StoryEditorOCM
ForumRIJEČ STRUČNJAKA

Dr. Izet Hozo: Mjere kakve imamo iste su kao i one u 1918., kad je vladala ‘španjola‘. Malo se toga promijenilo, teško je ‘ubiti‘ viruse

Piše Prof. dr. Izet Hozo 
14. prosinca 2020. - 16:01

I dok COVID pleše svoj danse macabre, sa strahom uočavamo razmjere katastrofe koja je zadesila svijet. COVID ne bira, ide redom pa koga zakači, čini se da nema pravila. U početku pandemije dosta kolega s kojima sam kontaktirao i ja smatrali smo da je to sezonska infekcija koja će nestati sama od sebe.

Međutim, potresne slike iz Italije, Španjolske, potom iz SAD-a i cijelog svijeta otkrile su razmjere pandemije i njezin ubilački potencijal. A kad vam COVID istrgne iz života članove obitelji (u mojoj vlastitoj obitelji!), i to ljude koji su bili zdravi i koji su poštovali preporuke, tada shvatite da je COVID-19 opasna neman koja proždire ljudske živote i nikako nije "smiješni virus", kako ga je nazvao jedan kolega.

Kod COVID-a 19 postoje određene zakonitosti: ne napada djecu i mlađe dobne skupine, iako ni oni nisu pošteđeni. Bjelodano je da većinom stradavaju oni koji su prešli dvije trećine svojeg života, a posebno oni na kraju životnog puta, bolesnici bez imuniteta, bolesni od malignih bolesti. Da bi se razumjela sadašnja situacija s COVID-om 19, podsjetit ćemo na najveću svjetsku (virusnu) epidemiju iz 1919., popularno nazvane "španjole".

COVID: ŠPANJOLSKA GRIPA – SLIČNOSTI I RAZLIKE

Španjolska gripa 1918. – 1919.

COVID-19 svrsishodno je usporediti s epidemijom španjolske gripe 1918. – 1919. Uspoređujući obje bolesti istog (virusnog) podrijetla, ali različitih vrsta virusa (H1N1: SARS-CoV-2), sa sličnom kliničkom slikom, sličnom pojavnosti i tijekom infekcije, uočavamo da moderna medicina glede preventive (maske, distanca, dezinfekcija, izolacija, karantena) i liječenja nije mnogo odmaknula od toga doba, makar su dosezi moderne medicine nemjerljivi.

image
Lucas Barioulet/AFP

Podatak da je od "španjole", prema raznim autorima, umrlo 20-50 milijuna ljudi (točni se podaci neće nikada doznati) pokazuju razmjer katastrofe kojom je bio pogođen tadašnji svijet. Treba uzeti u obzir domete tadašnje medicine, kada se nije ni znalo za viruse i nije bilo antibiotika, sve se svodilo na simptomatsko liječenje (snižavanje temperature, analgetici, suportivne mjere…). Pretpostavka je da se na virusnu infekciju nakalemila bakterijska, što objašnjava izrazito visok mortalitet od te bolesti.

Sam naziv "španjolska gripa" dvojben je jer njezino izvorište nije bilo u Španjolskoj, nego u SAD-u, točnije u Bostonu. Kako je u Prvom svjetskom ratu Španjolska bila neutralna, imala je liberalan tisak i u njoj se najviše pisalo o gripi koja je odnosila živote. S druge strane, druge su države zahvaćene ratom zabranile pisanje o bolesti smatrajući da to obara moral vojnika, tako da se medijska larma o gripi iz Španjolske prenosila u svijet, što je dovelo do toga da je gripa popularno nazvana "španjolska gripa".

I tada se, eufemistički, smatralo da je to "jača gripa", pa se dogodilo što i danas: brzo širenje epidemije i kolaps zdravstvenog sustava. Tadašnje mjere (samo)zaštite bile su preslika današnjih (maske, dezinfekcija, razmak). Mjere izolacije bile su također slične današnjima: ograničavanje okupljanja, zatvaranje granica, ustanova, kazališta i škola. Konačno, izolacija kod zaraznih bolesti bila je mjera iz srednjeg vijeka, karantena, koja je bila brana za širenje zaraznih bolesti. Primjera radi, putnici su morali biti izolirani 40 dana u karanteni da bi se izbjeglo širenje zaraze. Vrijedi spomenuti da je 1377. Dubrovnik bio prvi grad u svijetu koji je uveo karantenu.

I tada su se, tijekom "španjole", sva javna mjesta dezinficirala, a u SAD-u se plaćale drakonske kazne, tadašnjih 100 dolara, za nenošenje maske. Godine 1918. brzo se shvatilo da masovna okupljanja, gužve, druženja i sastančenja mogu uzrokovati brzi prijenos zaraze.

image
Go Nakamura/AFP

Primjera radi, u gradu Zamori u Španjolskoj biskup je pozvao na misu koja je pridonijela pandemiji, a u Madridu je održan festival "San Isidro", u SAD-u u Philadelphiji 1918. Parada zajmova, što je rezultiralo tisućama oboljelih od "španjole".

Službeno, početak gripe datira 11. ožujka 1918. godine, kada se vojni kuhar u američkoj bazi u Kanzasu prijavio liječniku u bolnici u Fort Rileyju tužeći se na kašalj, glavobolju i visoku temperaturu. Liječnik je prema tim općim simptomima zaključio da se radi o gripi. Međutim, do ručka je u bolnici već bilo stotinjak vojnika s istim simptomima, a do kraja dana njih 500. Koncem mjeseca prijavio se toliki broj vojnika da je bolnica bila premala za njihov smještaj, zbog čega je je vojna komanda avionski hangar prenamijenila u bolnicu.

Gripa se pojavila u tri vala, od kojih je najsmrtonosniji bio drugi val, kad je mortalitet bio najveći.

U poplavi napisa o španjolskoj gripi izdvaja se knjiga britanske istraživačke novinarke Laure Spinney "Blijedi jahač: Španjolska gripa 1918. godine i kako je promijenila svijet". U knjizi su metodično raščlanjene sve pojedinosti vezane uz nastanak gripe i njezin tijek, te njezin završetak nakon godinu dana. Knjiga objavljena 2018. godine najcjelovitiji je dokument o najstrašnijoj epidemiji koja je zadesila ljudski rod.

Ni jedna pandemija iz prošlosti ne može se mjeriti sa španjolskom gripom, koja je stigla u svaki kutak našeg planeta (izuzevši Antarktiku) te je pogodila 500 milijuna ljudi, što je bila trećina tadašnjeg stanovništva Zemlje. Najteže pogođena zemlja bila je Indija, gdje je gripa usmrtila 17 milijuna ljudi i bila je okidač za jačanje pokreta protiv kolonijalne britanske vlasti.

Za razliku od sezonske gripe, s kojom se srećemo svake godine, a koja je najopasnija za djecu, stare ljude i osobe narušenog imuniteta, "španjola" je najviše napadala mlade i zdrave osobe u dobi između 20 i 40 godina. Zaražene osobe umirale su vrlo brzo, nekada samo nekoliko sati nakon što bi shvatile da su bolesne.

image
Go Nakamura/AFP

Prvi simptomi bili su umor, visoka temperatura i glavobolja, a zatim bi se javili bolovi u mišićima i zglobovima. Međutim, simptomi bi se nakon nekoliko sati drastično pogoršali. Oboljeli su umirali u najtežim mukama: koža bi im postala ljubičasta, a poslije bi se na obdukciji pokazalo da su im pluća bila ispunjena crvenkastom želatinastom masom koja bi ih polako gušila. Od siline kašlja neki oboljeli imali su potrgane trbušne mišiće. Uzrok smrti obično je bilo krvarenje iz sluznica, posebno iz nosa, crijeva i želuca.

Zlokobna "španjola" napala je čovječanstvo u tri vala. Prvi je zabilježen u ožujku 1918., kad je virus pogodio američke vojnike u Kansasu. Smrtnost u tome valu nije bila tako visoka, vojnici su je opisivali kao "trodnevnu groznicu", a do kraja proljeća odnijela je 56 života. No, problem je bio što su američki vojnici odlazili u Europu pa se gripa raširila po Starom kontinentu. Drugi val španjolske gripe bio je najsmrtnosniji, a pojavio se u kolovozu 1918. Prvi na udaru bili su gradovi Boston i Philadelphia u SAD-u, Brest u Francuskoj i Freetown u Sijera Leoneu.

Treći val "španjole" krenuo je početkom 1919. te je potrajao do ožujka 1920. Srećom, nije bio tako ubojit kao drugi val, koji je, prema nekim procjenama, u 25 tjedana odnio 25 milijuna života. Mnoge znamenite osobe u svijetu stradale su od "španjole": francuski pjesnik Guillaume Apollinaire, austrijski slikar Egon Schiele i njegova obitelj, koji je iza sebe ostavo potresnu sliku svoje oboljele obitelji, potom djed Donalda Trumpa. Frederick Trump, njemački useljenik u SAD 1918. godine, preminuo je u 49. godini života, a iza njega su ostali udovica i sin, otac aktualnog američkog predsjednika.

O prirodi opakog virusa doznali smo više prije desetak godina, kad su kanadski znanstvenici iz jedne masovne grobnice na Aljasci izvukli tijelo jedne od žrtava španjolske gripe, te su zatim uzeli očuvani genetski materijal virusa. Nakon toga su, u potpunoj sigurnosti Kanadskog mikrobiološkog laboratorija, rekonstruirali djelotvoran virus H1N1. Njime su zarazili makaki majmune kako bi istražili razvoj bolesti.

Rezultat je bio strahovita reakcija organizma, prvi simptomi bolesti pojavili su se već nakon 24 sata. Razaranje pluća koje je uslijedilo bilo je tako dramatično da bi se majmuni ugušili u vlastitoj krvi da ih nisu eutanazirali. Ti su rezultati vrlo slični opisima bolesti iz vremena pandemije. Istraživanja su pokazala da tako snažna oštećenja pluća nije izravno izazvao sam virus, nego obrambena reakcija na zarazu.

image
Ernesto Benavides/AFP

Naime, u plućima majmuna otkrivene su znatno više razine proteina koje izaziva razaranje zaraženog tkiva nego što je to uobičajeno kod drugih virusnih bolesti. Dakako da su kanadski istraživači zbog ovog smionog pokusa, koji bi potencijalno bio fatalan da je virus "pobjegao" iz laboratorija, bili na udaru žestokih kritika.

Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Atlanti smatraju da je nova pandemija gripe ako ne neizbježna, onda svakako vjerojatna. Ako bi čovječanstvo pogodio virus koji bi po svojoj ubojitosti bio sličan onome iz 1918. godine, umrlo bi između 20 i 100 milijuna ljudi. Zvuči zastrašujuće, međutim, u odnosu na 1918. godinu danas ipak postoje lijekovi, a upravo je odobreno i cjepivo, koji mogu znatno ublažiti razmjere pandemije.

PANDEMIJA KORONAVIRUSA SARS 2-CoV-2

Koronavirus, službenog naziva SARS-CoV-2, uzročnik je infektivne bolesti COVID-19 i u kratkom je vremenu od prosinca 2019. do danas izazvao pandemiju koja je pogodila cijeli svijet s izrazito visokim mortalitetom. Evo podataka od 11. prosinca 20.:

Lab. potvrđenih oboljelih od COVID-a 19 u svijetu (izvor ECDC): 69.282.662

Broj umrlih u svijetu (izvor ECDC): 1.582.381

Broj oboljelih u Europi (EU/EEA i UK – izvor ECDC): 14.651.551

Broj umrlih u Europi (EU/EEA i UK): 365.293

Broj oboljelih u Hrvatskoj: 168.388

Broj umrlih u Hrvatskoj: 2484

Pandemija je nakon Kine snažno zahvatila Europu, a nakon toga SAD, koji ima kontinuirani porast broja slučajeva od početka travnja s najvećim tjednim prirastom novooboljelih. To čini SAD najpogođenijom zemljom, koja do sada bilježi više od 30 posto svih potvrđenih slučajeva COVID-a.

Nezaposlenost u svijetu raste, a Međunarodni monetarni fond proglasio je ovu krizu najvećom od vremena depresije u tridesetim godinama 20. stoljeća. Ovakva situacija prisilila je brojne zemlje da za prvi val pandemije zatvore granice i primijene različito stroge epidemiološke preventivne mjere. Većina zemalja primijenila je za nekoliko tjedana potpuni "lockdown", uz zabranu kretanja, okupljanja, rad od kuće, zatvaranje vrtića, škola, fakulteta, javnih prostora, parkova, uslužnih djelatnosti, gradskog i međugradskog prometa.

Međunarodni zračni promet je minimaliziran, milijuni ljudi ostali su bez posla, svjetska ekonomija naglo je usporena s nejasnom perspektivom oporavka. U drugom valu, slično kao kod "španjole", ponavljaju se visoke brojke oboljelih, pa su u pripremi još rigoroznije mjere izolacije sve do "lockdowna". Konačno, mnogo je još nepoznanica o virusu za koji je upravo registrirano cjepivo nekoliko različitih tvrtki iz raznih zemalja, a upravo se počelo s cijepljenjem u Velikoj Britaniji.

Klinička slika i tijek bolesti (podaci i preporuke WHO-a):

Što se tiče kliničke slike, COVID-19 je epidemijska virusna bolest kod koje su najčešći simptomi: vrućica, suhi kašalj i umor.

Ostali simptomi, koji su rjeđi, ali su tipični za COVID, uključuju: u prvom redu gubitak okusa ili mirisa, potom začepljenost nosa, konjunktivitis (poznat i kao "crvene oči"), grlobolju, glavobolju, bolove u mišićima ili zglobovima, različite vrste osipa na koži, mučninu ili povraćanje, proljev, drhtavicu i vrtoglavicu.

Simptomi teškog oblika COVID-a 19 uključuju: nedostatak zraka, kratkoću daha, gubitak apetita, smetenost, trajnu bol ili pritisak u prsima, visoku temperaturu (iznad 38 °C). Ostali rjeđi simptomi su: razdražljivost, zbunjenost, smanjena svijest (ponekad povezana s napadajima), anksioznost, depresija, poremećaji spavanja, teže i rijetke neurološke komplikacije poput moždanog udara, upale mozga, delirija i oštećenja živaca.

Osobe svih dobnih skupina koje imaju vrućicu i/ili kašalj povezane s otežanim disanjem ili otežanim disanjem, bolovima ili pritiskom u prsima ili gubitkom govora ili pokreta, trebaju odmah potražiti liječničku pomoć. Ako je moguće, prvo nazovite svojeg liječnika, hitnu pomoć ili zdravstvenu ustanovu radi poduzimanja liječenja.

image
Ernesto Benavides/AFP

Što se tiče tijeka bolesti, među onima koji razviju simptome, većina (oko 80 posto) oporavlja se od bolesti bez potrebe za bolničkim liječenjem. Oko 15 posto ozbiljno oboli i treba kisik, a pet posto je kritično i nužna im je intenzivna njega i repirator. Komplikacije koje dovode do smrti mogu uključivati ​​zatajenje dišnog sustava, sindrom akutnog respiratornog distresa (ARDS), sepsu i septički šok, tromboemboliju i/ili multiorgansko zatajenje, uključujući ozljedu srca, jetre ili bubrega. Nažalost, kod najtežih slučajeva koji zahtijevaju repirator izuzetno je visoka smrtnost, nedavni je podatak da oko 70 posto njih završi smrtno.

Osobe u dobi od 60 godina i više te osobe s komorbiditetima, poput visokog krvnog tlaka, problema sa srcem i plućima, dijabetesom, pretilošću ili rakom, izloženi su većem riziku od razvoja ozbiljne bolesti. Međutim, svatko se može razboljeti od COVID-a 19, pa i od najtežeg oblika bolesti, ili umrijeti u bilo kojoj dobi.

Dijagnostika COVID-a 19

1. U većini slučajeva koristi se molekularni test za otkrivanje SARS-CoV-2 i potvrdu infekcije. Lančana reakcija polimeraze (PCR) najčešće se koristi kao molekularni test. Uzorci se uzimaju iz nosa i/ili grla tamponom. Molekularni testovi otkrivaju virus u uzorku pojačavanjem virusnog genetskog materijala do razina koje se mogu otkriti. Zbog toga se molekularni test koristi za potvrđivanje aktivne infekcije, obično u roku od nekoliko dana od izlaganja i otprilike u vrijeme kad simptomi mogu početi.

2. Brzi testovi antigena (ponekad poznatiji kao brzi dijagnostički test – RDT) otkrivaju virusne proteine ​​(poznate kao antigeni). Uzorci se uzimaju iz nosa i/ili grla tamponom. Ovi su testovi jeftiniji od PCR-a i brže će ponuditi rezultate, iako su uglavnom manje točni. Ovi se testovi najbolje izvode kada u zajednici cirkulira više virusa i kada se uzorci uzimaju od pojedinaca u vrijeme dok su najzarazniji.

3. Testovi na antitijela mogu nam reći je li netko u prošlosti imao infekciju, čak i ako nije imao simptome. Poznati i kao serološki testovi, a obično se rade na uzorku krvi, ovi testovi otkrivaju antitijela koja nastaju kao odgovor na infekciju. Kod većine ljudi protutijela se počinju razvijati nakon nekoliko dana ili tjedana i mogu ukazivati ​​na to je li osoba imala infekciju koja je prošla. Testovi na antitijela ne mogu se koristiti za dijagnozu COVID-a 19 u ranim fazama infekcije ili bolesti, ali mogu pokazati je li ga netko imao u prošlosti.

PREVENTIVA COVID-a 19

Izolacija i karantena su metode sprječavanja širenja COVID-a 19.

Karantena se koristi za svakoga tko je u kontaktu s nekim tko je zaražen virusom SARS-CoV-2, koji uzrokuje COVID-19, bez obzira na to ima li zaražena osoba simptome ili ih nema. Karantena znači da ostajete odvojeni od drugih jer ste bili izloženi virusu i možda ste zaraženi, te se može odvijati u za to predviđenom objektu ili kod kuće. Za COVID-19 to znači boravak u objektu ili kod kuće 14 dana.

image
Paolo Miranda/AFP

Izolacija se koristi za ljude sa simptomima COVID-a 19 ili koji su pozitivno testirani na virus. Biti izoliran znači biti odvojen od drugih ljudi, idealno u medicinskoj ustanovi, u kojoj možete dobiti kliničku skrb. Ako izolacija u medicinskoj ustanovi nije moguća i ako niste u rizičnoj skupini za razvoj teške bolesti, izolacija se može provesti kod kuće. Ako imate simptome, trebali biste ostati izolirani najmanje 10 dana plus dodatna tri dana bez simptoma. Ako ste zaraženi i ne razvijete simptome, trebali biste ostati izolirani 10 dana od trenutka kada dobijete pozitivan test.

LIJEČENJE COVID-a 19

Kako je u razmatranjima o "španjoli" navedeno, nažalost, nema kauzalne terapije za COVID-19, kao, uostalom, za većinu virusnih bolesti. Terapija je prvenstveno simptomatska kod lakših slučajeva (lijekovi za snižavanje temperature, analgetici, simptomatska i suportivna terapija), a kod pojave znakova pridružene bakterijske infekcije antibiotici. Kod najtežih slučajeva indicirano je bolničko liječenje u jedinicama intenzivne njege, kortikosteroidi, širokospektralni antibiotici, oksigenoterapija, i konačno respirator. Nažalost, kako je navedeno, kod ovih potonjih smrtnost je izrazito visoka i penje se do 70 posto.

Na kraju, ostaju neriješena pitanja vezano uz infekciju koronvirusom:

1. Zašto samo neke osobe razviju teške oblike bolesti?

2. Zašto u istoj obitelji strada jedan ili dva člana po krvnoj liniji (na primjer otac i sin, majka i kći), a bračni partner bude pošteđen?

3. Kako protumačiti da je, za razliku od "španjole", kad je najviše bila zahvaćena skupina onih u punoj snazi od 20 do 30 godina, ali i djeca, te potom stariji, dok od COVID-a 19 najčešće obole stariji od 60 godina, a djeca su pošteđena?

4. Zašto unatoč svim poduzetim mjerama pandemija nije iskorijenjena?

5. Je li cjepivo izlaz iz začaranoga kruga?

Nema jasnog odgovora na prva tri pitanja, ali iz dostupne se literature pretpostavlja da je uzrok urođeni, nasljedni defekt u imunosnom odgovoru kod nekih osoba, te spomenuta citokinska oluja (tj. hiperinfmatorni odgovor na infekciju). Odgovor na treće pitanje je nepoznt, ali je uzrok vjerojatna mutacija virusa koji pogađa ciljne skupine.

image
Lluis Gene/AFP

Razlog za to što pandemija nije zaustavljena unatoč svim poduzetim mjerama jes činjenica da je danas povezanost zemalja takva da se infekcija iz jedne zemlje može istog dana prenijeti na drugi kontinent. Uz to, treba navesti nepridržavanje i izražen otpor pojedinaca prema preporučenim mjerama (samo)zaštite. Na kraju, čini se da je cjepivo obećano svjetlo na kraju tunela.

Zaključno, danas je zaista teško arbitrirati glede svega što je poduzeto da se pandemija suzbije. Jer, unatoč preporukama WHO-a, neke zemlje imaju svoju nacionalnu strategiju i modele pristupa pandemiji (npr. Švedska, Nizozemska, SAD…), tako da pristup rješavanju nije ujednačen. Jedini je pravi put stav i preporuke SZO-a te primjena medicine temeljene na dokazima. Plebiscitarno je prihvaćena važnost zaštitne trijade još od vremena "španjole" (maske, distanca, izolacija…).

Unatoč tome, u mnogim zemljama izraženi su snažni otpori i protesti zbog poduzetih mjera, sve pod egidom ograničavanja ljudskih sloboda.

Pa onda brojni pokreti: "maskeri" i "antimaskeri", vakseri i antivakseri, građanski neposluh, sve dobrim dijelom zbog "fake news", fantastičnih teorija zavjera, pri tome uz neshvatljiv otpor prema naporima znanstvene zajednice da se izađe iz začaranog kruga koji vodi u propast ekonomije svih država.

WHO je primjenu cjepiva (dijelom osporavanog od tzv. antivakserskog pokreta) plebiscitarno prihvatio kao jedini pravi put prema izlasku iz pakla pandemije. Alternativa je boriti se samo dosadašnjim mjerama, koje (zbog poznatih razloga) nisu uspjele obuzdati infekciju, ili obećavajuće cijepljenje, koje bi radikalno prekinulo tijek epidemije i to je jedini ispravan izbor i spas za svijet.

24. studeni 2024 00:29