- Slovenski turoperatori vrše strahoviti pristisak zbog velikog broja slovenskih turista koji posjećuju Hrvatsku da se njihovim pratiteljima omogući da mogu biti turistički vodiči kod nas. Oni misle da se hrvatska kulturna baština može lako i jednostavno predstaviti i da to sve znaju slovenski pratitelji koji su onda ujedno i turistički vodiči po Hrvatskoj – upozorava Vinko Bakija, magistar znanosti, viši predavač na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru i turistički vodič na francuskom, engleskom i talijanskom jeziku.
Ali nisu samo slovenski vodiči problem. Bakija je član radne skupine sastavljena od sedam turističkih vodiča iz Zadra, Splita, Dubrovnika, Kvarnera i Zagreba koji predstavljaju 3.500 vodiča Hrvatske i ovih dana vode pravu "rovovsku bitku" u Ministarstvu turizma zbog pravilnika kojega je donio još bivši ministar turizma Darko Lorencin, a kojim se široko omogućuje nesmetan rad svih europskih turističkih vodiča na području Hrvatske bez obzira na lokalne licence. Pravilnik se, to je sasvim jasno, ne može ukinuti zbog propisa EU koja želi omogućiti usluge vodiča u svim zemljama i po jednakim uvjetima, ali hrvatski turistički vodiči ne mire se s takvim situacijom koja im direktno ugrožava teško stečenu egzistenciju i traže od Ministarstva turizma da zaštite način predstavljanja hrvatske kulturne baštine turistima.
- Mnogima je posao turističkih vodiča osnovni, pa i jedini posao i ako im se oduzme taj prihod, oni više neće imati što tražiti u Hrvatskoj i morat će iseliti vani, a to su sve fakultetski obrazovani ljudi. Do sada je bila praksa da slovenski pratitelj vodi grupu do dolaska u Hrvatsku gdje ih predaje lokalnom vodiču, zavisno što posjećuju. Takva je praksa bila odlična jer turisti žele čuti lokalnog vodiča i tako najbolje upoznaju neki lokalitet, ali krupni kapital u turizmu želi maknuti taj trošak iz kreacije programa i paket aranžmana tako da njihov pratitelj za dnevnicu tumači i Sveti Donat i Svetoga Jakova u Šibeniku i Dioklecijanovu palaču – objašnjava Bakija, dodajući kako je dozvola obavljanja djelatnosti jedno, a licenca za tumačenje nacionalne baštine nešto sasvim drugo.
- Pobrkali su lončiće, nemaju pojma što ljudima tumače, a iza svega stoji samo pohlepa. Slušao sam u Ninu ilegalnog turističkog vodiča koji dolazi iz zemlje članice Europske unije, kad su ga pitali kod Grgura Ninskog koji je ovo ovdje natpis, koje je ovo pismo, on im je rekao „to vam je slično kao kod Grka i Srba“. To je rekao na engleskom jeziku turistima za - našu glagoljicu. I onda dolazi moja grupa na francuskom i ja im pričam o glagoljici, o nastanku, koliko se zadržala u Hrvatskoj, petnaest minuta pričam o njoj, a on je svede u jednoj rečenici da je to isto kao ćirilica. On je zakinuo goste koje je vodio, iako su ti ljudi pokazali interes da ih to zanima. U crkvi Svetog Donata čekam sa svojom grupom i kipim od bijesa jer Talijan, jedan fini gospodin, deset minuta govori u Rimu. Smjestio se u hlad, u lijepom ambijentu, u odličnoj akustici i govori o Rimu, a da niti jednom riječju nije spomenuo - Zara. Kao da je Donat bio u Rimu? Zna se da je bio u Konstantinopolu odakle je donio u Zadar moći mučenice Anastazije (Svete Stošije), a on priča o Rimu. Još je gore s gostima iz Južne Koreje koji uzmu našega vodiča dva-tri puta dok sve to ne čuju, prepišu sebi i dalje preuzmu sami vođenje svojih gostiju, ističe Bakija.
Kako riješiti takvo stanje? Tako da se ne zabrani stranim vodičima da vode u Republici Hrvatskoj, ali i da se regulira da ne mogu voditi po zaštićenim lokalitetima i cjelinama bez položene licence za ta područja, na jednaki način na koji licence za takve lokalitete dobivaju i naši vodiči. Ukoliko polože mogu voditi, ali licencu moraju dobiti kod nas, predlaže Bakija.
- Ono što mene muči iz lokalnog patriotizma i domoljublja nije tih 300-500 kuna za vođenje, već istina koja se govori o našoj kulturnoj baštini i identitetu. Nekontroliranje vodiča šalje poruku Europi da nas nije briga za naš identitet i baštinu, te da nam je svejedno tko će o nama govoriti na našem suverenom prostoru, a to se zove neokolonijalizam. Nastavit ćemo stoga pregovore s Ministarstvom kod kojega postoji dobra volja da se ovaj problem riješi, ali je primjetan i strah od sukoba s Europskom unijom oko ulaska u procese tumačenja zaštićenih cjelina i lokaliteta, zapravo zaštite našeg kulturnog dobra. Vođenje turista nije puka usluga već intelektualni rad i tako bi se trebao i tretirati. Većina hrvatskih turističkih vodiča želi zadržati županijske licence, te se snažno protive snižavanju kriterija. A glas vodiča je glas – struke, zaključuje Bakija.