- Stalna izložba crkvene umjetnosti izgleda identično kao prije 40 i više godina, kada je uređena njezina unutrašnjost i postav dobio vitrine sa svjetlom. Ni tehnički ni prezentacijski taj prostor, s izlošcima neprocjenjive vrijednosti, više ne zadovoljava kriterije. Možemo i trebamo, jer su nam takve mogućnosti na raspolaganju, SICU unaprijediti u tehnološkom, kao i u stručno-znanstvenom smislu – kazao je Miljenko Domijan, predsjednik Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i poseban savjetnik ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek.
Ministrica je u srijedu u Zadru, nakon obilaska Stalne izložbe crkvene umjetnosti, rekla kako će Ministarstvo kulture financirati obnovu SICU, što podrazumijeva renoviranje prostora i izradu novog postava zbirke smještene u prostoru ženskog Benediktinskog samostana.
Projekt za to postoji, u završnoj je fazi izrade, komentirao je u četvrtak Miljenko Domijan, dugogodišnji član Upravnog vijeća Stalne izložbe crkvene umjetnosti, gdje je u dva mandata bio i predsjednik, te je detaljno upoznat s procedurom oko pokušaja obnove ovog prostora, kao i s postojećim projektom.
- Novi Zakon o muzejima nam je posebno važan, jer on u formalno-pravnom smislu definira status Stalne izložbe crkvene umjetnosti. Nema promjena u tome da će SICU i dalje imati karakter stalne zbirke, no mora dobiti svoj pravni status kako bi država mogla i financijski intervenirati. Status iz 1975. ne zadovoljava te kriterije – kaže Domijan.
Nakon što se ta pretpostavka ispuni, može se pristupiti uređenju prostora i postava, što bi financiralo Ministarstvo kulture.
- Od 1976. tamo se nije promijenilo ništa. Tada su vitrine, rasvjeta i raspored postava napravljeni nadahnuto i kvalitetno, za ta vremena. Sada je sve skupa potpuno „passé“, u neke vitrine ne možeš ni gledati jer blješti svjetlo, izlošci se ne vide kako treba, nema adekvatnih legendi koje prate izloške, tepison na podu je isti već 42 godine, suvenirnica je na razini kioska, pristupno stepenište je neugledno, o sanitarnom čvoru da i ne govorim. Prezentacijski se postav bitno može poboljšati, s usmjeravanjem svijetla led diodama veličine zrna kukuruza, sa drugačijim rasporedom… - naveo je Domijan, upozorivši da „Zlato i srebro Zadra“ nema samo umjetnički, već i politički kontekst.
- Kad posjetitelj dođe i pogleda ruke u vitrinama, što one njemu znače? Te relikvije imaju i svoj politički, povijesni kontekst, i o tome trebaju govoriti adekvatno napisane legende. Tako da se pod „izradom novog postava“ zapravo podrazumijeva samo izmjena dotrajalih elemenata, te tehnološko poboljšanje i stručno-znanstveno poboljšanje. Nedostaje, na primjer, i rampa za invalide. A sâm postav, predmeti, ostaju isti, kao i prostor, u istim gabaritima – kazao je Domijan.
„Zlato i srebro Zadra“ u osam postojećih dvorana čuvaju sestre benediktinke. Njihov samostan osnovan je u 11. stoljeću, a relikvije, od kojih najstarija datira u sedmo stoljeće, benediktinke su sačuvale neoštećene kroz sve ratove i razaranja koja je Zadar doživio.