Dok bolnice diljem zemlje vape za ovim mladim stručnjacima, njihova plaća na specijalizaciji je ispod hrvatskog prosjeka

Zbog ispodprosječnih plaća veliki broj mladih liječnika ne želi se javiti na natječaje za specijalizaciju u hrvatskim bolnicama. Tako potrebu za mladim kadrom nemaju samo male lokalne bolnice, već i KBC-i, a unatoč velikom broji natječaja naši liječnici radije odabiru neke bogatije europske gradove.

- Moja će plaća kad krenem na specijalizaciju biti za 5.000 kuna manja nego danas. Kad ste na specijalizaciji, najmlađi ste na odjelu, radite i za sebe i za starije kolege. Radi se puno, zahtjevno, a koeficijent je niži nego koeficijent doktora medicine bez specijalizacije – istaknuo je jedan doktor.

Na ovaj problem upozorio je i šef Hrvatske liječničke komore, Krešimir Luetić. Kako ističe, prosječna plaća za lipanj iznosila je 7.512 kuna, a plaća specijalizanta trenutno je 7.427, 63 kune, prenosi Novi list.

- Ljetos sam radio u turističkoj ambulanti na otoku, i za 180 sati, uključujući i radne vikende, primao sam 8.000 kuna. Pa toliko primi konobar, i to bez napojnice. Frustrira činjenica da bih kao specijalizant imao plaću od 7.500 kuna, a varioc s trogodišnjom srednjom školom ima plaću od 12.000 kuna – žali se mladi liječnik.

Marin Smilović, specijalizant kliničke radiologije, gotovo je odradio svoju specijalizaciju, a ona je, potvrđuje, krajnje demotivirajuća za mlade liječnike.

- Ako dobijete specijalizaciju blizu svog doma, u početku je plaća prihvatljiva. Ali drugi dio specijalizacije mora se odraditi u kliničkim bolnicama, što znači da je većina specijalizanata prisiljena odvojiti se od obitelji, otići u drugi grad i troškovi tu rastu. Oni oženjeni dobiju naknadu za odvojeni život od 1.700 kuna, a kolegica u Zadru, koja nije u braku, dobila je samo 800 kuna dodatka za odvojeni život, odnosno pokriće troška života u drugom gradu - objašnjava Smilović.

Neki specijalizanti ne primaju nikakav dodatak, ni za putne troškove, a kako pojašnjava za jedno dežurstvo unutar radnog tjedna dobije se 150 do 170 kuna što nije dovoljno niti za putne troškove.

- Kolege iz OB Dubrovnik odrađuju drugi dio specijalizacije u Zagrebu, a svoju djecu ne vide po dva, tri mjeseca. Više kolega otišlo je na specijalizaciju u Njemačku, Austriju, jedan u Englesku... tamo su specijalizacije višestruko bolje plaćene nego kod nas, a odrađenu specijalizaciju i troškove specijalističkog usavršavanja nikome nisu dužni vraćati, kao kod nas - kaže Smilović.

Niske plaće specijalizanata, tvrde u HLK, kruna su lošeg statusa specijalizanata u Hrvatskoj.

- Program specijalističkog usavršavanja doktora medicine je izvrsno napisan i koncipiran u pravilnicima, usklađen s direktivama EU, ali realnost je drugačija. Imamo premalo mentora, a stjecanje konkretnih znanja, vještina i kompetencija je nerijetko svedena na "bjesomučno" upisivanje podataka u specijalizantsku knjižicu i prikupljanje stotina pečata - kaže Luetić.