Zahtjevi branitelja za ostvarenje statusa ratnog vojnog invalida (RVI) prema novom Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, koji je na snazi od prosinca prošle godine, približavaju se brojci od 10.000. U prvih osam mjeseci ove godine prema podacima Ministarstva branitelja podneseno je 9716 novih zahtjeva za stjecanje tog statusa. Gotovo polovica podnositelja, njih 4770, podnijelo je svu potrebnu dokumentaciju i preliminarno steklo uvjete za stjecanje statusa RVI-ja. Ostalih 4937 još je uvijek u postupku provjere i kompletiranja dokumentacije - piše Jutarnji.hr.
U lipnju ove godine, tek na inzistiranje novinara, Ministarstvo branitelja objavilo je prve podatke o broju novopodnesenih zahtjeva - u prvih pet mjeseci ove godine podneseno ih 8490. Iz najnovijih podataka vidljivo je da se u tri ljetna mjeseca, od kraja svibnja do kraja kolovoza, taj broj povećao za dodatnih 1226 novih zahtjeva i nastavi li rasti dosadašnjim tempom do kraja godine mogao bi premašiti 10.000.
Status ratnog vojnog invalida iznimno je popularan u Hrvatskoj jer jamči, za hrvatske prilike, izdašne mirovine - prosječna mirovina RVI-ja u ovom je trenutku 5615 kuna, dvostruko viša od mirovine stečene radom.
Status RVI-ja stječe se već s 20 postotnom invalidnošću, a visina mirovine ovisi o utvrđenom stupnju invalidnosti. Za stjecanje statusa RVI-ja dovoljna je primjerice dijagnoza PTSP-ja, ako liječnik izda potvrdu da je taj poremećaj posljedica sudjelovanja u obrani Hrvatske.
Milijarde za vojne invalide
U ovom trenutku vojne invalidske mirovine uživa 56.174 branitelja te 14.233 članova obitelji poginulih i umrlih branitelja, dakle ukupno 70.407 osoba. Samo za te dvije kategorije iz Hrvatskog mirovinskog fonda godišnje se izdvaja 4,7 milijardi kuna. Hrvatska financira i mirovine 6782 bivših pripadnika HVO-a, i to temeljem međudržavnog sporazuma između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, potpisanog 2006. Prosječni mjesečni iznos tih mirovina iznosi 2964 kune, a ukupno se iz hrvatskog mirovinskog fonda godišnje za tu skupinu osoba izdvoji 241 milijun kuna. Hrvatska u njihovu slučaju plaća razliku između mirovina i invalidnina koje primaju u BiH i onih koje bi primali po hrvatskom Zakonu o pravima hrvatskih branitelja. Izdvajanja iz hrvatskog mirovinskog fonda za njih dodatno će rasti od početka 2019., kad će prava na tu vrstu mirovine ostvariti i oni koji su status RVI-ja zatražili tijekom ove godine.
Val novih zahtjeva za stjecanje statusa RVI-ja omogućen je novim Zakonom o pravima hrvatskih branitelja koji je na snazi od prosinca 2017. U javnosti je već poznat kao Medvedov zakon po ministru branitelja Tomi Medvedu, u čijem je mandatu pisan i donesen. Njegove financijske učinke u ovom trenutku nitko se ne usudi prognozirati jer je teško predvidjeti konačan broj branitelja koji će zahvaljujući tom zakonu zatražiti i ostvariti status ratnih vojnih invalida te financijska prava koja im taj status donosi.
Novi Zakon o pravima hrvatskih branitelja srušio je važne brane koje su bile ugrađene u prethodni zakon o braniteljima, a koje su zaustavljale bujanje broja ratnih vojnih invalida te izjednačavanje prava pripadnika HVO-a s hrvatskim braniteljima. Temeljem prethodnog zakona koji je bio na snazi do kraja prošle godine status RVI-ja nije se mogao stjecati nakon 31. prosinca 2005. Smatralo se, naime, da je to korektan rok u kojem su svi branitelji koji su iz rata izišli s nekim oblikom invaliditeta to medicinskom dokumentacijom mogli i dokazati.
Novi je zakon, međutim, skinuo taj “lokot” i uveo neograničen rok u kojem branitelji mogu stjecati status RVI-ja. Uz to je proširena i osnova za stjecanje statusa RVI-ja: sada ga mogu steći i branitelji koji liječničkom dokumentacijom uspiju dokazati da je bolest od koje su se razboljeli deset, petnaest, dvadeset ili više godina nakon rata posljedica njihova sudjelovanja u obrani Hrvatske. Istodobno, popis branitelja koji je u mandatu Milanovićeve vlade postao dostupan javnosti, ovim je zakonom proglašen tajnim.
Novi je zakon ratnim veteranima i obiteljima poginulih i umrlih uz to omogućio i nove oblike novčane pomoći. Prema podacima ministarstva, u prvih osam mjeseci ove godine 11.783 veterana i članova njihovih obitelji zatražilo je neki oblik pomoći: 6377 zatražilo je stalnu, a 1654 privremenu novčanu pomoć za nezaposlene, 1326 jednokratnu novčanu pomoć zbog teške materijalne situacije, 1110 pravo na besplatne studentske udžbenike, novčanu pomoć zatražilo je i 1063 roditelja smrtno stradalih branitelja, a 293 veterana zatražilo je neki drugi oblik novčane pomoći. U ministarstvu tvrde da je 91 posto tih zahtjeva riješeno.
Naročito je teško predvidjeti učinke na hrvatski mirovinski sustav onih odredbi “Medvedova zakona” koje se odnose na pripadnike HVO-a i članove njihovih obitelji. Prema tom zakonu, ona kategorija pripadnika HVO-a koja nije zbrinuta međudržavnim ugovorom između Hrvatske i Bosne i Hercegovine sklopljenim 2006., a ima potvrdu tijela iz BiH o invalidnosti ili potvrdu MORH-a o ranjavanju na “južnom bojištu” također može steći pravo na hrvatsku vojnu invalidsku mirovinu, kao i paket ostalih pogodnosti koje taj zakon jamči.
Od Ministarstva branitelja nismo dobili odgovor na pitanje koliko je između 9716 zahtjeva za stjecanje statusa ratnog vojnog invalida onih koje su podnijeli pripadnici HVO-a. Na to će nam pitanje, kažu, moći odgovoriti tek nakon 1. siječnja 2019., kad na snagu stupaju one odredbe novog zakona koje se odnose na pripadnike HVO-a.
“Oko prava bivših pripadnika HVO-a u hrvatskom mirovinskom sustavu vlada priličan kaos koji je uveden još devedesetih”, govori nam jedan od sugovornika koji je niz godina radio u sustavu MORH-a. Isti sugovornik pojašnjava da postoji više kategorija bivših pripadnika HVO-a: “Jednu kategoriju čine oni koji su prevedeni u hrvatski mirovinski sustav još tijekom devedesetih i oni primaju hrvatsku mirovinu. U drugoj su skupini bivši pripadnici HVO-a i članovi njihovih obitelji koji su 2006. pokriveni međudržavnim ugovorom između Hrvatske i BiH i oni imaju samo mirovinu, ali ne i drugi set prava koji uživaju Hrvatski vojni invalidi”.
Tisuće HVO-vaca u sustavu
Da je velik broj bivših HVO-ovaca integriran u hrvatski mirovinski sustav još tijekom devedesetih potvrđuje nam i bivši ministar obrane u Račanovoj vladi, danas europarlamentarac Jozo Radoš: “Kad sam početkom 2000. preuzeo Ministarstvo obrane, između 6000 i 7000 bivših pripadnika HVO-a već je bilo integrirano u hrvatski mirovinski sustav. Uz to je, koliko me sjećanje služi, bilo i oko 6000 pripadnika HVO-a i obitelji poginulih i umrlih kojima su iz hrvatskog proračuna isplaćivani paušalni mjesečni iznosi. No, to smo vrlo brzo prepustili Ministarstvu branitelja”.
I ministar branitelja u Račanovoj vladi Ivica Pančić potvrđuje nam da je 2000., kad je lijevo-liberalna koalicija došla na vlast, više tisuća pripadnika HVO-a već bilo u hrvatskom mirovinskom sustavu. Ističe da se i nakon smjene vlasti, u prvim mjesecima Račanove vlade kroz “paralelni sustav” koji su činili ljudi iz MORH-a, Ministarstva branitelja i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, bivše pripadnike HVO-a ubrzano prevodilo u hrvatski mirovinski sustav, ali to je, ističe, nakon nekoliko mjeseci zaustavljeno. Pančić se prisjeća da je povrh toga oko 60 milijuna kuna mjesečno izravno iz državnog proračuna transferirano jednoj banci u Hercegovini koja je potom isplaćivala novčane naknade bivšim pripadnicima HVO-a i obiteljima poginulih i umrlih. Nakon što su otkrivene zloupotrebe pri isplati toga novca, Ministarstvo branitelja počelo je taj novac korisnicima isplaćivati izravno, bez posredstva banke. “Smatrao sam da se te isplate moraju regulirati međudržavnim ugovorom i pripremio sam i tekst toga ugovora koji je obuhvaćao prvu, drugu, treću i četvrtu kategoriju invalida bivših pripadnika HVO-a i obitelji poginulih, ali se s njegovim potpisivanjem odugovlačilo. Hrvatska i BiH potpisale su ga tek 2006. u mandatu Sanaderove vlade, a krug korisnika tadašnja je ministrica branitelja Jadranka Kosor proširila”, prisjeća se Pančić.
Medvedova medvjeđa usluga
To, međutim, nije sve. Postoji još jedna kategorija pripadnika HVO-a koja je za hrvatski proračun, kako se ispostavilo, posebno problematična. Između 1997. i 2000. tadašnji pomoćnik ministra obrane Ljubo Ćesić Rojs i šef personalne službe MORH-a Marinko Krešić izdali su rješenja o ranjavanju na “južnom bojištu” za nešto više od 10.000 pripadnika HVO-a. Riječ je, tvrde naši sugovornici koji su u to vrijeme radili u MORH-u, o rješenjima koja nisu sadržavala ni opis ratnog puta pripadnika HVO-a na hrvatskom teritoriju, ni podatak o jedinici HV-a u čijem su se sastavu pripadnici HVO-a borili i bili ranjeni. Ta im rješenja nikad nisu službeno uručena, nego su ostala u MORH-,u pa na temelju njih bivši HVO-ovci nisu mogli ni tražiti da im Hrvatska isplaćuje vojne invalidske mirovine te osigura ostala prava. Dio je tih rješenja, međutim, 2002. misteriozno nestao iz MORH-a i njihovi su vlasnici potom počeli dizati tužbe protiv Hrvatske. Zanimljivo je da je jedan od odvjetnika koji je u tim unosnim sporovima protiv države zastupao HVO-ovce devedesetih bio zaposlen kao pravnik u MORH-u.
U Ministarstvo branitelja počele su stizati presude na temelju kojih je Hrvatska bivšim pripadnicima HVO-a morala isplatiti pozamašne iznose. Većina ih je došla na naplatu u ministarskom mandatu Freda Matića.
“Takvih je tužbi bilo nešto više od 200. Dosuđivani su im milijunski iznosi. Sjećam se da je jedan bivši HVO-ovac koji živi u Vodicama na temelju presude dobio 2,5 milijuna kuna. Vinku Žuljeviću Klici koji nije imao ni dana ratnog staža u Hrvatskoj na temelju takve presude morali su isplatiti gotovo milijun kuna iz proračuna Ministarstva branitelja. Do kraja mojega mandata doneseno je nešto više od 100 presuda temeljem kojih je bivšim pripadnicima HVO-a iz proračuna Ministarstva branitelja isplaćeno oko 45 milijuna kuna, od čega samo u mojemu mandatu 30 milijuna. Bio je to udar na proračun i tražio sam od pravnika u ministarstvu da to nekako zaustavimo, ali oni su slijegali ramenima i govorili da se tu ništa ne da učiniti. Onda smo 2014. na moju inicijativu u zakon o braniteljima ugradili odredbu da svi pripadnici HVO-a koji žele status ratnog vojnog invalida moraju donijeti potvrdu da su prilikom ranjavanja na južnom bojištu pripadali Hrvatskoj vojsci i te su tužbe stale. Na kraju mojega mandata bilo je još oko 6900 bivših pripadnika HVO-a kojima je krajem 90-ih izdana potvrda o ranjavanju na južnom bojištu. Sadašnjim Zakonom o pravima hrvatskih branitelja svima će se njima početkom 2019. otvoriti put da ostvare pravo na vojne invalidske mirovine i ostale pogodnosti koje zakon jamči. Suočavanje Hrvatske s posljedicama sadašnjeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja koji su krojili prosvjednici pod šatorom bit će vrlo neugodno. Velik dio onih pod šatorom bivši su pripadnici HVO-a i u sadašnjem zakonu točno mogu prepoznati zahtjeve svake od skupina ispod toga šatora”, ističe Matić.
Najveća je odgovornost, tvrdi, na premijeru Plenkoviću koji je dopustio da se ovakav zakon donese. “Ne treba sumnjati”, dodaje Matić, “da će bivši pripadnici HVO-a postupati u vlastitom interesu. Primjerice među 500 invalida prve kategorije (100-postotni invalidi) 170 je bivših pripadnika HVO-a. Oni, za razliku od hrvatskih invalida prve kategorije koji svakih šest godina imaju pravo na novi automobil visoke klase, a trenutačno je to Opelova Insignia, imaju pravo na automobil niže klase, popt Fiata Punta. Zar mislite da i invalidi HVO-a nakon 1. siječnja 2019. neće tražiti da se i njima dodjeli automobil više klase?” pita Matić podsjećajući na niz drugih povlastica koje sadašnji zakon jamči braniteljima, posebno onima koji steknu status RVI-ja. “Zar mislite da bivši pripadnik HVO-a koji živi u Hercegovini u kući koja je u formalnom vlasništvu njegova oca neće zatražiti stambeno zbrinjavanje u Hrvatskoj ili dva puta godišnje boravak u ustanovi za fizikalnu terapiju na trošak hrvatskog zdravstvenog sustava? Želim vam dočarati koji će sve troškovi za proračun, mirovinski i zdravstveni sustav proizići iz ovog zakona i zašto ih u ovom trenutku nitko do kraja ne može ni predvidjeti ni izračunati. Bojim se da je Medvedov zakon braniteljima učinio medvjeđu uslugu”, zaključuje Matić.