Mogu li ugostitelji preživjeti skraćeno radno vrijeme zbog korone? Mogu li izgurati bez turista?
Čini se da im rani "fajrunt" u ponoć osobito teško pada jer su se, nakon produljenja mjere skraćenog radnog vremena za noćne barove i klubove, odlučili na prosvjede jer im je odjednom ponovno potreban domaći gost.
Skraćeno radno vrijeme od 19 sati do ponoći, koje im je odredio Stožer civilne zaštite, podsjeća na nekadašnje radno vrijeme diskoklubova koji su vikendom imali matineje za maloljetne, a onda su u kasnijim večernjim satima otvarali vrata starijima.
Ugostitelji tvrde da će ih bez posla ostaviti korona-matineje za sve posjetitelje barova i klubova, a tome će pridonijeti i visoki PDV.
Natjecanje u 'glasnosti'
– Veliki sam protivnik bilo kojih daljnjih restrikcija za bilo koji biznis u Hrvatskoj, protivnik sam ograničavanja poslovanja ili kretanja. Imam razumijevanja za onih prvih mjesec dana jer je koronavirus bio nepoznanica. Nakon osam mjeseci imamo dovoljno saznanja i nema više potrebe za ograničavanjem i treba pustiti biznise da rade.
Jesam za manje poreze, ali svima, ne samo njima. Isto je i s poreznom odgodom, porezna odgoda plaćanja PDV-a treba ili svima ili nikome – poručuje Andrej Grubišić.
Ovaj financijski stručnjak kaže da su u Hrvatskoj nerijetko niže ili povlaštene porezne statuse imali oni koji su bili glasniji ili bliže vatri, a ugostiteljstvo i turizam su bili povlašteniji, što smatra nepravdom.
– Ja sam za niske poreze svima, ne samo njima. Puno više dobra bi se napravilo kada bi bila jedinstvena opća stopa PDV-a od, recimo, 20 posto, nego s diferenciranim stopama koje imamo od pet i 13 posto i općom stopom od 25 posto.
Na svaku kapitalnu potrošnju nekog kućanstva od godišnjih 10.000 ili 20.000 kuna plaća se 25 posto PDV-a, i to su tisuće kuna. Za tih 25 posto PDV-a bi se godinama moglo piti kavu ili jesti kruh.
Također, protiv sam toga da se država petlja u bankarski posao, kad imate privatne banke s 30 milijardi kuna viška likvidnosti. Ne treba se država natjecati u kreditiranju, bankama treba poslati jasan signal da će manje trošiti i manje oporezivati biznise koji će onda imati novčani tok i veću sposobnost servisiranja kredita. Bankaru je tada jasno da mu je manji rizik plasmana kredita – komentira Grubišić zahtjeve prosvjeda ugostitelja.
Različiti svjetovi
Hotelijeri i ugostitelji, ruku na srce, jesu pogođeni koronom, ali ugostitelji jesu i oni koji se često žale na mnogo toga. Kako se mijenjao PDV na ugostiteljske usluge, tako su ugostitelji prosvjedovali kada bi se povisio, a kada bi se smanjivao, nisu spuštali cijene jer su to doživljavali naknadom za pretrpljenu štetu. I sada opet traže snižavanje PDV-a na hranu i pića.
Da ne bi bilo zablude – ne griješe, čak je i premijer bio najavio da će u ovome mandatu spustiti PDV na hranu s 25 na 13 posto. Ugostitelji su u pravu, ali PDV nije previsok samo njima, nego svima.
Hrvatska je zbog PDV-a preskupa nekim stranim turistima, a domaćem svijetu pogotovo. Naš je PDV među najvećima u cijeloj Europi. Istina je da se samo ugostitelji bune, a svima drugima, pa i građanima, nitko nije kriv što ne artikuliraju muke s PDV-om.
Ni ugostitelji nisu svi isti, nemaju svi objekte na savršenim pozicijama, nisu svi u susjedstvu spomenika nulte kategorije, nemaju svi štekate na javnim površinama i trgovima kojima se ljeti ne može pristupiti od stolova i stolica. Nisu svi isti ni u samo jednom gradu, a kamoli državi.
Evo, primjerice u Splitu, imate objekte koji su u srcu Dioklecijanove palače ili u njezinoj blizini, na Rivi, i one koji su po gradskim kvartovima. To su različiti svjetovi. Niti im je zarada ista, osobito u ljetnim mjesecima, niti problemi.
Ugostitelji iz kvartovskih kafića rade sva četiri godišnja doba i ne bi preživjeli da zimi ne rade, jer rade za plaće, režije i neku zaradu koja je mršava u odnosu na kolege koji mogu raditi samo jedno godišnje doba. Cijene u kvartovskim kafićima su iste i zimi i ljeti, s tim da za cijenu jedne kave u središtu grada možete popiti zamalo dvije u kvartovskim kafićima.
Opustošili centar
Vlasnici većine lokala u središtu grada, koje je proteklog desetljeća posve preuzeo turizam, rade samo ljeti i zarade dovoljno da mogu izvan sezone zaključati svoje objekte, pretvarajući središte grada u pusto mjesto.
Zato i danas, kao ni prije korone, nisu svi ugostitelji isti, niti je sve jednako pogodila pandemija i mjere stožera. Nekima je vjerojatno preteško, a drugi su se u dobrim godinama toliko "fudrali" da bi mogli preživjeti i koronu, i kugu, i koleru.