Kao što u bankama mnogi od nas koriste usluge "osobnog bankara", tako neki imaju i pravo na uslugu "osobnog suca". Niste znali za tu mogućnost? Pa naravno, to ionako ne vrijedi za svakoga!
Odvjetnika si gotovo svatko može priuštiti. Ali "osobnog suca" mogu konzultirati samo pojedini članovi društvene elite, ma što pod tim podrazumijevali u državama nedovršene tranzicije kakva je i Hrvatska.
Evo, recimo, trenutačno najpoznatiji bjegunac od hrvatskog pravosuđa Zdravko Mamić! On je o svojim problemima s pravosuđem privatno razgovarao sa sucem Županijskog suda u Zagrebu koji dandanas u tome ne vidi ništa sporno.
Ili, kako je sam sudac Ivan Turudić pojasnio za gostovanja na N1 u četvrtak:
"Opisao sam povijest svojih odnosa s Mamićem koji seže u sredinu devedesetih. On je tada izašao iz istražnog zatvora. Kakav bih čovjek bio da se nisam odazvao? Sebi bih naštetio. Došao je dvaput pred moju zgradu. Provozali smo se s autom. Stavlja mi se na teret da smo prošli kroz crveno svjetlo. On je počeo kukati kako se protiv njega vodi postupak, ja sam pristao, ušao u autu. Pitao sam ga ima li nešto što smatra da je krivo napravio. Teatralno je rekao da se kune da može opravdati svaku lipu. Pitao sam ga čega se onda boji, to je bio sukus razgovora… Drugih banalnosti se ne sjećam. Nakon toga je Mamić ponovno završio u istražnom zatvoru. Jesam li mu pogodovao onda? Vi govorite apstraktno. Da sam sad ove pameti, vjerojatno se ne bih našao s njim jer sam sebičniji nego onda. Bio sam naivan. Nisam naivan u poslu, ali sam previše naivan u odnosu s nekim ljudima... Ponijela me emocija"...
Ili samo nije znao da je Mamić "pod mjerama" SOA-e?
Poučak prvi: Nekad je bio naivan, danas se pravi blesav?!
Zamislimo na trenutak da nam u pozadini svira "Bio sam naivan" (stariji čitatelji će se sjetiti prepjeva Daniela Popovića), pa se logično zapitajmo – ako je novi glavni državni odvjetnik tada bio, kako sam kaže, naivan; zašto se danas, unatoč u međuvremenu stečenom životnom iskustvu, pravi blesav? Pogotovo kad tvrdi da "to nije imalo nikakve posljedice na konkretne postupke".
Naime, sporni razgovor – a SOA je zabilježila tri takva susreta, istina, bez podataka o sadržaju tih razgovora – odvio se 2015. godine.
Dakle, u trenutku kada je Turudić bio već iskusni sudac koji je morao znati s kim se može, a s kim jednostavno ne smije družiti ako želi zadržati svoj profesionalni integritet i sudački autoritet.
Turudić je priznao i da mu je Mamić slao poruke i nakon bijega u BiH. Uostalom, neke kolege su već primijetile: njegove veze s Mamićem itekako su se odrazile na pravosudne postupke protiv bivšeg čelnika Dinama i sive eminencije HNS-a. Naime, baš zbog tih kontakata svi sudski predmeti koji se odnose na Mamića prebačeni su iz Zagreba u Osijek, gdje se i danas suduje na tu temu...
O estradizaciji i želji za eksponiranjem tzv. elita u Hrvata, čija međusobna isprepletenost daje dosta "materijala" za kakvu dobru satiru, a Hrvatsku smješta na vrh svjetskog poretka uznapredovale malograđanštine, dalo bi se napisati sociološke studije (sociolozi, što se čeka?!), ali ostaje gorak okus da nam na čelo DORH-a dolazi čovjek koji je sklon pravljenju iznimki i problematičnim kontaktima. I u njima ne vidi neki veliki problem.
I kako mu onda – a nismo ovdje niti dotakli temu kontakata s Josipom Rimac! - bezrezervno vjerovati kad tvrdi da je nepristran, profesionalan, da privatni kontakti neće utjecati na njegov rad?
Suci valjda ne grade autoritet i ime u struci i javnosti samo na činjenici da nisu prekršili zakon, tj. da nisu kažnjavani!
A čini se da je upravo to jedini kriterij i u Vladi. Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica je to obrazložio ovako: "Što se poznanstva s Rimac tiče, njega (Turudića, op.a.) se pitalo o susretu prije nekoliko mjeseci ili godina, nije se ulazilo u detalje. Prema porukama koje su izlazile u javnost, ne vidim ništa kompromitirajuće. Da to postoji, podigla bi se optužnica... Ne vidim ništa problematično ni u kontaktima s Mamićem. Predsjednik je tad kao predsjednik Vlade mogao reagirati. Da je to bilo nešto nezakonito, SOA bi poduzela određene radnje, a s obzirom da nije, ne vidim da je išta problematično".
Poučak drugi: Vođa oporbe stanuje na Pantovčaku
Naravno, i predsjednik Vlade ističe kako ništa sporno ili nezakonito u proceduri i čitavoj priči oko Turudića nema. "Mi na poruke gledamo isključivo s aspekta je li bilo pogodovanja prema bilo kome, a o tome nema dokaza", konstatirao je premijer Andrej Plenković. Možemo se s njim donekle složiti kad je riječ o aspektu "svojevrsnog pravosudnog voajerizma" i naslađivanju nad detaljima osobne korespondencije u slučaju prepiske s Josipom Rimac, ali isto tako je neosporno i da je cijela priča zanimljiva baš zato što su akteri priče – jedan sudac i ljudi kojima se bavilo pravosuđe...
Cijela uzbuna oko Turudićevog imenovanja na čelo DORH-a rezultirala je još jednim poučkom. A on kaže da je ova situacija i definitivno potvrdila da šef oporbe – stoluje na Pantovčaku. To nije ni Peđa Grbin, predsjednik po rejtingu najjače oporbene stranke, ni Sandra Benčić iz Možemo!, kao ni bilo tko s desnice... Zoran Milanović je taj koji je definitivno zacementirao svoju poziciju najveće oporbe HDZ-u. Ne samo zato što ima mogućnost uvida u dokumente obavještajne agencije. Istina, on je usto i predsjednik države, ali bože moj, ima čovjek slobodnog vremena na pretek. Pa je tako u sklopu višednevnog prepucavanja s Vladom pozvao i na "otpor ugnjetavačima"! "Dat ću osobni doprinos kad budem mogao", kazao je.
Poučak treći: Nastavlja se srozavanje kulture dijaloga
I eto nas kod trećeg poučka: Milanović je i ovim povodom "dao ruke" kolektivnoj akciji srozavanja kulture političkog dijaloga u Hrvata. Pa je tako, ne mogavši suspregnuti animozitete prema Vladi i njezinom "odabraniku" opet koristio teške riječi, šarmirajući time sve koji su na razini "neka im je skresao". A govorili bi o "nedopustivoj i skandaloznoj retorici", "puzajućem fašizmu" i čemu sve ne da su i sami objekt takve retorike...
Milanović je tako Turudića nazvao "probisvjetom", "nacionalnom katastrofom", "ništarijom", "seljačinom" i "banditom". Usporedio ga je sa "zadnjom kriminalnom vucibatinom". "On je lažov, običan, prijesni, kompulzivni lažov", poentirao je.
Turudić je uzvratio birano nebiranim riječima po kojima je Milanović "sramota cijele hrvatske države", čovjek kojega "ne poštuje niti respektira". Netko će u riječima "Uvjeren sam da se nečega boji. Neću se nikome osvećivati, radit ću po zakonu" vidjeti uvijenu prijeteću poruku Milanoviću.
I tako. Lijep uvod u budući odnos predsjednika i glavnog državnog odvjetnika! Utoliko je, treba kazati, Milanović bio u pravu kad je kazao da je ovo "najniža točka hrvatske politike" otkad se on njome bavi. Naravno, njegov je doprinos također nezanemariv.
Poučak četvrti: ‘Samo ih nebo sastavit može‘
Četvrti poučak odnosi se na držanje oporbe. Pozvali su na prosvjed. I to 17. veljače. Dakle, ne ovu subotu, dok je čitava stvar još "vruća", nego za tjedan dana?! Brine ih vremenska prognoza? Ne stignu organizirati logistiku, redare, što li?!
Ukratko, nemojte se začuditi ako odaziv i ne bude baš neki. Jer do iduće subote tko zna koja će se tema nametnuti u javnom diskursu i koliko će i kome Turudić još biti "napet".
Također, poziv na "otpor" i prosvjed ukazao je na razjedinjenost oporbe, koja kao takva nema velikih izgleda protiv HDZ-a. Pa se tako moglo čuti da Možemo! i SDP nisu pozvali stranke desnice na prosvjed "jer nisu bili jasni oko Turudića, poznato je da je Domovinski pokret vrludao na tu temu", kako je to kazala Sandra Benčić, dodajući da je jasno i kako je i Most sjedio na dvije stolice... Božo Petrov je uzvratio da neće doći na "ljevičarski prosvjed", a na istom je valu bio i Stipo Mlinarić iz Domovinskog pokreta. Nikola Grmoja je, primjerice, zamjerio i što iz Možemo! nisu zvali i druge političke opcije na svoje "prosvjedno bdijenje" na Markovom trgu uoči izglasavanja podrške Turudiću u Saboru... Dakle, čini se da nema tog povoda kojega je oporba kadra i iskoristiti kako bi se pokazala dorasla izazovu.
A to će reći da je možda stvar u tome da jednostavno – nije dovoljno zrela i nije u stanju "dobaciti" svojim porukama do neodlučnih ili birača koji nisu primarno njihovi. Da parafraziramo onu legendarnu Mišinu, "Samo ih nebo sastavit može"!
