Dr. Mišo Krstičević, splitski liječnik i SDP-ov gradonačelnik Ploča, nadahnut je likom poznatog revolucionara: Che u srcu i na desnoj nadlaktici

Jedna fotografija nastala u kirurškoj svlačionici splitske bolnice, a nedavno i objavljena na Facebooku, prvi put je širem auditoriju do kraja razotkrila što to na nadlaktici svoje desne ruke nosi dr. Mišo Krstičević, mladi splitski liječnik i gradonačelnik Ploča, kojeg bi nakon potopa socijaldemokrata na posljednjim izborima mnogi rado vidjeli kao Bernardićeva nasljednika.

Istetoviranog Ernesta Che Guevaru snimio je njegov kolega, također kirurg Hrvoje Tomasović, inače zakleti desničar, koji od tada SDP-ovcima na sav glas savjetuje da im je jedini spas u izboru ovoga 33-godišnjeg Pločanina.

– Hrvoje me fotografirao u kirurškom propusniku prije dosta vremena, a nedavno objavio jedan post političkog karaktera na društvenim mrežama. Malo je neobično komentirati ozbiljne političke teme uz takve priloge, ali ne zamjeram mu na tome. Fotografiranje je krenulo zbog međusobne zezancije, a danas ipak izbačeno u javni prostor, vjerujem bez loših namjera – kroz smijeh će Krstičević.

Maradona, Tyson...

Sama tetovaža nastala je prije nekih šest godina, taman kada je Krstičević krenuo na specijalizaciju. Odluku što i kako iscrtati na svom tijelu vagao je dugo prije toga.

– Tetovažu Chea uočio sam kod dosta poznatih sportaša, poput Maradone, Tysona i Verona. Dugo vremena sam bio siguran da je upravo to nešto što želim, znači odluka nije došla iznenada. U procesu planiranja izvedbe ideje krucijalnu preporuku mi je dala kolegica Tanja iz bolnice preporučivši mi izvrsnog tattoo majstora za portrete. Prezadovoljan sam izvedenim – veli dr. Mišo.

Na dogovoreni razgovor došao je u bijeloj košulji dugih rukava. Da nismo znali što se ispod krije, ni uz najbolje detektore ne bismo otkrili iscrtani motiv. Za dobar dio Pločana, međutim, tetovaža nije nikakva tajna, a nešto su načuli i poneki kolumnisti, pa mu to znali i nabijati na nos. Inače, prvo ju je pokazao svom ocu, Miši Krstičeviću, Hajdukovoj legendi i bivšem treneru, koji je reagirao pozitivno na sadržaj tetovaže, iako nije pobornik tetoviranja.

– Tetovaža, s obzirom i na dio tijela na kojem se nalazi, nešto je za što sam se odlučio radi samog sebe. Nije joj namjena trebala biti javnog karaktera, kakav je evo danas poprimila – objasnit će, uz napomenu da, iako je liječnik, nema dodatnu strast prema tattoo igli i bockanju.

Poziva se i na jedno istraživanje po kojemu ljudi s do tri tetovaže smatraju umjerenima i kontroliraju priču, a sve preko toga se smatra oblikom ovisnosti.

A zašto je od tolikih povijesnih ličnosti njegov izbor pao na argentinsko-kubanskog revolucionara?

– Izgledno je da je odabir stvar karaktera. Ono čega se sjećam kroz djetinjstvo jest temperament kolerika. Zatim kroz nogometni staž od 10 sezona trećeligaškog nogometa uvijek sam prednjačio po izrazima nezadovoljstva na nepravde u suđenju, koje su tih godina bile sastavni dio većine utakmica. Teško sam se kontrolirao, opomene i isključenja zbog prigovora sucima i zbog međuigračkih sukoba bili su gotovo konstanta. Juniorski nogometni staž da i ne spominjem – pojasnit će, očito ciljajući na nešto što veže vreli dalmatinski i južnoamerički temperament.

Nedovršena tetovaža

– Ideja oko tetoviranja Chea kao odraza revolucionarnoga karaktera je multifaktorijalna. Prve dojmove o njemu kao simbolu pokupio sam na ulici, kroz rock-glazbu i medije. To su uglavnom bile šture i kategorične informacije njega kao simbola otpora, promjene postojećeg stanja... Naknadnom edukacijom i proučavanjem teorija političkih sustava, simbol Chea mi je služio kao inspiracija i motivacija.

Kao osoba iz etablirane obitelji, liječnik po struci, buntovnik zbog nepravdi, koje sam uočio kroz svoja putovanja po Južnoj Americi, odbacivanje sigurne i ugodne svakodnevice radi ideala, sve to je bio sasvim dovoljan okidač za detaljno istraživanje njegova lika i djela. Od svih komponenti njegova karaktera, ustrajnost i odanost ideji koju smatraš ispravnom najviše su me se dojmile.

– Osobna politička orijentacija i stavovi su plod i utjecaj društva kojeg sam bio dio, edukacije, istraživanja određenih pojava... Sve je to nekako krenulo kad sam dobio pravo glasa i počeo se samodefinirati. U obitelji politika nikad nije bila tema, doslovno nisam ni znao za koga roditelji glasaju i što preferiraju. Snovi o provedivoj pravdi su me doveli tu gdje sam danas! – kaže.

Na lokalnim izborima prije tri godine osvojio je tradicionalnu HDZ-ovsku utvrdu i danas je jedini SDP-ov gradonačelnik na najjužnijoj dalmatinskoj obali. Obavlja dva posla istodobno, prevaljujući svakodnevno debelo preko 200 kilometara, ali energije mu ne nedostaje. Osim na desnoj nadlaktici, Che mu je na satu, profilna slika Facea, WhatsAppa...

– Inicijalni plan sadržaja tetovaže još nije završen. U planu je bio i nastavak koji je nastao zbog Cheove strasti za igranjem šaha. U donji dio tetovaže trebale su stati još četiri šahovske figure – kula, kralj, pijun i lovac, upravo tim redoslijedom, a u sredini je sraz pijuna i kralja u kojem ga pijun ruši. Simbolika je jasna i utjelovljuje san koji bi svaki borac za pravdu i jednakost trebao imati u sebi. Želim naći vremena i završiti je, iako mi je slobodno vrijeme nedostižna valuta, pa stalno odgađam. Krupne obveze poput doktorata i specijalističkog ispita su iza mene, tattoo majstor je dostupan, možda je došlo vrijeme – veli.

Koliko god Chea obožavao i bio mu uzor, svjestan je i njegove druge, ne baš tako pozitivne strane.

Svemoć kapitalista

– Čitajući literaturu shvatiš da su, za razliku od simbola kojeg Che predstavlja, njegov lik i djelo prožeti također brojnim manama i groznim metodama. Nikako od tih činjenica ne treba bježati. To su ujedno i mane sustava koji je zagovarao. Poznavanjem teoretskih osnova svih političkih sustava spoznajete mane i vrline, jednako tako su kod Chea bili vidljivi nedostaci humanosti u metodama koje su bile dio revolucionarnog djelovanja. Komunističke revolucionarne metode koje su bile aktualne u to vrijeme danas su apsolutno neprihvatljive i kao takve ih treba jasno osuditi – ogradit će se otvoreno, a za svoju stranku konstatirati da je izgubila temeljni smisao ekonomske lijeve politike.

– Kako je razmišljao Ivica Račan, mogu govoriti tek površno, ali Zoran Milanović je provodio jasnu ekonomsku neoliberalnu politiku, koju je svojedobno etablirao kroz socijaldemokraciju trećeg puta Tony Blair. Nedovoljno je zalagati se samo za prava manjina, ženska prava, sekularizaciju društva i države, a po principu stranaka lijevog centra propagirati neoliberalni kapitalistički sustav.

To nikada neće dovesti do nadvladavanja svemoći kapitalista, što je ključno za sretan i pravedniji svijet kojem stremimo. Unutar ideja francuskih revolucionara koji su oslobodili stotine milijuna ljudi diljem svijeta, postoji upravo pojam jednakosti i njegova shvaćanja koji bi nas trebao razlikovati od stranaka lijevog centra.

Za njih je jednakost potrebno osigurati samo u pravima i pred zakonom, a mi bismo trebali biti svjesni toga da deprivilegirane skupine društva nikad neće biti u poziciji jednakosti, pa čak ni pred zakonom, ako ne steknu ekonomsku neovisnost. U tom smislu je SDP definitivno otišao u centar, što je neispravno... – dijagnosticira Krstičević doktorski, ali odbija pomisao na angažman isključivo u visokoj nacionalnoj politici.

Medicina mu ostaje prva i smatra da u sljedećih desetak godina treba odraditi barem tisuću operacija da bi došao do adekvatne stručne razine u kirurškoj struci.

Isus i Tito

Ipak, priznao nam je da je nakon nedavnog Glavnog odbora imao dilemu da se zbog toliko raširenog oportunizma koji je uvidio kod kolega potpuno preispita i analizira je li promjena uopće moguća.

– Držalo me od onog trenutka kada sam izišao iz hotela "International", sjeo u auto, odvezao se kući u Ploče i stao pod tuš. U tim trenucima shvatiš zašto nosiš simboličnu tetovažu na sebi, te ako si cijeli život nekakav borac i ako shvatiš da ti je nepravda pred očima, da ne smiješ odustati, nego nastaviti tražiti pukotine u zidu koji je pred tobom.

Ako sa sigurnošću znaš što ne želiš, ako se gnušaš nad nejednakošću, ako te isključivost u društvu pogađa i ako si svjestan da je važno djelovanje svakog pojedinca, onda treba nastaviti svjesno živjeti san o ideji za koju se zalažeš.

Osim što će do kraja dovesti tetovažu Chea, kaže da u planu nema druge. Ako se baš predomisli, onda bi izbor motiva mogao biti pomalo neočekivan iz perspektive HR ljevičara:

– Isus Krist! On je bio osloboditelj čovjeka i čovječanstva od svih okova koje ga stežu i pritišću. Zagovarao je i živio radikalnu ljubav, te je znao da bez jednakosti nema slobode, a bez bratstva nema jednakosti.

Tito?

– Po pitanju Tita sam suzdržan. Svojedobno je provodio staljinističku vladavinu, s jedne strane, a s druge strane je uveo niz emancipacijskih promjena u društvu, posebno u odnosu na radnike i žene. Simbolizirao je deficit političke demokracije i pluralizma, ali i kolosalni razvoj ekonomske industrijske demokracije i samoupravnog socijalizma. Antifašist, tvorac nesvrstanih, ali u svojoj zemlji, nažalost, veliki autokrat.