"Zadarski pedijatri stavljeni pred gotov čin: Trenutna situacija može se premostiti samo dogovorom, a ne nametati rješenja silom"

Nakon tekstova o razlozima sve manjeg broja dostupnih pedijatara, dobili smo i pismo Mirjane Kolarek Karakaš, predsjednice Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju. Ovbjavljujemo ga u cijelosti.

Istine radi, kao predsjednica Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju moram reagirati na neistinite tvrdnje da zadarski pedijatri iz primarne zdravstvene zaštite ne žele pomoći pedijatrima OB Zadar. Dječji odjel Zadarske bolnice ima problem s organizacijom službe zbog nedostatka pedijatara. Problem se želi riješiti prebacivanjem na primarnu zdravstvenu zaštitu koja je do sada dobro funkcionirala, uprkos manjku pedijatara.

Jedna pedijatrica ima 1800 djece u skrbi, već 20 godina nije bila na godišnjem jer ne može naći zamjenu. Nije tražila pomoć bolničkih pedijatara. Prosjek broja djece u skrbi primarnog pedijatra u Zadru je preko 1400 djece po pedijatru, prosjek RH je 1250. Istina je da su tu ubrojana i školska djeca, ali sve su to naša djeca! Kada dođe vrijeme za školu mnogi roditelji ne žele napustiti svojeg pedijatra, a na to imaju i ustavno pravo i nitko ih ne može prisiliti da se ispišu od nas, osim ako ih mi ne zamolimo, u slučaju da imamo preveliki broj pacijenata te moramo osloboditi mjesta za novorođenče.

Gornja granica je 1188 djece po pedijatru. Većina nas ima i preko 1300-1400 djece u skrbi. Pedijatar je školovani tokom 5 godina specijalizacije za zbrinjavanje djece do 18 godine života. Trenutno, administrativnim putem, dobna granica u RH je pomaknuta na 14 godina. Već su tu djeca zakinuta, ali mjera je uvedena zbog nedovoljnog broja pedijatara u Primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Lokalna samouprava je zadužena za popunjavanje mreže, ali očigledno je, treba uložiti više napora.

Problem je nastao u trenutku kada se primarce Zadra željelo prisiliti na posebna dežurstva koja nije moguće organizirati s 8 pedijatara, jedan pedijatar radi iz mirovine 4 sata, a uključeni je u dežurstvo, dok je druga pedijatrica preboljela infarkt. Posebno dežurstvo subotom, nedjeljom i blagdanima 12 sati, moguće je organizirati samo u velikim centrima, npr. Zagreb ima 56 pedijatara, Zagrebačka županija 19, SD županija preko 31, PG Županija 23, Osječko baranjska 16.

Ne može se problem bolničke pedijatrije rješavati destabiliziranjem primarne zdravstvene zaštite koja je stup sistema i govoriti pacijentima da su gužve iz razloga što primarni pedijatri ne žele preuzeti dežurstva. Nije da ne žele, oni to ne mogu! Problem je u nesrazmjeru potreba pacijenata i vremensko kadrovskim ograničenjima pedijatara. Ako je EU standard 850 djece u skrbi pedijatra a mi imamo preko 1250 u prosjeku, to puno toga govori. Još 2011. godine je dogovoreno s Ministarstvom zdravstva smanjenje standardnog broja s 950 na 850 kao što je to u Europi, pa i mi smo EU, zar ne? Primarni pedijatri odrađuju više od 80% kazuistike iz domene pedijatrije. Kada bi se ugasila pedijatrija u PZZ, što se nadam se, neće nikada dogoditi, bio bi još veći priliv djece na bolnički hitni prijem. Vjerujem da bi tek tada bolnički doktori bili svjesni značaja primarne pedijatrije i pomoći koju pružamo.

Na silu se nikada ništa nije u konačnici riješilo, tri su zadarske pedijatrice dale otkaz. Jedna od njih je, po njezinim riječima, definitivno otišla u privatne vode gdje će se najvjerojatnije, po sadašnjim saznanjima sve usluge naplaćivati. Dobar dio pedijatara je iznad 60 godina starosti. Pedijatar u Zadru godišnje ostvari preko 12 000 usluga, toliko učini jedna smjena na hitnom prijemu pedijatrije.Bolnički liječnik mora dati pisani pristanak za dežurstvo, a primarcima se želi samo narediti

Novorođenu djecu će pedijatri Zadra upisivati, ali samo do maksimalno dozvoljenog broja pacijenata 1188, ali će morati ispisivati školsku djecu što roditelji baš i ne vole, po našem iskustvu. Mnogi se ražaloste s komentarom "pa baš moramo" ?

Trenutna situacija može se premostiti samo dogovorom, a ne nametati rješenja silom. Zamoliti pomoć pedijatara iz susjednih bolnica, sjesti za stol s primarnim pedijatrima iz Zadra. Za 1000 eura koji se spominju u medijima (što je bruto plaća koja uključuje i plaću med.sestre) sigurno će biti zaintreresiranih.Svaki dodatni rad se mora regulirati ugovorom. Bolnički pedijatri daju pisani pristanak na dežurstvo, primarce se stavlja pred gotov čin, pod „moraš“ Postavlja se i pitanje police osiguranja od profesionalne odgovornosti za med.sestru i doktora. Što ako se dogodi incident?

Stara poslovica glasi: Kada ima volje ima i načina! Svi moramo surađivati za dobro naše djece ali ne možemo probleme prebacivati iz jednog krila u drugo. I roditelji su jako važni, molim za strpljenje. Naše čekaone su naše liste čekanja a mi sve potrebe djece zadovoljimo u istome danu.

Želimo li spasiti pedijatriju na sekundarnoj razini moramo uložiti u primarnu pedijatriju. Kuća se gradi od temelja, a ne od krova. Pri tome ne mislim samo na financijska sredstva, već nasušnu potrebu uvažavanja ljudi, slušati struku i poštivati dostojanstvo liječnika. Put do titule jednog specijaliste pedijatra je težak, dug i skup. Odgovornost pedijatra je neograničena, bez obzira na kojoj razini zdravstvene zaštite radio, o njemu ovisi budućnost naroda jer djeca su naša budućnost. Cijenimo to i ponašajmo se tako. Djeca su naše najveće blago, a čuvari dragulja vrijede skoro isto kao sami dragulji.

Mirjana Kolarek Karakaš dr.med.spec.pedijatar

Predsjednica Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju