Ukazivanje Zadarskog.hr na neugodnu činjenicu da je Vlada SDP-a 2003. donijela aktualni zakon o Pomorskom dobru i morskim lukama koji je omogućio ograđivanje i naplatu plaža, te da je druga SDP-ova Vlada Zorana Milanovića 2015. usvojila nacrt Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji i dalje dozvoljava potpuno ili djelomično isključenje plaža od opće upotrebe, strašno je iziritiralo esdepeovce. U trenutku kada su mislili da su kritikama HDZ-ovog prijedloga Zakona o pomorskom dobru pridobili javnost na svoju stranu, ispostavilo se da je SDP u najmanju ruku suodgovoran, ako ne i najodgovorniji za činjenicu što je 18 plaža u Hrvatskoj dobilo pravo ograđivanja i naplate. Kritizirajući prijedlog novog zakona SDP je tako upao u jamu koju je sam sebi iskopao, jer sve navodne sporne točke novog zakona već dvadeset godina postoje u starom zakonu. Štoviše, na njih nikad nisu imali prigovora, niti su ih pokušali ispraviti. Naprotiv, kad su imali priliku, kao primjerice 2015., ponovili su iste ”greške”.
Samo nekoliko minuta nakon tog hladnog medijskog tuša, kojeg je pospješio ministar Oleg Butković, optužujući ih za licemjerje i bezobrazluk, krenuli su medijski spinovi SDP-a ne bi li odgovornost na postojeće stanje prebacili na HDZ i budući zakon. Saborski zastupnik Arsen Bauk, jedan od najglasnijih kritičara novog prijedloga zakona, u razgovoru za Radio Nacional priznao je kako je Vlada SDP-a 2003. donijela sporni zakon, ali su oni na vlasti bili do 2005., "a nakon toga HDZ koji sporni zakon nije mijenjao”. Bauk je propustio reći da je 2015. kao ministar uprave na sjednici Vlade digao ruku za prijedlog Zakona o pomorskom dobru i pomorskim lukama po kojem je moguće potpuno isključiti plaže iz opće upotrebe, odnosno i dalje ih je moguće i ograđivati i naplaćivati.
Ipak najdalje u pokušaju pretvaranja crnog u bijelo, otišao je SDP Zadarske županije. Njegov predsjednik Jure Zubčić u četvrtak je javnosti uputio dva priopćenja u kojima uporno želi dokazati da zakon iz 2003. nije kriv za ograđivanje plaža, nego odluke predstavničkih tijela, odnosno županijskih skupština koje su, konkretno u Zadarskoj županiji, dale zeleno svjetlo za ograđivanje i naplatu sedam plaža.
„Državni tajnik Bilaver postaje prvak u HDZ-ovom sportu laganja javnosti. Optužuje druge za stvari za koje je kriv upravo HDZ. Jer je upravo HDZ u Zadarskoj županiji dao pravo ograđivanja na sedam plaža... Može državni tajnik Bilaver kriviti druge, ali najveći i isključivo krivac je HDZ, jer druge županije, a u nekima je isto HDZ na vlasti, su dodijelili koncesije bez prava ograđivanja. Odluka o naplaćivanju je isključivo u nadležnosti Županijske skupštine i zato je građanima važno kako HDZ u Zadarskoj županiji i državni tajnik Bilaver doživljavaju pomorsko dobro. Dok su drugi, radeći po istom zakonu, odlučili javno dobro ostaviti javnim dobrom, mi u Zadarskoj županiji nismo bili te sreće... Politika treba imati ljudsko lice, a ne lice profita. Zaključak je vrlo jednostavan: da je HDZ stranka opasnih namjera smo znali, ali je HDZ Zadarske županije stranka najopasnijih namjera!” zapjenio se Zubčić.
Njegova je teza sljedeća: to što je zakon omogućio ograđivanje i naplatu plaža, nije kriv zakon, odnosno SDP, nego jedinica lokalne samouprave koja, sukladno zakonu, samostalno odlučuje hoće li i koje plaže dati pod koncesiju te omogućiti njihovo ograđivanje uz naplatu. Jer ako jedinice lokalne samouprave to odbiju, i po postojećem zakonu, na plažama ne bi bilo ograda i naplate.
Znači li to da netko smije odbiti zakonski ispravan zahtjev investitora za gospodarsku koncesiju nad plažom?
Iako to nije izravno napisao, iz Zubčićeve objave se može iščitati kako je SDP, unatoč zakonu kojeg su donijeli, zapravo oduvijek bio protiv ograđivanja i naplaćivanja plaža. Što je u najmanje ruku dvojbeno, iz najmanje dva razloga.
Prvo, ako se principijelno protive naplati i ograđivanju plaža, zašto je SDP takvu praksu zakonom ipak omogućio? I to ne jednom, nego (zamalo) dvaput? Drugo, zašto je Zubčić uvjeren da SDP nije glasao za ograđivanje i naplatu plaža, konkretno, na zadarskom području?
Kako bi Zubčiću, ali i drugim SDP-ovcima ukazali na krajnje licemjeran odnos prema problemu ograđivanja plaža, zatražili smo od Zadarske županije podatke o izdanim koncesijama, odnosno o datumima kada su županijska poglavarstva i skupštine donosile odluke u koncesioniranju plaža s pravom ograđivanja i naplate. Dobivene informacije o broju vijećnika koji su glasali ”za”, potom smo usporedili s odnosima političkih stranaka i koalicija u samoj skupštini.
Podaci koje smo na koncu dobili otkrivaju da su predstavnici SDP-a u skupštini Zadarske županije najmanje u jednom slučaju glasali za koncesiju s pravom ograđivanja i naplate plaže! I, da stvar bude tragičnija, ne za plažu izvan urbanih cjelina, nego za plažu Borik, praktički gradsku plažu, koja je pod koncesijom od 2010. godine.
Naime, upravo na 10. sjednici Županijske skupštine održanoj 30. srpnja 2010. godine, sva 33 nazočna vijećnika glasala su da tvrtka Borik dobije koncesiju na plažu Borik s pravom naplate i ograđivanja. Koncesija na rok od deset godina počela je teći 9. kolovoza 2010., a nakon isteka 2020. je dobila produljenje do 2031.
Županijska skupština je te 2010. imale 41 člana, na sjednici o kojoj se glasovalo o plaži na Boriku nazočna su bila 33 vijećnika. Tko je poimenično glasovao za tu odluku, iz Županije nam nisu znali reći, jer tada još nije bilo elektronskog glasovanja, no sastav Skupštine je bio sljedeći: 30 mjesta za HDZ, 9 za SDP i njihove koalicijske partnere i 2 mjesta za DSU. Na skupštini je nedostajalo 8 vijećnika, no ne znamo iz kojih sve stranaka, a u trenutku glasovanja svi nazočni vijećnici su glasali za to da Borik ide pod ogradu i naplatu.
Situacija je zanimljiva i 2012. kada isti saziv skupštine daje zeleno svjetlo za koncesiju s pravom ograđivanja i naplate za Crvenu luku u Biogradu. Od maksimalno 41 vijećnika, na sjednici je prisutan 31, za koncesiju glasa njih 23, protiv nije nitko, a četiri su suzdržana. Jesu li među njima bilo i vijećnika SDP-a, u županiji nam nisu mogli potvrditi.
Neobična je bilo i 2021. kada je aktualni saziv Skupštine Zadarske županije, u kojem je i Jure Zubčić, glasovao o produženju koncesije za plažu na Boriku. Koncesionirano područje je s 55 tisuća kvadrata, smanjeno na 22 tisuće kvadrata, a na glasovanju 26. srpnja od 30 nazočnih vijećnika njih 21 glasuje za, a sedam je bilo protiv.
To je inače prvi saziv skupštine u kojoj je broj vijećnika smanjen s 41 na 37, a prema rezultatima izbora HDZ je dobio 18 mjesta, SDP i partneri 6, nezavisna lista 5, Most 3, DSU i HNS 3 te DP 2. Od sedam vijećnika koji nisu bili na sjednici, troje ih je iz Mosta, dva iz HDZ-a, jedan iz AM s liste SDP-a te jedan iz redova DP. HDZ je u trenutku glasovanja imao 16 svojih vijećnika, SDP i partneri 5, Nezavisna lista 5, Most nikoga, DSU i HNS troje te DP jednog vijećnika. Tko je HDZ-u dao još pet glasova?
SDP je dakle najmanje jednom u Zadarskoj županiji dao svoj glas za naplatu i ograđivanje plaže, i to one na Boriku, koju Zadrani smatraju gradskom plažom, i čije je korištenje i prije 2010. bilo ograničeno jer se nalazi unutar hotelskog naselja.
Zadarska županija inače ima ukupno 299 registriranih plaža, od toga je 14 plaža pod koncesijom (4,7 posto), a sedam ih ima pravo na naplatu i ograđivanje (2,3 posto).
Osim plaže na Boriku, nijedna se ne nalazi na području Zadra, niti je unutar urbanih područja, već su dio tzv. funkcionalne gospodarske cjeline kao izdvojene turističke zone. Nijedna od tih plaža nije izravno ograđena, nego su ograde nalaze na ulazima u turistička naselja, u pravilu više desetaka ili stotina metara udaljene od same plaže.
Mogućnost da se neka plaža ogradi i naplati daje zakon na mjestima gdje se predviđa ograničenje i isključenje opće upotrebe plaže (članak 31. i 33. prijedloga Zakona iz 2015.), a njihova naplata je definirana kroz Uredbu o postupku davanja koncesijskog odobrenja.
Prijedlog novog zakona ukida svaku mogućnost ograđivanje i naplate plaža, a plaže koje su dosad bile tretirane kao dio funkcionalne cjeline uz turističke sadržaje, također postaju javne plaže. Kako će se to odraziti na sadašnje koncesionare, kako će na to reagirati turističke kuće koje su se godinama uspješno razvijale zahvaljujući ovakvom koncesijskom modelu, te jesu li plaže najkritičniji segment novog zakona ili možda koncesijska odobrenja i postupci utvrđivanja granica pomorskog dobra, samo su neka od pitanja na koja će trebati odgovoriti Plenkovićeva Vlada do završetka javne rasprave i usvajanja konačnog teksta zakona.
