Zadarske dadilje postale su žrtve političkog prepucavanja. Maja: "Dođe mi da uzmem 400 neupisane djece u vrtiće i odvedem ih u Providurovu palaču!"

Prije sedam godina Maja Hrnčević otvorila je u Zadru prvi registrirani obrt za dadilje. Ova mlada odgajateljica i majka troje djece, koja nije uspjevala pronaći stalan posao u struci, odlučila je uzeti stvar u svoje ruke. U vrijeme kada je država konačno donijela zakon o dadiljama te uredila tu djelatnost, pokrenula je posao brige o mališanima.

U svom prostoru od 125 kvadrata svakodnevno skrbi o 12-oro djece, maksimalno koliko joj zakon dopušta te ima desetosatni program s kuhinjom. Jednostavnije rečeno, sve je kao u vrtiću, ali se vrtićem ne smije nazvati već obrtom jer zakon tako kaže. Roditelji ovaj program plaćaju 1700 kuna odnosno punu ekonomsku cijenu jer Grad Zadar, za razliku od vrtića, ovaj program nikad nije subvencionirao. Iako je Maja godinama tražila da ih Grad uvrsti u proračun, što je čak i predviđena zakonska mogućnost, model nikad nije pronađen, pa ni onda kada je njezina kolegica Sajda Golubović odlučila otvoriti još jedan obrt za dadilje, drugi u Zadru. I njezin je pun, maksimalnih 12 djece, što znači da je potreba velika, o čemu svjedoči i broj neupisane djece u zadarske vrtiće. Baš zato, nadale su se kako su konačno i one došle na red.

- Godinama sam zvala Grad i odjel za školstvo, pozivala sam ih da dođu ovdje i vide što mi radimo, kakvu skrb imaju naša djeca. Pogotovo što sve druge jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj subvencioniraju ovakve programe. Mi nismo igraonica, ne čuvamo djecu na crno, radimo sve po strogim zakonskim propisima. Uporno su me odbijali jer, kako mi je rečeno, ne mogu naći pravi model. I onda smo vidjeli da je Akcija mladih u Rijeci pronašla način da subvencija uđe u proračun, pa smo se obratili našoj Akciji mladih. Saslušali su nas, podržali i tako smo konačno postale dio njihovih amandmana koji su prihvaćeni i izglasani na Gradskom vijeću. Za oba obrta dadilja ukupno je trebalo biti izdvojeno 320 tisuća kuna, odnosno pojedinačno 13 tisuća kuna. Bila je to velika sreća za nas, konačno je naš rad prepoznat, a još veća za roditelje koji bi zbog te subvencije plaćali 600 kuna, dakle, jednako kao u vrtićima - govori Maja.

Prošao je tako siječanj, od novca ništa. Jednako kao i veljači, a onda je u ožujku, točnije jučer, gradonačelnik Branko Dukić sa svog kolegija izvjestio javnost kako su preraspodjelom sredstava unutar gradskog proračuna iz njega su djelomično ili u potpunosti izbačeni pojedini amandmani opozicije. Jedan od nijh je upravo sufinaciranje dadilja i to zato što, kaže gradonačelnik, takvi “amandmani nemaju zakonskih temelja za provedbu”.

- Nas su izbacili iz pročuna da bi tim novcem financirali održavanje Providurove palače. Pa sam zaključila da bi bilo najbolje da našu i svih drugih 400 neupisane djece odvedem u Providurovu palaču, tamo ima dovoljno kvadrata za čuvanje. Ne znam što da vam kažem, jučer sam cijeli dan plakala. Znam da ne mogu ništa promijeniti jer sam obični mali čovjek, bez veza i politike, ali ovo je žalostan primjer kako se Grad odnosi prema djeci, roditeljima, pa i nama ženama koje smo odlučile krenuti u poduzetništo i hendlati ovakav posao s troje svoje djece. Ovako samo potiču sivo tržište iako imaju svu zakonsku osnovu za naše subvencioniranje, u zakonu im to piše. Ali ne žele. A što je najgore, to su novci koje oni ne bi ni osjetili - zaključuje Maja.