Balkanski Nostradamus: Vid je izgubila kao djevojčica, predvidjela je napad 11. rujna, smrt princeze Diane... Evo njenih vizija za iduću godinu!

Predvidjela je napad na SAD 11. rujna, Drugi svjetski rat, potonuće Kurska, smrt princeze Diane... Bugarska proročica baba Vanga već je godinama u fokusu domaće, ali i svjetske javnosti zbog brojnih točnih proročanstava.

Za iduću godinu tako je predvidjela snažne potrese i tsunamije koji će izbrisati dijelove Pakistana, Indije, Kine, Japana i Indonezije, kaže da će se Trump razboljeti te će zato imati problema sa sluhom, na Putina će biti izvršen atentat, doduše neuspjeli...

No, kako je sve počelo? Podataka o njoj ima puno, ali ne poklapaju se uvijek te je teško razaznati što je istina o njezinom životu, a što je romantizirana priča. Neki ju nazivaju "balkanskim Nostradamusom", drugi ludom staricom, no sve se na kraju svodi na to vjerujete li u paranormalno i u to da netko može vidjeti budućnost.

Baba Vanga rođena je 1911. godine u Strumici u današnjoj Makedoniji kao Vangelia Pandeva Dimitrova u siromašnoj obitelji. Rano je ostala bez majke, a s 12 godina izgubila se i našli su je tek nekoliko dana kasnije. Preživjela je oluju, ali oči su joj bile jako oštećene. Počela je gubiti vid, a potpuno je slijepa postala kad je imala 16 godina. Jedno je vrijeme bila na liječenju u Zemunu, gdje je u domu za slijepe učila kako izvršavati svakodnevne zadatke. Do kraja života ostala je nepismena, a njezina kasnija svjedočanstva zapisivali su članovi obitelji.

Dimitar je došao po savjet pa ju oženio

Njezin se otac ponovno oženio, a ona je nakon smrti pomajke otišla živjeti s ocem te braćom i sestrama u selo Petrič u Bugarsku. Još prije toga počela je imati vizije, govorila je kako razgovara sa svecima. Susjedi, pobožni ljudi iz sela, počeli su joj dolaziti kako bi je pitali za njezina predviđanja.

Jedan od njih bio je budući Vangin muž, Dimitar Gušterov, koji je došao saznati tko mu je ubio brata. Nakon toga dolazio je stalno sa svakakvim izgovorima, a vjenčali su se 1942. godine.

Godinu dana prije Vanga je imala prvo veliko proročanstvo koje se ostvarilo - rekla je kako ju je posjetio "ozareni jahač koji tvrdi da će se dogoditi strašne stvari". Bilo je to predviđanje Drugog svjetskog rata. Njezin je suprug također bio u ratu, a tih su je godina zvali "petrička gledalica".

Vanga nije bila omiljena ni u bugarskoj pravoslavnoj crkvi ni među političkim elitama. Nakon smrti muža 1962. godine ona je postala samo još više popularna, no komunistički režim u Bugarskoj pokušavao je navodno suzbiti njezino djelovanje, donosi 100posto.

Crkva ju nije voljela jer je imala prevelik utjecaj na ljude u njezinoj blizini, a mnogi su je nazivali sveticom. Ona je svakodnevno molila u svojoj kući, išla je u crkvu i bila jako religiozna, ali je i govorila da zna koje su stvari iz Biblije točne, a koje nisu. Zbog toga i njezinih proročanstava mnogi su govorili da je vračara.

No, situacija se promijenila nakon što su je počeli angažirati znanstvenici koji se bave tzv. sugestologijom, odnosno proučavanjem sugestije kao metode učenja. Osnivač Instituta za sugestologiju u Bugarskoj, Georgi Lozanov, pozvao je Vangu na istraživanje te ustvrdio da se njezina proročanstva ostvaruju u 80 posto slučajeva, dok su drugi ispitanici imali oko 20 posto uspješnosti.

Svjedoci su govorili kako je Vanga proricala iz kockica šećera koje su joj donosili ljudi, a prethodno su na njima morali prespavati. Nekad je tražila da joj donesu odjeću onoga čiju sudbinu žele znati. Ponekad je padala u svojevrstan trans i iz nje kao da su govorili drugi ljudi. Navodno novac nikad nije htjela uzeti za dano proročanstvo.

Vangi su počeli dolaziti ljudi iz cijele zemlje i regije, a jedna od klijentica bila je i Lepa Brena, prije nego što je postala poznata. Vanga joj je rekla da će se udati za muškarca u bijeloj uniformi. Pjevačica je dugo vjerovala da će njezin muž biti liječnik ili ljekarnik, a na kraju se udala za tenisača Slobodana Bobu Živojinovića. Vanga joj je predvidjela i uspješnu karijeru.

Vanga je predvidjela i vlastitu smrt, a preminula je 1996. godine.

Nakon smrti, u njezinom selu sagrađen je hram koji nikad nije priznat od strane bugarske pravoslavne crkve, a u Petriču u njezinoj kući napravljen i muzej.