Ćaća Sanader je, kažu, bio mala beba za ovu ekipu koja je pljačkala Inu. Milijardu kuna su opljačkali! I to što se zna, a koliko se tek ne zna.
Govorimo, naravno, o najnovijoj korupcijskoj aferi i najvećoj zapljeni prljavog novca u povijesti Hrvatske. Akteri su redom važni i utjecajni poslovni ljudi, premreženi političkim i poduzetničkim vezama, a uz njih i jedan šibenski maslinar kojemu je, lijepo je napisao naš kolega Davor Krile, na račun gnojidbe sjelo pola milijarde kuna. Nema što, masline su mu odlične rodile. Da se nisu upalili alarmi u bankama... ma ne možemo ni izračunati koliko bi dogodine zaradio. A cijena zelenog zlata zbog suše samo raste.
Svi već znaju, ali ponovimo gradivo: zbog najveće pljačke (za koju znamo) u povijesti Hrvatske uhićeni su Damir Škugor, direktor Sektora trgovine prirodnim plinom u Ini, predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Josip Šurjak, njegov poslovni partner Goran Husić, predsjednica uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić i maslinar Dane, Škugorov otac kojemu su na račun sjele stotine milijuna kuna, a on eto ubija glasnike koji su to objavili. Novinari su lešinari, kaže Dane. A petorka koju su strpali iza rešetaka na čelu s njegovim sinom je, vjerojatno, karitativna organizacija, da se njega pita.
Milijardu kuna, dakle. Iznos koji prosječan Hrvat ne može ni zamisliti, a kamoli zaraditi od poštenog rada. Što se može s milijardu kuna koliko su podebljali svoje račune na konto pljačke Ine? Puno toga.
Što smo sve mogli
Recimo Grad Šibenik u kojemu živi otac Damira Škugora, ima manji ovogodišnji proračun od Damirova ćaće, a šibenskog umirovljenika Dane Škugora. Proračun Grada Šibenika za 2022. godinu iznosi ravno 430.740.000 kuna, ali maslinar Dane svoj grad “šije” za dobrih 70 milijuna kuna. Za tu razliku mogao bi Dane, recimo, kupiti 70 stanova u Šibeniku i ostao bi mu na tekućem još cijeli šibenski proračun. Tamo je kvadrat 2000 eura, pa neka su stanovi od 60 kvadrata, to je ta računica. I naravno, ostalo bi za gnojidbu, a našla bi se koja kuna i za nove gajbe i škare za rezidbu.
Dane Škugor imao je ipak nešto manje novca na tekućem računu od proračuna bogatog Dubrovnika. Dubrovčani ove godine raspolažu s nešto manje od 600 milijuna kuna u gradskoj blagajni, ali i to je gotovo duplo manji iznos od ukupne svote od milijardu kuna koliko je pokradeno u Ini u samo ovoj korupcijskoj aferi.
Pokradena milijarda značajno je veća i od godišnjeg proračuna Zadra, Zadrani raspolažu s nešto manje od 800 milijuna kuna, ali, eto, ipak manja od splitskog koji teži 1,7 milijardi.
Ne bi se s tom milijardom, istina, mogao napraviti novi Pelješki most, ali neki manji sigurno bi. Pelješki smo 2018. ugovorili za dvije milijarde, ali nije ni ovo puno manje.
Ali, recimo, ta cifra bi taman pokrila troškove toliko čekane obilaznice Splita i Omiša. Ili, kako nam je ukazao jedan bivši splitski gradski vijećnik, most Kaštela – Split plus uređenje ceste do trajektne luke procjenjuje se na 937 milijuna kuna. To je taman ta cifra. Ostalo bi, kaže, štogod za socijalu. Nadvožnjak na Širini košta 172 milijuna kuna, tunel Kozjak i nadvožnjaci po procjeni dođu 780 milijuna kuna, sve je to manje od opljačkane cifre u Ini.
Ajmo još malo. Novi, potpuno opremljeni veliki vrtić na splitskoj Kili koštao je 30 milijuna kuna. Moglo se napraviti, znači, 33 nova vrtića. I opet bi priteklo milijun kuna. Moglo se napraviti i desetak novih gradskih škola. Moglo se svašta za milijardu kuna.
A moglo ih se, vidjeli smo, i tek tako opljačkati iz Ine, a da to nitko od Škugoru nadređenih mjesecima i godinama niti ne primijeti. Milijarda gori-doli. Ko će sve vidit?