Zašto moramo u izolaciju? Bez transporta, za sedam dana smo gladni. Nitko ne želi voziti u inozemstvo - je li vrijeme za uvođenje radne obveze

Znate li vi da, ukoliko mi stanemo, vi nećete imati ni hrane, ni goriva, ni pića? To je jedno u nizu pitanja što su ga premijeru Andreju Plenkoviću i ministru prometa Olegu Butkoviću uputili vozači kamiona.

Hrvatski prijevoznici već dugo skreću pažnju na neodrživost trenutne situacije ne samo kada su u pitanju vozači i transportne tvrtke i njihov opstanak, nego i cjelokupni sustav opskrbe stanovništva. A taj sustav bi ubrzo mogao doći pred kolaps.

-Od naših 33 kamiona, 12 ih je na parkingu i ne voze! Ovakvi problemi s transportom ne postoje nigdje, ni u Sloveniji, Mađarskoj ili Austriji, ovo se događa samo u Hrvatskoj. Svuda postoje mjere borbe protiv virusa, svuda vozačima mjere temperaturu i provjeravaju ih, ali samo naši vozači pri ulasku u zemlju na graničnom prijelazu dobiju rješenje o 14-dnevnoj izolaciji, a vozače koji ne voze moramo slati na bolovanja. Svi drugi voze normalno, mi sami sebe urušavamo jer posao preuzimaju strani prijevoznici, jer smo samo mi ograničeni i moramo ljude slati u izolaciju, kaže Mladen Barnjak, vlasnik prijevozničke tvrtke „Barny” iz Benkovca.

Barnjak se dodatno čudi jer su uputstva koja pristižu iz Hrvatske gospodarske komore i nacionalnog Stožera civilne zaštite kontradiktorna s ponašanjem nadležnih službi na graničnim prijelazima.

-Iz Komore su nam javljali da vozači koji ne izlaze iz kamiona više ne moraju u izolaciju, ali na granici to drugačije tumače. Vozači moraju u izolaciju, pa smo im u prostorima tvrtke to i omogućili. Sada ih je pet-šest u karanteni, ljudi po povratku s puta u inozemstvo ne mogu otići kući, istuširati se. Čudno je to, jer koliko znam nigdje, pa ni u Njemačkoj, nijedan vozač kamiona nije zaražen! Ljudi se drže propisa, voze s maskama i rukavicama, ne izlaze iz kabina ni kod utovara ni kod istovara i stvarno su među ljudima od kojih drugima prijeti najmanja opasnost, a ni oni ne spadaju u rizična zanimanja. Ako stanemo mi, vrlo brzo će stati i svi drugi, a najgore je to što u hladnjačama vozimo i hranu, navodi Barnjak koji se susreće i s odbijanjem vozača da odlaze na put u inozemstvo:

-Da, ljudi se boje ići na put, četiri-pet starijih vozača ne žele ništa riskirati, strah ih je da se ne zaraze, zaključuje Barnjak ni sam ne znajući što će se s prijevoznicima događati ako ovakvo provođenje pravila ostane na snazi.
Slaže se s njim i Željko Samirić, zadarski prijevoznik koji već 32 godine prevozi hranu, voće i povrće. „Samirić” vozi za neke velike trgovačke lance, njegove usluge koriste brojni trgovci od Novalje, preko Zadra i Biograda, do Šibenika i Splita, ali se tvrtka već sada nalazi u velikim problemima.

-Nismo stali, ali postaje sve teže. Kada ne vozimo mi, moramo duplo skuplje plaćati strane prijevoznike. Za turu do Italije prije se plaćalo oko 700-800 eura, a sada i do 2.000 eura, do Nizozemske oko 3.000 eura. Takvo poslovanje teško tko može izdržati, a sustav opskrbe hranom, pićem i gorivom ne bi smio stati. Ovo može potrajati godinama, a ako transport hrane stane samo sedam dana, mi u Hrvatskoj nećemo imati što jesti. Robe na skladištima imamo, jutros sam nekoliko tona hrane donirao Pučkoj kuhinji u Zadru svjestan sam da smo svi u teškoj situaciji, ali prijevoznici ovo teško mogu preživjeti, kamioni nam leže, a kreditne obveze teku, kaže je Samirić koji se susreće i s novim problemom:

-Zbog propisa sam dva stana rezervirao za izolaciju svojih vozača, ali ljude je strah, nitko više ne želi voziti u inozemstvo. Jutros sam razgovarao s deset prijevoznika, ali nisam uspio naći profesionalne vozače. Ljude je strah i ja to razumijem, ali, s druge strane, što bi se dogodilo kada bi svi vozači odbili voziti!? Dođe mi čovjek i kaže: Šefe, dajte mi otkaz! I onda? Završit će na burzi rada i dobivati naknadu. Je li to pošteno? Što je s liječnicima, medicinskim sestrama i svim drugim zanimanjima u kojima su ljudi daleko više izloženi opasnosti od vozača? Netko bi u ovoj državi o tome morao povesti računa, trebalo bi uvesti radnu obvezu za vozače, jer što ćemo ako transport hrane stane, zaključuje Željko Samirić.