"Imam te" je posljednja ovogodišnja predstava plesne sezone

Posljednja ovogodišnja predstava plesne sezone je Imam te, autorski rad dviju plesnih umjetnica Margarete Firinger i Jovane Zelenović. Predstava će se održati u subotu, 3. prosinca u Centru za kreativne industrije u 20 sati. Plesna sezona traje već treću godinu za redom i projekt je Zadarskog plesnog ansambla uz podršku Upravnog odjela za kulturu i šport grada Zadra. Sezona koja je u tijeku započela je predstavom Opera Mediteranea Zadarskog plesnog ansambla u Donatu, nastavila se baletnim spektaklom Venatus/Migrations u izvedbi Baletnog ansambla HNK Split u Kazalištu lutaka Zadar, zatim predstavom Melodrama Umjetničke organizacije Kabinet iz Rijeke i Večeri plesne minijature – mini festivalom okupljanja zadarske plesne scene u prostoru Providurove i Knježeve palače. Ansambl nastoji koristiti sve prostorne resuse grada i na taj način pokazati ogroman potencijal Zadra u korištenju prostora izvedbe. Istovremno je Ansambl gostovao s vlastitim predstavama na Hvaru, Pagu, u Splitu, Sv. Filip i Jakovu, Ljubljani, Zagrebu te u Buenos Airesu. Za narednu godinu i drugi dio sezone planiraju se sredstva i naslovi koji će se prezentirati zadarskoj publici.

Dvije dugogodišnje prijateljice i kolegice Jovana Zelenović i Margareta Firinger stvaraju i istražuju vlastiti umjetnički jezik iz čega je nastala koautorska predstava - duo Imam te u produkciji Udruge profesionalnih plesnih umjetnika PULS, koprodukciji Zagrebačkog plesnog centra i uz podršku Zagrebačkog plesnog ansambla.

O konceptu, ideji i nastanku predstave, one kažu:

U institucionalnim okvirima, strah je postao sredstvo borbe za prevlast na svim mogućim frontovima društvenog života. Posebno nas je zanimao fenomen iracionalnog straha koji egzistira rame uz rame s racionalnim strahom. Strah od nevidljivog neprijatelja, strah od predatora, strah od smrti, strah da ćemo predugo živjeti, strah da ćemo ostati bez love, strah da imamo previše, strah od drugih, strah da ne ostanemo sami, strah da ne živimo s majkom u njenim poznim godinama, strah da ćemo biti zaboravljene, strah od klimatskih promjena, strah da nam ne padne cigla na glavu, strah da će nas vlasti izdati. Strah od straha. Razne neizvjesnosti s kojima se susrećemo neiscrpan su izvor sredstava za manipulaciju. Čovjek-marioneta je opet kompenzirao strah s ovisnošću. Prilikom potpune disperzije straha, tražimo utočište jedna u drugoj, što nas dovodi do hiper-ovisnosti. Kroz zaigrano istraživanje odnosa tih dvaju subjekata, dodirujemo ekstreme ljudskog ponašanja, dozvoljavajući pojave arhetipskih slika i stereotipa. Testiramo granice intimnog prostora, kao i intimnog prostora u kontekstu pozornice. Putujući kroz osobne anegdote u potrazi za jasnom tjelesnom manifestacijom straha, dešifriramo plesni jezik i nove kodove kretanja.