HANZA MEDIA
Ministra Gorana Marića poznajem više od trideset godina, znači, poznavao sam ga davno prije njegove političke karijere”, započinje prvi javni istup zagrebački poduzetnik Zvonko Šarić, koji se našao u centru afere ministra državne imovine Gorana Marić jer mu je njegova tvrtka prodala kuću u Živogošću - piše Jutarnji.hr.
Riječ je o vili za koju je ministar Marić u imovinskoj kartici naveo da vrijedi 850 tisuća kuna iako je njezina stvarna tržišna vrijednost znatno veća. Međutim, otkriveno je da to nije bila jedina nekretninska transakcija između ministra Marića i poduzetnika Šarića, a saznalo se i kako je zagrebački poduzetnik bio u poslovnom odnosu s Marićevom suprugom te da je lani druga tvrtka u kojoj je Šarić direktor od Marićeva ministarstva kupila vilu u Grškovićevoj.
Propast zbog krize
Samozatajni poduzetnik Šarić za Jutarnji list odlučio je prvi put odgovoriti na neka od brojnih pitanja koja se nameću. Među ostalim, tvrdi da se ne sjeća za koliko je novca Mariću i njegovoj supruzi prodao dva apartmana u Turnju.
“Marić i njegova supruga kupili su od moje tvrtke dva apartmana u Turnju 2001. godine. Točne kupoprodajne cijene nekretnina se ne sjećam s obzirom na to da je riječ o kupoprodaji otprije dvadesetak godina, ali je cijena sigurno bila tržišna, a ona je i danas vidljiva i provjerljiva u Poreznoj upravi i zemljišnim knjigama”, kaže Šarić.
U jednom je, kaže, “kraćem periodu dugogodišnjeg poznanstva s ministrom Marićem, imao i poslovni odnos s njegovom suprugom”.
“Projekt nam se nije razvijao zbog tadašnje gospodarske krize kako smo zamislili, pa smo ubrzo dogovorno prekinuli poslovnu suradnju. Od te, 2013. godine više nemamo nikakav poslovni odnos, što je također vidljivo i provjerljivo u sudskom registru”, rekao je Šarić.
Pojasnio je i da je kuću u Živogošću kupio kao staru prizemnicu.
“Potom sam je adaptirao i obnovio kao katnicu te kao takvu - ne do kraja uređenu, prodao obitelji Marić za oko 800.000 kuna. To je tada bila realna tržišna cijena nekretnine, jer radilo se o vremenu velike tržišne krize, kad su i cijene nekretnina bile u velikom padu. Cijenu nekretnine je kao realnu prihvatila i Porezna uprava te na temelju nje razrezala porez na promet nekretnina”, ustvrdio je Šarić.
Ugledna poduzetnica
U privatnom je biznisu, kaže, dulje od 40 godina.
“Najveći sam dio tog vremena bio usredotočen na građevinsko poslovanje. Tvrtka smo koja se bavi gradnjom i prodajom nekretnina i kao takvi imamo dugogodišnje reference u poslovanju za tu vrstu posla. U Turnju sam sagradio i prodao dvije poslovno-stambene zgrade s ukupno 70-ak stambenih jedinica. Čak sam u Turnju osnovao i obrt s idejom da dio objekta bude turističke namjene, ali zbog administrativnih teškoća nisam to realizirao te je cijeli objekt prodan”, otkriva Šarić.
Na pitanje kako se, pak, našao u priči o kupnji bivše Mesićeve vile te tko je Ruskinja Viktorija Fedorova, vlasnica tvrtke koja je kupila vilu od Ministarstva državne imovine, odgovara da je ona “ugledna poduzetnica iz Ruske Federacije”.
“Zainteresirana je za investicije u Hrvatskoj i zahvaljujući međusobnom povjerenju koje smo izgradili, zamolila me da budem direktor njezine hrvatske tvrtke. Tvrtka Sjajna svjetlost j.d.o.o. kupila je na javnom nadmetanju kuću u Grškovićevoj ulici ponudivši najvišu cijenu, čime smo bili bolji od ostala tri ponuđača”, pojašnjava Šarić.
Na pitanje o političkim vezama s HDZ-om, odgovara da je član te stranke od njezina samog osnutka.
Ivo Ravlić / CROPIX
Kuća ministra državne imovine Gorana Marića u mjestu Živogošće kod Makarske
“Ali politikom se ne bavim niti sam se ikad bavio. U prošlosti sam, u zakonskim okvirima, znao donirati razne političke opcije”, dodaje Šarić, koji je, kaže, ponosan i na braću, koja su također uspješni poduzetnici.
“U obitelji nas je bilo šestero sestara i braće. Svatko od nas vodi svoj zasebni posao, a kao najstariji brat ponosan sam na njihove karijere i sve poslovne uspjehe”, dodaje Zvonko Šarić. U zagrebačkim poslovnim krugovima braća Šarić su, pak, najprepoznatljivija po tvrtkama specijaliziranim za tehničku zaštitu.
Iako je najstariji brat Zvonko Šarić u biznis krenuo s građevinarstvom, njegova su se braća u poslu nametnula s postavljanjem tehničke zaštite, a njihove tvrtke danas slove za najjače u tom resoru u Hrvatskoj. Videonadzorom su, među ostalim, opremali hrvatske zatvore, sudove, zgradu SOA-e...
Poslovi s državom
Tvrtku Securus predvodi jedan od braće Šarić, a ona je na glasu kao jedna od najkompetentnijih u tom području. Na službenoj web stranici pod referencama Securusa ističu poslove s državom, među kojima su najzanimljiviji projekti onaj za Hrvatski sabor, za koji su radili projektiranje, ugradnju i održavanje sustava vatrodojave i IP videonadzora, potom Ministarstvo unutarnjih poslova, u kojem su radili ugradnju sustava IP video nadzora i kontrole pristupa u Zagrebu (Savska - Vukovarska), gdje se smjestila Sigurnosno-obavještajna agencija, te ugradnja sustava IP video nadzora, kontrole pristupa i kontrolnih rampi na Policijskoj akademiji. Nadalje, za Ustavni sud radili su kompletan sustav tehničke zaštite (videonadzor, protuprovala, kontrola pristupa i vatrodojava na objektu u Varšavskoj), na zagrebačkom Trgovačkom sudu postavili su videonadzor, kao i u Upravi za zatvorski sustav, gdje su također postavljali videonadzor. Među referencama su i projekti videonadzora u zatvorima u Rijeci, Splitu, Dubrovniku, Zadru i Puli... No, to su samo neki od poslova koje pod refrencama navodi tvrtka koju vodi jedan od braće Šarić, koji je aktivan u Hrvatskoj udruzi menadžera sigurnosti kao član Upravnog odbora. Pokušali smo ovih dana doći do njega, ali nije odgovarao na pozive i poruke. Tvrtka Securus, inače, posluje još od 2003. godine, prihodi su joj stabilni te je za 2017. prijavila ukupne prihode od oko 13 milijuna kuna, uz dobit od 1,3 milijuna kuna, te je imala 14 zaposlenih s prosječnom plaćom malo većom od 6100 kuna. Tehničkom zaštitom bavio se i drugi brat Šarić te tvrtka Vidikom, koja je, kako se vidi među referencama na njihovoj internetskoj stranici, također poslovala s državom, među ostalim i s Ministarstvom pravosuđa, a na njihovoj stranici se vrti fotografija zatvora u Remetincu. Vidikom je poslovao i s Gradom Zagrebom, Hrvatskim nogometnim savezom, a na stranici tvrtke vidljiva je i fotografija stadiona u Maksimiru. Taj brat Šarić aktivan je bio i u nogometu, a bio je i predsjednik NK Maksimira. Na njihovim stranicama navodi se da je “Šarić na čelu kluba proveo sedam i pol godina, tj. došao je u ljeto 2004. godine i naslijedio Marijana Šivaka”.
“U tom razdoblju bilo je puno zanimljivih događaja, a izdvojit ćemo samo pozitivne - sagrađene su nove klupske prostorije na katu, uređene su svlačionice (u bližoj budućnosti ponovo će ih trebati urediti, tj. proširiti), postavljeni su reflektori te je natkrivena tribina. Što se tiče rezultata, Maksimir je dvije sezone proveo u 3. HNL-u, a u ostalim sezonama u kojima je nastupao u 4. HNL-u ili u 1. zagrebačkoj ligi, uvijek je bio u samom vrhu”, piše na stranicama kluba.
Fiktivni angažmani
Premda su braća Šarić u poslovnim zagrebačkim krugovima prepoznata, šira javnost nije bila upoznata s njihovim poslovnim aktivnostima sve dok nije otkriveno da je ministar Marić od tvrtke jednog od njih kupio ljetnikovac u Živogošću. Da je Šarić samozatajan te da se drži u pozadini, dokazuje i činjenica da njegovih fotografija nema nigdje. Međutim, kad je afera izbila u javnost, neki su se prisjetili Šarićeve uloge kao jednog od svjedoka u aferi Fimi-Media. “Iz iskaza imenovanih svjedoka također proizlazi da su sporni postupci nabave ostvareni protivno odredbama Zakona o javnoj nabavi dok je iz iskaza svjedoka, među ostalima i Zvonka Šarića, vidljivo da angažman okrivljenog trgovačkog društva Fimi-Media u nekim slučajevima nije bio stvaran, već su istom plaćane fakture za poslove koje stvarno nije obavilo, a što dodatno ukazuje da je ovim pravnim osobama bilo naređeno poslovanje s okrivljenim trgovačkim društvom Fimi-Media”, navodi se u optužnici u aferi Fimi medija.
Nadalje, u istoj ga se optužnici spominje na još jednom mjestu: “Kako proizlazi iz obrane okrivljenice Nevenke Jurak i okrivljenice Anite Lončar Papeš, dio dogovora s okrivljenikom Mladenom Barišićem i Ivom Sanaderom bio je i da se novac pribavlja preko okrivljenog trgovačkog društva Fimi-Media tako da se istom plaćaju fiktivni računi od strane privatnih trgovačkih društava poslovanje kojih se naslanja na javna trgovačka društva. Osim iz obrana gore spomenutih okrivljenika proizlazi i iz iskaza ispitanih svjedoka, pa tako i iz iskaza Mladena Drpića, vlasnika društva Chemina, koje je poslovalo i surađivalo s društvom Crosco, i Zvonka Šarića, vlasnika društva H. B. inženjering, koje poslovno surađuje s Financijskom agencijom.”
Šarić je, naime, vlasnik tvrtke H. B. Inženjering za koju je DORH tvrdio da je bila uključena u aferu Fimi-Medija, ali i direktor tvrtke Sjajna svjetlost, koja je lani pobijedila na natječaju Ministarstva državne imovine i za 5,5 milijuna kuna kupila vilu u Zagrebu u kojoj je prije bio Ured bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića. Šarić i Marić poslovali su i davno prije transakcije u Živogošću.
Goran i njegova supruga u srpnju 2001. godine od Zvonka Šarića, točnije njegove tvrtke H. B. Inženjering, kupili su dva apartmana na moru.
Šarića se, inače, na poslovnim servisima povezuje s cijelom lepezom tvrtki.
U nekima se uz njegovo pojavljuje i ime ministrove supruge. Riječ je o tvrtki Scientia d.o.o., čiji je vlasnik Šarić postao 2013. godine. Ta je tvrtka i suvlasnica druge Šarićeve tvrtke pod nazivom Velebit nekretnine, koja se bavi gradnjom apartmana. Tu dolazimo do još jedne Šarićeve tvrtke, Vile Solar, koja je tvrtka kći Velebit nekretnina. Nekretninsku priču zaključuje tvrtka H. B. Inženjering, koja se bavi gradnjom i adaptacijama. Tako su, osim spomenutog apartmanskog naselja u Turnju i kuće u Živogošću, koju su prodali Marićima, radili poslove za državu. Šarić ima i tvrtku Hlađenje sistemi te Vidicom instalacije. Većina njegovih tvrtki ima sjedište na adresi Nemčićevoj 11 u Zagrebu, u kompleksu znanom kao Kvaternik Plaza, gdje su vlasnici, koliko je vidljivo u zemljišnim knjigama trosobnog stana i garaže koje su kupili od tvrtke Tutus gradnja.
Tvrtka H. B. Inženjering posljednjih godina slabije posluje te je 2017. godine prijavila ukupne prihode od samo 363.700 kuna, a godinu dana prije toga od 359.200 kuna. Tvrtka Scientia, naime, u kojoj je Marićeva supruga bila direktorica od 2008. od 2014. godine, nije ostvarila nikakve prihode otkad ju je preuzeo Šarić.
Međutim, tvrtka ima upisan temeljni kapital u iznosu od 867.000 kuna.
Riječ je o tvrtki koja je registrirana za stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti, osnovana je 1995. godine pod nazivom Koprojekt za istraživanje, konzalting i inženjering, a na internetu je vidljivo da je ta tvrtka bila izdavač raznih priručnika, među kojima i “Priručnika za obavljanje konzalting usluga u investicijskoj izgradnji”. Tvrtku je, naime, osnovao Emil S., pa ju je od 2004. do 2008. vodio Slavko Majić. Pokušali smo od Majića doznati čime se u njegovo vrijeme tvrtka bavila i kako ju je preuzela Marićeva supruga, ali nije bio raspoložen za razgovor o tome. Danas je vlasnik druge tvrtke koja izuzetno uspješno posluje, a bavi se čišćenjem svih vrsta objekata. Sjedište te tvrtke u kojoj se pojavljivala Marićeva supruga prije je bilo u Gundulićevoj, a 2009. godine pripojena joj je tvrtka Limakon, u kojoj je također bila Marićeva supruga. Otkad je Šarić preuzeo tvrtku, sjedište joj je u Kvaternik Plazi.
Korektni ljudi
Šarićeva tvrtka Vile Solar u 2017. godini ostvarila je 160.000 kuna prihoda, a godinu prije čak četiri i pol milijuna kuna. Velebit nekretnine su 2017. završile s milijun i pol kuna prihoda. Dobit u zelenom ima samo H. B. Inženjering, koji je u 2017. ostvario samo 13.000 kuna dobiti uz već spomenute prihode od 363.000 kuna. Neki Šarićevi poznanici kažu da je postojala ideja da se Šarić polako povuče iz posla, pa da su u jednom trenutku Šarići uzeli i jedan restoran u zagrebačkom Maksimiru, ali iz toga su, doznajemo, izašli. Pokušali smo razgovarati s trenutnim vlasnikom, ali rekao nam je da nema vremena i prekinuo vezu. Uglavnom, braća Šarić u zagrebačkim poslovnim krugovima slove za korektne ljude. Odrasli su u Zagrebu, a oni koji ih poznaju kažu da su se oduvijek držali zajedno te da se nikad nisu razmetali stečenim.
“Zvonko Šarić po Zagrebu vozi stari Smart”, kaže jedan njegov poznanik, a da je krilatica “anoniman i bogat” možda njegova misao vodilja, dokazuje, među ostalim, i njegovo odbijanje fotografiranja za potrebe ovog članka.
“Zahvaljujem na ponudi, ali zaista nisam željan promocije”, odgovorio nam je na molbu da ga fotografiramo Zvonko Šarić.
