StoryEditor
4 kantunaNAJTEŽE JE BILO POBIJEDITI PREDRASUDE

Zadranin Antonio Milanović (29) usprkos cerebralnoj paralizi i oštećenju mozga uspio je završiti studij!

Piše Iva Ivanac i Ana Franić
29. ožujka 2017. - 15:38
milanovic1-270317.JPG

Da u životu sve ovisi isključivo o nama najbolje dokazuje priča Antonija Milanovića, 29-godišnjeg Zadranina koji je, unatoč brojnim zdravstvenim teškoćama, uspio završiti fakultet i pokazati svima da - ništa nije nemoguće!

Iako zbog komplikacija prilikom poroda, od rođenja ima cerebralnu paralizu i oštećenja na mozgu, što je uveliko utjecalo na njegovu motoriku i kretanje, Antonio je prošle godine na Sveučilištu u Zadru diplomirao novinarstvo i tako uspješno završio jedno važno poglavlje u svojem životu.

Diplomski studij novinarstva i odnosa s javnostima završio je u roku i s odličnim rezultatima, ali mu zbog državne administracije i ljudskih predrasuda nije uvijek bilo lagano studirati. Prvobitna želja bila mu je psihologija, ali tu je naišao na mnoge probleme.

- Prvi prijemni ispit za psihologiju sam želio polagati kao i svi ostali. Znao sam da tada neću uspjeti jer mi je bilo premalo vremena, ali sam ipak pokušao. Na drugi prijemni ispit, u rujnu, išao sam s naputkom Ministarstva da usmeno odgovaram dok netko zapisuje moje odgovore. Tu sam naišao na nerazumijevanje tadašnjeg pročelnika Odjela za psihologiju koji mi je rekao da, ako želim to toliko studirati, neka dođem na normalni prijemni ispiti koji se tog dana održavao i da polažem kao i svi drugi. Naputak Ministarstva je bacio na pod - počinje priču Antonio.

Odlikaš u srednjoj

Svjestan da svoju prvu želju ne može ostvariti, nije želio odustati te se prijavio na studij informacijskih znanosti u Zadru. Za razliku od prijemnog ispita na psihologiji, knjižničarstvo je bilo ipak lakše upisati jer su glavni kriterij upisa na studij bile ocjene iz srednje škole. Zahvaljujući izvrsnim ocjenama iz srednje škole, ovaj put je fakultet upisao bez problema.

- U početku je sve teklo glatko, prvi semestar nisam imao nikakvih problema. Profesori su mi izlazili ususret, nisam trebao dolaziti na sva predavanja te su mi bili omogućeni usmeni ispiti, ma sve je bilo u najboljem redu.

Idila je trajala do početka drugog semestra kada je zbog česte promjene profesora iznova morao objašnjavati svoje zdravstveno stanje. Mislio je da će mu "opravdanje" svog stanja i konstantna traženja profesora zbog posebnih uvjeta, na što po zakonu ima pravo, biti nešto najteže tijekom studija, no ni slutio nije da ga ono najgore tek čeka idućih godina.

- Prvi sat predavanja sam profesoru, koji je inače bio nositelj dva vezana kolegija na drugoj godini, pokušao objasniti svoju situaciju te mu reći da, zbog svojih problema, imam prava na usmena izlaganja i usmene ispite. Nakon detaljnog objašnjenja svoje bolesti, profesor mi je rekao da on nikako ne može znati je li ga ja lažem ili ne – priča Antonio.

Najgora scena se pak dogodila, kod istog profesora, na drugoj godini, kada je kod njega izišao na prvi kolokvij.

- Na tom kolokviju su bili on i njegova asistentica. Usmeno sam odgovarao i nakon što sam završio s odgovaranjem, profesor mi je rekao da ispružim ruke, što sam i napravio. Nije mi bilo ni na kraj pameti što će se dogoditi. U tom trenutku mi je krenuo pregledavati i ispipavati ruke. Kada sam ga upitao što radi, jer mi je ta situacija bila sasvim nejasna, odgovorio mi je da provjerava gdje su moji motorički problemi jer ih on ne vidi i da su moje ruke identične njegovima. Nisam mogao vjerovati što mi se događa.

Uz mnoge probleme i poniženja s kojima se susretao, Antonio je ipak završio Preddiplomski studij Informacijskih znanosti te odlučio nastaviti i steći magisterij.

- Zbog čestih problema i nepravde s kojom sam se susretao, morao sam se puno puta obratiti upravo vama, novinarima, odnosno medijima kako bi mi se bilo lakše izboriti za svoja prava. Uz vašu pomoć sam to i uspio te me to potaknulo da upišem Diplomski studij Novinarstvo i odnosi s javnostima - rekao nam je Antonio objašnjavajući kako s tim istupima nije želio postati nikakva javna osoba već pomoći drugima, sličnim njemu, koji se bore sa sustavom i birokracijom te ih ohrabriti da sa svojim problemima iziđu u javnost.

Maslenica motivacija

Veliki dio svog školovanja Antonio je proveo u bolničkom krevetu, a povremeno se služi invalidskim kolicima. Do sada je imao 27 operativnih zahvata, no to ga nije spriječilo da magisterij novinarstva završi u roku, i to s izvrsnim uspjehom. Iako na diplomskom studiju nije imao nikakvih teškoća nego punu podršku svojih kolega i profesora, najveća je ipak bila njegova majka.

- Okružen sam ljudima koji me podržavaju, ali ona mi je ipak najveći oslonac i svoj je život u potpunosti posvetila meni i mom školovanju. Da nije to tako napravila, ne bih ja danas završio fakultet. Ona je iznad svih!

Kruna njegova školovanja je javno predavanje o svom diplomskom radu na temu "Dinamička analiza medijskih sadržaja o Akciji Maslenica u Zadarskom listu u razdoblju 1998.-2013. godine" koju je imao čast predstaviti svojim kolegama. Na ideju je došao na samu obljetnicu Oluje 2015. godine.

- Ta tema me jako zaintrigirala jer se i sam sjećam dijelova rata, a smatram da je najbitnija za zadarsko područje i za cijeli Domovinski rat. Javno predavanje nisam imao u planu, ali na nagovor svog mentora profesora Đanija Bunje, odlučio sam ga održati. To je ujedno i dobra crtica u mom životopisu jer jednog dana planiram i završiti doktorski studij - završava nam svoju priču Antonio za kojeg ne sumnjamo da će u svojim sljedećim naumima i uspjeti.

#ANTONIO MILANOVIĆ#CEREBRALNA PARALIZA

Izdvojeno

02. srpanj 2020 19:29