Bizarni slučaj postavljanja sve većeg broja WC školjki na biogradsku rivu, na trg ispred zgrade gradske uprave, sve više poprima političku dimenziju i otkriva milijardu i sto milijuna „razloga” za neobičan performans koji već danima zabavlja i intrigira lokalnu javnost. Prošlog su utorka pod prozorima gradonačelnika Ivana Kneza osvanule dvije WC školjke, u srijedu su uklonjene, a onda ih je u četvrtak navečer, kao na kakvom javnom „izložbenom prostoru”, bilo postavljeno – desetak!
Već tjedan dana Biograđani nagađaju o čemu se to radi, a dovitljivi turisti već su na školjkama počeli raditi selfije i gradskoj administraciji dovikivati da im je – nestalo WC papira! Bez pouzdanih informacija, ljudi su počeli nagađati tko to već upotrijebljenom sanitarnom opremom nešto želi poručiti. I kome?
Biogradom su ubrzo počela kružiti razna objašnjenja: po jednima se radi o obijesnoj igri dokone mladeži, po drugima se grupa građana organizirala i postavljanjem WC školjki gradskim vlastima signalizira svoje nezadovoljstvo činjenicom da mnogi stanovnici Biograda još uvijek nemaju kanalizaciju iako za nju izdvajaju već dvadesetak godina i sada sumnjaju da će za života uopće dobiti priključke. A onda se polako počelo nazirati da autor „sanitarne instalacije” sjedi u gradskoj upravi i da se zove – Ivan Knez!
Ono što je zaista čudno jest činjenica da se, inače susretljivi gradonačelnik Knez, danima ne javlja na novinarske pozive. Nisu ništa pričljiviji ni njegovi najbliži suradnici – mada je Knez kao gradonačelnik stekao prijatelje u Japanu – Biograd ipak nije Tokio, pa da nitko ništa ne zna!
Dodatno je vodu zamutilo i to što se o WC školjkama na rivi odbija izjasniti i lokalna opozicija i to na slučaju kojega bi svaki lokalni populist jedva dočekao.
Misterij se, međutim, raspada pred nizom logičnih pitanja koja ukazuju da ovakvo što jednostavno nije moguće bez znanja lokalne vlasti.
Najprije, na zgradi gradske uprave postoje kamere koje su morale snimiti „nepoznate počinitelje”, a Biogradom ionako kruži priča da su dvije školjke dovezla dva zaposlenika gradske komunalne tvrtke „Bošana” čija su imena kuloarima poznata. Da u gradskoj upravi žele, zadužili bi jednog ili dvojicu komunalnih redara i utvrdili tko se to igra „biogradskog Enija Meštrovića” i bezbolno ga zaustavili! Umjesto toga, broj školjki samo je rastao, a reflektor je okrenut prema gradskoj upravi i zbog toga što školjke navodno stižu izravno s – deponija o kojemu bi brigu trebalo voditi komunalno poduzeće.
Tako je gradonačelnik Ivan Knez postao glavni osumnjičenik ove čudne inicijative. Zašto bi Knez to napravio?
Ispod radara javnosti u posljednje je vrijeme prošlo nekoliko činjenica koje su kod Kneza mogle izazvati napade nezadovoljstva i bijesa. Pod broj jedan, radi se o ovome: Biograd u već izdanim građevinskim dozvolama ima milijardu i sto milijuna kuna teške projekte na izgradnji lokalne aglomeracije, ali od već najavljenih i obećanih sredstava – nema još ništa! Potvrdio nam je to i Marin Colić, direktor „Komunalca” preko kojeg ide postupak dobivanja sredstava od Ministarstva regionalnog razvoja, jer među „dobitnicima” novca s dva posljednja natječaja Biograda nema iako je dokumentacija odavno završena.
Dobro upućeni tvrde da Biograd dugoročno može računati na taj novac, ali je na razini Ministarstva procijenjeno da bi sredstva trebalo kanalizirati prema projektima koji su već započeli ili su u odmakloj fazi i brzo se mogu završiti. A to onda znači, da Biograd mora čekati svoj red.
Međutim, to nije baš najbolje leglo gradonačelniku Ivanu Knezu koji je podlegao jakom osjećaju da je Biograd u svojevrsnoj blokadi i da je zapostavljen od strane Ministarstva, Zadarske županije, županijskog HDZ-a, ali i državnih tajnika sa zadarskog područja među kojima je i Šime Mršić, aktualni predsjednik biogradskog Gradskog odbora HDZ-a.
Čak i lokalna opozicija raspolaže informacijom po kojoj je nestrpljivi Knez izgubio živce još nedavno kada se jednostavno nije pojavio na nekakvom neformalnom političkom skupu posvećenom problematici biogradske aglomeracije. Zato opozicija šuti: oni jednostavno procjenjuju da je to „unutarnji rat u HDZ-u” i da je najbolje prepustiti i Kneza i lokalne HDZ-ovce da sami javnosti objasne poruku koja se krije iza „WC školjki na gradskom trgu”, ali i da ponude prihvatljive odgovore oko nesumnjivog kašnjenja „projekta stoljeća” kojega su vješto koristili u predizbornoj kampanji.
Knez je izgubio strpljenje i zbog još jednog nedavnog događaja: pri dolasku u Zadarsku županiju ministar Oleg Butković je „podijelio” pedesetak milijuna, ali se među njima nisu našli i milijuni koje je Knez očekivao za sanaciju gradske rive, pa je, misle jedni, reagirao kao uvrijeđeni pubertetlija i vidno ljutit se navodno otresao na Davora Škibolu iz Lučke uprave. Drugi, pak, u Knezovoj instalaciji vide ludo hrabar ili hrabro lud potez kojim naprosto želi skrenuti pažnju na „zapostavljanje svog grada”, čak i pod cijenu da definitivno minira relacije s kolegama iz HDZ-a s kojima ionako već duže vrijeme nije u dobrim odnosima. Uostalom, potpuno je sigurno da je Knezu ovo posljednji gradonačelnički mandat, pa, što se političke karijere tiče, više nema ni što izgubiti i može ovako javno demonstrirati svoje nezadovoljstvo.
Za njegove stranačke drugove, ovo je „blesava i nepotrebna reakcija” i „Knezov prepoznatljivo grezi stil političkog ponašanja”, jer će se stvari na kraju razriješiti, a radovi na izgradnji kanalizacije započeti i bez ovako dramatičnog performansa. U matičnoj stranci (ali samo neslužbeno) misle da se Knez pretjerano opustio, da mu je pao politički angažman i da nedovoljno koristi otvoreni prostor lobiranja za biogradske projekte u Zagrebu, makar kod „zadarskih državnih tajnika”, pa mu je sada „kriv sustav”.
Što god od toga bilo točno, stanovnicima Biograda je već tjedan dana jasno: WC školjke ispred gradske uprave ih mogu zabavljati i intrigirati, ali im neće omogućiti kanalizacijske priključke.