Zbog nedostatka dokaza čak 47 navijača ‘Torcide‘ i ‘Bad blue boysa‘ oslobođeno je optužbe za masovnu tučnjavu 16. travnja 2014. godine na autocesti A1 kod Otočca.
Navijači su se sukobili na izlazu s autoceste oko 14 sati tijekom putovanja na nogometne utakmice koje su se istoga dana održavale u Splitu između NK Split i NK Dinamo i u Zagrebu između Nogometnog kluba Hrvatski dragovoljac i NK Hajduk. Dvije su osobe u tom incidentu zadobile teške tjelesne povrede, jedan otvorenu rane glave, a drugi prijelom kosti desne šake.
U isto vrijeme i na istom mjestu navijači su, prema optužnici, bez razloga tijekom sukoba podesnim predmetima izudarali osam automobila zagrebačkih, splitskih i dubrovačkih oznaka, među kojima kombi u vlasništvu Kluba navijača Hajduka ‘Torcida‘ iz Mokošice.
Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću 24. ožujka 2015. podignulo je optužnicu protiv sedamdešestorice navijača optuživši ih za počinjenje u stjecaju kaznenog djela sudjelovanja u tučnjavi ili napadu na gledatelje ili druge osobe, te kazneno djelo uništavanja stvari ili imovine na sportskom natjecanju.
Croatia osiguranje d.d. postavilo je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 48.738,09 kuna.
Na raspravu zakazanu 27. svibnja prošle godine pristupila je zastupnica optužbe i 42 od ukupno optuženika. Iako sudac Općinskog suda u Gospiću Igor Njegovanović nije gubio iz vida da mu na raspolaganju stoje sredstva za osiguranje prisutnosti optuženika ocijenio je da nikada neće biti moguće osigurati nazočnost svih 76 optuženika. To se pokazalo i tijekom zasjedanja 27. svibnja prošle godine kada većina dovedbenih naloga koje je sud izdao nije mogla biti realizirana, jer optuženici nisu bili pronađeni od strane policije.
Pozvani na očitovanje o optužbi i o imovinskopravnom zahtjevu svih 42 optuženika opovrgnulo je krivnju i postavljeni imovinskopravni zahtjev
Sud je odustao od prihvaćenog prijedloga optužbe da se kao svjedok ispita jedna od žrtvi jer je utvrđeno da prebiva u Njemačkoj i to na nepoznatoj adresi, zbog čega je njegovo pozivanje na sud bilo nemoguće. Sud je cijenio da nazočnost izostalih optuženika nije nužna jer njihova prisutnost na raspravi u dokaznom postupku, u kojem se terete da su svi zajedno počinili kaznena djela, ne bi ništa bitno promijenila.
Iako je nesporno utvrđeno da su svi optuženici u inkriminirano vrijeme bili pripadnici navijačkih skupina Torcide i Bad Blue Boysa, i da su se, za vrijeme putovanja na nogometne utakmice, zatekli u inkriminirano vrijeme na autocesti A1, u Otočcu na optužbi je bilo da dokaže da je svaki od navijača sudjelovao u obračunu.
Iako su na DVD-u bile pohranjene četiri datoteke s video zapisima, Nemiri 1, Nemiri 2, te Nemiri 3, razlučivost kamere je bila takva da je onemogućila prepoznavanje lica osoba koje se pojavljuju na snimkama pa čak ni ‘zumiranjem‘.
Očevid je započet 16. travnja 2014. u 19 sati, a prilikom poduzimanja očevida, policijski službenik je utvrdio kako mjesto događaja nije osiguravano po policijskim službenicima i isto je zatečeno izmijenjeno.
Jedan od policajaca u svom je iskazu naveo kako je prije samih događaja od 16. travnja 2014. na čvoru autoceste A1 u Otočcu, s kolegama bio raspoređen na osiguranje odmorišta Brinje (INA) u smjeru Splita. Primili su dojavu da je došlo do tuče između sukobljenih navijačkih skupina BBB i Torcida (navijači GNK Dinamo Zagreb i HNK Hajduk Split). Upućeni su s odmorišta Brinje na izlaz s autoceste prema Otočcu kako bi s ostalim policijskim službenicima pomogli u sprječavanju nereda i uspostavljanju javnog reda i mira, odnosno osiguranja sigurnog prolaska autoputom.
Kod naplatne postaje Otočac uočio je četiri vozila zagrebačkih registarskih oznaka, koja su bila oštećena. Na tom mjestu je došlo do sukoba između Torcide i BBB, ali taj sukob već je bio okončan kad su oni stigli na lice mjesta. Otišao je na naplatnu postaju Otočac, na kojoj je bila oštećena rampa, nakon čega je nekolicina vozila tim putem pobjegla s mjesta događaja - navijači koji su bili u tim vozilima pobjegli su u smjeru Švice i u smjeru Žute Lokve.
Voditelj naplatne postaje dao mu je broj registarskih oznaka, radilo se o kombi vozilu splitskih registarskih oznaka, koje je pobjeglo u smjeru Švice. Nazvao je voditelja Hrvatskih autocesta u Ogulinu, kako bi pregledali snimke video-nadzora i utvrdili ostale registracije ostalih vozila koji su nakon oštećenja rampe pobjegle kroz tako stvoren prolaz.
Pregledali su video snimke, i uputili se u potragu za počiniteljima koji su pobjegli s lica mjesta. Nekolicinu navijača Dinama pronašli su u mjestu Kompolje, tridesetak ih je u Švici pobjeglo u šumu, njih nisu uspjeli naći. One koje su pronašli, dovezli su u Policijsku postaju Otočac.
Na pitanje optužbe tko je krenuo u potjeru za navijačima koji su pobjegli s autoceste, odgovorio je da su poslane brzojavke kolegama u Senj i u Karlovac. Radilo se o navijačima Hajduka, koji su putovali na utakmicu u Zagreb, pa se pretpostavljalo da će ići u smjeru Žute Lokve. Osobno je išao u potragu u mjesto Kompolje, gdje su pronašli nekolicinu navijača, koji su se skrili iza jednog ugostiteljskog objekta, ispod kamiona.
Nije se mogao sjetiti koliko je navijača bilo na autocesti po njegovom dolasku na mjesto događaja. Sjetio se da je ondje bilo ozlijeđenih navijača, te da je dio upućen na liječničku obradu u Otočac, a dio u Gospić.
Na pitanje branitelja 11.optuženika, 30.optuženika i 34.optuženika Davorina Karačića, koji je bio prvi kriterij za procjenu da je netko pripadnik navijačke skupine, odgovorio je da je prvi kriterij bio vrlo jednostavan: ‘Zašto bježiš, ako ništa nisi počinio?‘