Sezona sniženja zimske odjeće, zna se, počinje već nakon Božića, no ona prava, takozvana "totalna sniženja", rezervirana su za siječanj. To vrijedi za sve prodavaonice odjeće i obuće, pa i one virtualne, dakle, koje je moguće "vižitati" samo preko društvenih mreža, odnosno web-stranica.
U tom konglomeratu svega i svačega odasvud - od Kine i Nove Gradiške do Bosne i Pariza - nađe se i robe u sivoj zoni zakona, čitaj: lažnjaka.
Riječ je o odjeći, obući i modnim dodacima (torbicama, remenju, novčanicima, privjescima, kapama...) s logom poznatih dizajnera poput Yvesa Sainta Laurena, Guccija, Stelle McCartney, Adidasa, Kenza i brojnih drugih koji, međutim, nisu ni blizu originalu, iako će vam neki trgovci "prodavati priču" da je riječ o direktnom "dealu" s tvornicom i slično.
No, i vrapcima na grani - pa tako i kupcima - jasno je da za rečenu cijenu, koja iznosi po koju stotinu kuna za komad bilo čega, nema šanse da dobiju bilo što iz originalne dizajnerske manufakture. Tako priča o "dealu" služi za umirivanje savjesti, a lažna roba oglašena preko interneta kola i usrećuje one koji ne mogu kupiti original...
Troškovi zamjene
Ako je riječ o povremenoj egzibiciji, onda je oprostivo; reklo bi se u narodu, "ono što sjaji i svraka voli". No, osobe koje forsiraju imidž "imućnih" i "markiranih" baziran na "falšiji" možda su više kandidati za psihologa nego za ovu rubriku, pa se nećemo pretjerano baviti samim kupcima, nego trendom takve prodaje.
Naime, ona je preko interneta preplavila virtualno nebo i omogućila trgovinu lažnjacima koja je u Hrvatskoj odavno zabranjena ali zato cvjeta, primjerice, u Bosni i Makedoniji (zorno smo se uvjerili), te u nekim drugim zemljama izvan Europske unije.
Svi koji se žele za dvjesto-tristo kuna podičiti torbicom "Chanel", koja inače u "pravoj" butigi stoji barem nulu-dvije više, lako to mogu učiniti preko niza specijaliziranih stranica.
Ako im je lajtmotiv egzibicija, to će učiniti jednokratno, no pate li od niske razine samopoštovanja koju pokušavaju "iskompenzirati" konstantnim nošenjem markirane robe – pa makar i lažne - sad je pravi trenutak da krenu u veliki online šoping, jer neće dobiti samo Vuittona i društvo za bagatelnu cijenu, nego i stimulirajuće darove uz to, poput parfema ili marame!
No, kupac mora imati u vidu da za takvu robu, kupljenu u spomenutoj sivoj zoni zakona, neće moći ostvariti eventualnu reklamaciju, osim izravnim dogovorom s distributerom, najčešće lociranim u distriktu Brčko i na sličnim, egzotičnim lokacijama u "komšiluku".
Naime, većina trgovaca (pa i onih koji "dilaju lažnjake") u ime ugodne i dugoročne suradnje zamijenit će artikl, ali uz troškove dostave i povrata na račun kupca. To u najbezbolnijoj varijanti iznosi nekih devedeset kuna (30+30+30), pa je lako izračunati da se slična investicija za, primjerice, torbu plaćenu dvjesto kuna – ne isplati...
Osim toga, u slučaju kupovine lažirane robe ne treba očekivati kvalitetu koja dugo traje, pa konačnici slična roba ispada najskuplja, u duhu engleske poslovice: "Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari".
Gdje su zamke?
Koliko su potrošači zaštićeni u takvim slučajevima? Predsjednik udruge "Splitski potrošač", te voditelj Savjetovališta pri udruzi Vlado Biljarski smatra da je skoro jedini oblik zaštite prevencija, to jest oprezna kupovina "daljinskim sredstvima komunikacije", što je službeni naziv za sve prisutniju online trgovinu.
- U posljednjih nekoliko godina zabilježili smo izniman porast takve trgovine, to jest reklamacija kupaca koji su joj se priklonili. Ako je riječ o robi koja znači povredu autorskog i/li intelektualnog vlasništva, opasno je ulaziti u takvu trgovinu samim tim jer roba može biti zadržana na granici prilikom carinskog pregleda. Ako je kupac unaprijed platio artikl, male su šanse da dođe do povrata novca - smatra Biljarski, uz napomenu:
- Osobito je problematična roba izvan Europske unije jer Zakon o zaštiti potrošača tu ne važi. Ako je riječ o robi, bilo kakvoj, kupljenoj pak unutar EU-a, onda se oštećeni potrošač može obratiti Europskom potrošačkom centru preko njihovih aplikacija i kontakata.
Međutim, napominjem da je prevencija najvažnija. Iskusni "surferi" na stranicama za kupnju lakše će prepoznati opasne partnere; neki od jednostavnih znakova su anonimnost, inzistiranje na uplati na račun, puno gramatičkih pogrešaka u oglašavanju i brojni skočni prozori koji se otvaraju prilikom razgledavanja asortimana.
Zamka može čučati i kod stranica koje nemaju nikakve "reviewove", to jest recenzije kupaca. Dakle, znatno su sigurnije velike, renomirane stranice poput e-baya i/li amazona od nekih "no name".
Što se domaćih tiče, najsigurnije su one potvrđene drevnom metodom - usmenom predajom, dakle preporukama poznanika. Svaki trgovac, bez obzira je li oglašen na vlastitoj stranici ili preko neke od društvenih mreža, sigurniji je ako ima dobre recenzije i način plaćanja pouzećem, odnosno preko bankovne kartice.
Dosta bitan signal da je stranica pouzdana jest oznaka u gornjem lijevom kutu "https" i znak lokota, što je pokazatelj da je stranica kriptirana, to jest da je komunikacija sigurna, a nije zgorega i da postoji i adresa i podaci o samom trgovcu poput matičnog broja i ostalog – zaključio je Vlado Biljarski iz 'Splitskog potrošača'.