"Kratkoročno sam optimist, a dugoročno pesimist. Kad govorim o kratkom roku, mislim na nekoliko godina, tri do pet, možda i do kraja ovog desetljeća. Hrvatska će u tom razdoblju imati solidan gospodarski rast i to ne samo zbog EU sredstava i uvođenja eura", kazao je, među ostalim, ekonomski analitičar Velimir Šonje o izgledima Hrvatske u velikom intervjuu za theconservative.online.
Evo kako je obrazložio svoj stav:
"Prvo, došla je nova generacija poduzetnika koja nema nikakve veze sa socijalizmom, samonikla je, i svoj uspjeh u najvećoj mjeri ne duguje kronističkim principima uz političko sponzorstvo odozgo.
Drugo, nakon osam godina u EU-u, Hrvatska je puno više prepoznata u Europi i svijetu nego prije, a u turizmu, osim što ima još potencijala za privlačenje investicija, ima snažnu marketinšku odskočnu dasku za prelijevanje globalne prepoznatljivosti na druga područja života.
Nikada nećemo biti izrazito atraktivna lokacija za biznis poput Litve ili Estonije, ali u kombinaciji s kvalitetom života, možemo biti privlačna zemlja za dobar život. Iako su Hrvati uvjereni da žive u središtu svijeta i da svi u Europi jako dobro znaju tko smo i što smo, mislim da Europa tek treba otkriti Hrvatsku i to će se u punoj mjeri, osobito u poslovnom smislu, događati u sljedećih desetak godina. To je prilika generacije.
No, mislim da ćemo za deset godina, kada se osvrnemo unazad, shvatiti da nismo imali snage promijeniti neke fundamentalne slabosti poput napola suvišne političke superstrukture koja je povezana s ogromnim brojem zaposlenih u javnom sektoru, 576 jedinica lokalne samouprave, tisuću poduzeća u vlasništvu države na svim razinama i – ne zaboravimo – strukturne izazove u mirovinskom i zdravstvenom sustavu koji su povezani sa starenjem populacije. Volio bih da za deset godina mogu reći da sam danas bio u krivu", kazao je Šonje.
Komentirao je i inicijativu za raspisivanjem referenduma prije uvođenja eura umjesto kune:
"Imali smo referendum o ulasku u EU i tada je bilo jasno da time prihvaćamo i obvezu uvođenja eura. Taj referendum održan je u siječnju 2012., kad je oko 80% štednje kućanstava bilo u eurima. Danas je to bliže 60%, no je li se išta suštinski promijenilo? Ne vjerujem u priču da ni tada ni sada ljudi nisu adekvatno informirani.
Govorimo o ljudima koji masovno štede u eurima, kotiraju cijene stanova i automobila u eurima, duž obale naplaćuju u eurima, primaju transfere, mnogi i mirovine iz inozemstva u eurima, zadužuju se uz valutnu klauzulu, znaju gdje pročitati tržišni tečaj, tj. koliko treba dati kuna za jedan euro… Dakle, jako dobro znaju i što je euro i što znači ući u EU. Ako inicijativa za referendum uspije, onda neka bude fer borba i nadam se da ćemo uvjerljivom većinom izglasati uvođenje eura jer to je dobro za Hrvatsku".
Evo koji su plusevi uvođenja eura:
"Prvo, otklanjanjem valutnog rizika povećava se predvidljivost i smanjuju štetne oscilacije tečaja i kamatnih stopa koje povećavaju rizik. Za građane to znači odlazak valutne klauzule u povijest, a za poduzeća lakše planiranje investicija i trgovanje. To je dobro za izvoz, investicije, gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta. Drugo, nestaju troškovi konverzije – više novca ostaje na računima građana i poduzeća, a manje je dobiti banaka od konverzije valuta.
Treće, ne možemo tvrditi da će kamatne stope biti niže jer su već na povijesnim minimumima, ali možemo tvrditi da će biti niže nego što bi bile da zadržimo vlastitu valutu zbog smanjenja rizika koji eskalira u vremenima kriza. Četvrto, naša monetarna i financijska situacija već ovisi o odlukama koje se donose u Frankfurtu, gdje je sjedište Europske središnje banke, samo nemamo institucionalni mehanizam da na te odluke utječemo.
Ulaskom u europodručje, HNB do kraja uplaćuje kapital ECB-a, postaje suvlasnik s pravom glasa i naš guverner sjeda za stol Upravnoga vijeća s aktivnim glasom koji ima nekoliko puta veću težinu od našeg financijskog udjela u kapitalu ECB-a. Time se naš suverenitet u smislu mogućnosti utjecanja na odluke koje su za nas važne povećava, a ne smanjuje. Peto, HNB stječe udio u dobiti Europske središnje banke i dobiva širi manevarski prostor za upravljanje svojim rezervama, što će povećati dobit HNB-a koja se transferira u državni proračun i može se koristiti izravno na korist naših građana.
Šesto, značajno raste naš kapacitet za upravljanje budućim gospodarskim krizama; hrvatske obveznice s investicijskim rejtingom postaju prihvatljiv kolateral za monetarne operacije u europodručju i hrvatski ministar financija sjeda za stol za kojim se odlučuje o Europskom stabilizacijskom mehanizmu, što je dodatan osigurač od financijskih kriza".
Na pitanje što bi bila mana uvođenja eura, Šonje je za theconservative.online kazao:
"Vidim samo jednu ozbiljnu manu. Zbog efekta zaokruživanja cijena, može se pojaviti mala i jednokratna inflacija. Naglašavam; mala i jednokratna, po svim procjenama između 0,2% i 0,3%. Postoji mitska priča o strašnoj inflaciji koju treba očekivati jer je navodno drugdje, kad je uveden euro, jedna marka postala jedan euro. No, ta priča nema nikakvo uporište u podacima. Dvostruke kotacije cijena, kontrola i pritisak potrošača mogu iskontrolirati taj efekt jer prvih dana ne moramo kupovati tamo gdje je trgovac zaokružio cijene prema gore.
Meni je dovoljan znak razuma već to što su izvoznici jako za euro i što su sve manje zemlje osim Danske uvele euro, a i Danska ga de facto ima jer je vrijednost krune vezana uz euro. Iz toga bi trebali izvući neke pouke: ekonomska je zakonitost da male i otvorene zemlje mogu imati veće koristi od monetarne integracije nego od monetarnog suvereniteta jer ga ne mogu realizirati na načine kao što to čine SAD, Japan, Kina ili zemlje čije se ekonomije zasnivaju na resursima poput Australije ili Norveške...
Komentirao je i zemlje koje nisu uvele euro:
"U mađarskom je slučaju čista politička odluka. Njihova se vlast uopće ne vodi ekonomskim argumentima. Jednostavno, ne žele daljnju integraciju bilo kojeg tipa i tu svaka rasprava prestaje. Češka je puno zanimljiviji slučaj jer je imala uspješnu tranziciju i konvergenciju te je pretekla Španjolsku i Italiju prema BDP-u po glavi stanovnika. Rekao bih da je i njihovoj vlasti to malo nezgodno političko pitanje, dok je kod nas to drukčije, kod nas vladajući već godinama zagovaraju ulazak u euro i birači ih na toj platformi biraju".
