Da nismo to uživo gledali devedesetih, vjerojatno ne bismo vjerovali da je takvo što moguće. Štoviše, da je to način na koji na istoku Europe nastaje najnovija geopolitička realnost.
Rusija je napravila novi korak ka komadanju teritorija Ukrajine. Priznala je tamošnju "Krajinu", dvije samoproglašene novoruske paradržavice koje su 2014. uz pomoć ruskog oružja osnovale "narodne republike". A onda odmah i službeno uputila svoje postrojbe na istok Ukrajine.
Tamošnji "krajišnici" sad mašu kartama na kojima je teritorij dvostruko veći od onoga koji kontroliraju oružjem. Priželjkujući vjerojatno da se ruski "mirovnjaci" razmile i preko linije razdvajanja i tako zapojasaju što veće područje. Koje će onda jednoga dana moći "prisajediniti" matici.
Očekivani potez
Zapad stoga strepi da neće sve stati samo na predgrađima Luganska i Donjecka. Nego da Putin zapravo cilja otrgnuti znatno veći teritorij Ukrajine. I definitivno preko Mariupolja osigurati kopneni koridor prema Krimu. Zbog toga se i Njemačka u utorak postavila na stražnje noge i blokirala uporabnu dozvolu za Sjeverni tok 2, plinovod koji je ovaj energent trebao izravno dovoditi iz Rusije u Njemačku. A Ujedinjeni narodi, SAD, NATO i Europska unija osudili ovaj potez Moskve zbog kršenja međunarodnog prava i ukrajinskog suvereniteta.
– Priznanje separatističkih republika bio je očekivani potez, puno vjerojatniji od potpune invazije Rusije na Ukrajinu. Ovaj potez, po mojoj procjeni, neće izazvati nikakav širi sukob jer Ukrajina za širi sukob jednostavno nema snage. Asimetrija moći je naprosto prevelika, a NATO ne bi išao u rat s Rusijom ni zbog cijele Ukrajine, a kamoli zbog njezina istočnog dijela – kaže nam geopolitički stručnjak dr. Petar Kurečić sa Sveučilišta Sjever. Iako je Zapad najavio oštre sankcije protiv Rusije, on ocjenjuje da one Moskvu neće odvratiti od plana.
– Za sada izgleda da će to biti još jedan "fait accompli", u kojemu je Zapad doveden pred svršen čin. Priznanjem se potvrđuje geopolitička realnost na terenu – ističe Kurečić.
Stvaranje novih pseudodržava na prostoru ruba Euroazije, podsjeća naš sugovornik, već dulje vrijeme je taktika Rusije kojom pokušava na prostoru bivšeg SSSR-a vratiti dio svoje moći.
– Još 2008. godine, tijekom petodnevnog rata, pokazali su gdje su crvene linije u Gruziji, a 2014. su je ucrtali u Ukrajini. NATO nije odustao. Pitanje približavanja NATO-u Ukrajine i Gruzije stalno se forsiralo i Rusija je to odlučila spriječiti. Pri čemu je jasno da je odnosima moći i geopolitike, nažalost, potpuno irelevantno tko je u pravu po međunarodnom pravu, a tko u krivu. Rusija ima silu i tu cijela priča završava – ističe Kurečić.
Pritom povlači paralelu s jednim događajem na prostorima bivše Jugoslavije koji je otvorio vrata ovakvim postupcima.
– Priznanje Kosova otvorilo je Pandorinu kutiju. Koliko god to bio različit slučaj od ovoga što se događa na istoku Ukrajine, ni to priznanje nije imalo pretjerane veze s međunarodnim pravom. Putin je jasno upozorio da je Zapad pustio duha iz boce priznavanjem neovisnosti Kosova, te da je otvorena Pandorina kutija. I sad imamo to što imamo – ocjenjuje ovaj geopolitički stručnjak.
Najveći gubitnik
Što se tiče Ukrajine, ona je u ovakvom raspletu najveći gubitnik.
– Ukrajina sama ne može protiv Rusije. Ne vidim kako bi je NATO ili EU mogli primiti s ovakvom situacijom koju ima na svojem teritoriju. O Krimu više nitko ni ne govori. Putin naprosto ne mora osvojiti Kijev, čak ni cijelu istočnu polovinu Ukrajine, da bi Ukrajinu trajno napravio invalidnom državom – naglašava Kurečić.
Njegov idući potez može biti pokušaj povezivanja Donjecka i Luganska s Krimom kopnenim putem. Na tom se putu nalazi Mariupolj, grad s dvjestotinjak tisuća stanovnika koji Rusi, ako je vjerovati porukama koje dolaze s ukrajinske strane, neće tako lako osvojiti.
– Takva operacija bi već graničila s invazijom i bila bi veliki zalogaj. U smislu strategije i vojnog djelovanja, idući cilj bi mogao biti izbijanje na Mariupolj i spajanje Krima s Novorusijom i Rusijom kopnenim mostom.
Ovo je velika igra i pitanje je u kojem će se pravcu stvari razvijati. Možda se i Kina, ponukana onim što radi Putin u Europi, za koju godinu odvaži krenuti na neke od svojih susjeda – zaključuje Kurečić.