeli s 25 (ranije objašnjena metodologija) „izgubljen“ je 71 razredni odjel ili više od dvije škole s po 800 učenika.
U zadnjih osam godina srednje škole Splitsko-dalmatinske županije su ostale bez 3.433 učenika. Ako se 3.433 podijeli s 25, „izgubljeno“ je 137 razrednih odjela ili 137 podijeljeno s 16 (srednja škola s četiri razredna odjela u svakom razredu) „izgubljeno“ je više od 8 tako velikih škola.
Smanjenje broja učenika osnovnih i srednjih škola treba prihvatiti kao demografski potop, ali je teško prihvatiti činjenicu da se iz političkih razloga ne usuđujemo zatvoriti male područne škole, na primjer s pet i manje od pet učenika, područne škole u čijoj je neposrednoj blizini matična škola u kojoj bi se učenici kvalitetnije odgajali i obrazovali. A tek što reći na to da u Hrvatskoj imamo školu s 19 učenika i 19 učitelja?
Ovdje iznesen sadržaj samo je dijagnoza-činjenično stanje, a na državi je da pronađe lijekove i provede terapiju u smislu zaustavljanja trenda smanjenja stanovnika Hrvatske. Treba zaboraviti avione, žičare, tornjeve, vodoskoke, blindirane automobile, gradnju stadiona i ostale nepotrebne izdatke.
„Hljeba, hljeba, gospodaru! Ne vidjesmo davno hljeba!“ (Ivan Mažuranić, Smrt Smail-age Čengića – IV. Harač).