Nitko sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća nije mogao ni sanjati kakvo se gospodarsko čudo priprema u Zadru i u kolikoj će se mjeri jedno poduzeće i jedan grad međusobno prožimati, paralelno se razvijati i ucrtavati svoje mjesto na karti svijeta. Te 1955. godine Jugolinija je decentralizirana, pa su u Zadar stigla dva ruzinava tankera u koja nitko nije polagao veliku nadu niti je itko pretpostavljao da je moguće odatle stići u vrh svjetskog brodarstva.
Nitko osim tada 29-godišnjeg Ivana Paše, legendarnog osnivača i prvog direktora tadašnje Jugoslavenske tankerske plovidbe. Vođen jednostavnom, ali teško provodivom idejom da „neprekidno treba ići naprijed, usavršavati se, učiti i naporno raditi ne bi li postigao svoj cilj", Paša je Tankersku plovidbu doveo do statusa najjačeg hrvatskog brodara i svjetski poznate kompanije.
Bili smo na ledini, rekao je Paša u jednom od svojih posljednjih velikih intervjua na stranicama Slobodne Dalmacije, dnevne novine deset godina starije od Tankerske.
- Putujući svijetom vidio sam da sam "defektan", da u London mogu kao turist, ali ne i kao direktor brodarske firme. Trebalo je ići u školu, učiti jezik i tajne tog posla, neprekidno se usavršavati. Mnogo smo ljudi slali na usavršavanje, trebali su naučiti da Kalelarga nije najveća ulica na svijetu, ni janjetina s ražnja jedino jelo! Spremali smo se za veliki i delikatan svjetski biznis i trebalo je mnogo toga naučiti, rekao je tada Paša i povukao svoj prvi veliki potez.
Naime, kako je uočio da su ljudi iz zadarskog kraja činili i do 50 posto posada trgovačke mornarice, ali niti jedan posto časničkog kadra, iz sve je snage zapeo i praktično osnovao Pomorsku školu. Na prvoj sjednici donesena je odluka o prvim stipendijama za školovanje ljudi, bez čega ne bi bilo brodarstva u Zadru. Tako se ova velika tvrtka vezala uz jednu uspješnu i modernu školu, a Zadar je od tada izrastao u centar školovanja svjetski konkurentnih pomoraca.
Da je Tankerska „uspješan projekt" bilo je jasno već nakon pet godina kada je u kolovozu, kao u Amarcordu, cijeli grad bio na rivi gledajući čudo neviđeno kada je u Zadar uplovio ogromni tanker „Petar Zoranić". Niti šest mjeseci kasnije, „Zoranić" je izgorio na Bosporu, poginuo je 21 čovjek, pomorska elita Tankerske plovidbe. Unatoč tragediji, firma se nastavila razvijati i širiti, a Paša je konstatirao da mu je jedan od najtežih trenutaka u karijeri bilo donošenje odluke o širenju osnovnog posla prelaskom na kemikalce i prijevoz rasutog tereta, a kasnije i na turizam i trgovinu.
Tako su iz Tankerske „nikli" kasnije samostalni gospodarski subjekti kakvi su Turisthotel, Tankerkomerc, remontno brodogradilište je iz gradske luke preseljeno u Lamjanu. -Ne možeš donijeti pravu odluku i snositi dalekosežne posljedice te odluke ako nisi izvanredno osposobljen za posao koji radiš! Moraš znati sve što se u svijetu brodarstva događa. To je beskonačan rad! Formula je bila u ovome: demokracija u odlučivanju, disciplina u izvršavanju! Ne može propasti poduzeće u kojem su svi spremni na odricanje.
Uz to, svjetska iskustva govore da jedan čovjek može mnogo, ali ne sve, za uspjeh je potreban tim sposobnih i vrijednih ljudi, posljednja je Pašina poruka koja ni danas nije izgubila na snazi.Godine napretka i rasta, nastavio je i njegov nasljednik Boris Škifić, Tankerska je uvijek imala visoko kvalitetan vodeći tim ljudi, a tvrtka je u kontinuitetu predstavljala motor razvoja cijele zadarske regije. Ugrađenost u širu društvenu zajednicu od Tankerske je stvorila socijalno osjetljivu kompaniju koja je itekako vodila računa o ekonomskom kontekstu sredine i njenim potrebama. Tankerska je bila brod na kojem je plovio i Zadar.
- Koliki je doprinos Tankerske plovidbe u razvoju Zadra i cijele Zadarske županije, najbolje ilustrira podatak da je godišnji proračun kompanije znao biti dva puta veći od gradskog proračuna! Na račune zadarskih pomoraca sliježe se dvadesetak milijuna dolara za plaće, sredstvima Tankerske plovidbe izgrađeno je preko 1.000 stanova. Nije nevažan ni marketinški efekt od dolazaka stotina poslovnih partnera u Zadar. Osnovni forte tvrtke je u tome što je neprekidno disala sa svojom okolinom, ponašala se kao društveno i socijalno osjetljiva kompanija koja je silne donacije kanalizirala prema Općoj bolnici, cjelokupnom sportu, posebno Košarkaškom klubu Zadar, a tu je i ogroman doprinos kojega je Tankerska dala u Domovinskom ratu, kaže Stanko Banić, još jedan od legendarnih direktora zadarskog brodara.
S današnje pozicije gledano, opasne hridi su Tankerskoj, kao i cijelom hrvatskom gospodarstvu, zaprijetile devedesetih, u vrijeme sulude ratne pretvorbe i privatizacije poduzeća, pogotovo onih uspješnih kakva je zadarska tvrtka nesumnjivo bila.
- Je li teže bilo osnovati i graditi Tankersku ili ju sačuvati i zadržati kao zadarsku tvrtku? Pokojnom Ivanu Paši kapa do poda za sve što je učinio! S dva mala tankerića u 15-ak je godina pretekao Jugoliniju po svim kriterijima brodarske uspješnosti. Ne zaboravite njegov doprinos formiranju i stasavanju Pomorske škole odakle je izašlo tisuće kvalitetnih pomoraca. Bio je čovjek s vizijom, znanjem i čestitošću, klijentelizam i nepotizam su mu bili nepoznanica, a imao je onu vrstu sreće koja prati samo hrabre ljude. Ipak, rekao bih da je osnivanje firme i njeno građenje bilo nešto lakše i to samo iz jednog razloga: postojala je politička podrška za to. A mi smo se kroz devedesete borili protiv svih vrsta vjetrenjača. Zato, mislim, trebamo biti ponosni na naš model privatizacije koji ni jednog čovjeka nije isključio ili ga ostavio bez plaće! Čak sam mislio da će to biti prepoznato i uvaženo, ali nije bilo tako. Jednostavno, nismo bili tvrtka spremna podilaziti političkim elitama. Naš model privatizacije pokazuje i danas, kada smo ostali bez banaka i bezbrojnih gospodarskih subjekata koji više nisu u našem vlasništvu, da je moglo biti drugačije. Ali to nije ovisilo o nama. Što se Zadra tiče, grad su povijesno krasila tri brenda: Košarkaški klub, Maraska i Tankerska plovidba i hvala Bogu da je makar jedan od njih ostao, zaključuje taj dio priče o Tankerskoj Stanko Banić.
Odgovarajući na izazove gospodarske krize, radi lakšeg osiguravanja kapitala, vodstvo Tankerske plovidbe odlučilo je formirati tvrtku-kćer i tako je 2014. godine, nakon inicijalne javna ponude dionica, rođena Tankerska Next Generation. Uslijedila je preko 100 milijuna dolara teška investicija izgradnje dva moderna tankera u korejskom brodogradilištu. Plan je bio upravljati flotom od šest takvih brodova i usredotočiti se isključivo na tržište produkta, odnosno naftnih prerađevina.
- Brodarsko tržište se nakon izazova globalne gospodarske krize nalazi na početku novog uzlaznog ciklusa, posebno kad je u pitanju prijevoz naftnih prerađevina, što znači da se brodarima koji imaju prave kapacitete i znaju njima troškovno konkurentno upravljati nudi prilika za stabilnu zaradu u duljem razdoblju", istaknuo je tada predsjednik Uprave Tankerske plovidbe Mario Pavić.
Jesu li uspjeli?
TNG danas upravlja sa šest brodova ukupne nosivosti 300.000 tona, a na njima plovi 280 od oko 650 pomoraca Tankerske plovidbe. Tradicionalno, mahom je riječ o ljudima s šireg zadarskog područja. Podaci pokazuju da je prošlu poslovnu godinu TNG završio s profitom od preko pet milijuna dolara itekako olakšavajući poslovanje Tankerskoj plovidbi. Tvrtka koja je 1955. krenula iz jednog ureda „Maraske" i stigla u svjetsku brodarsku elitu, plovi dalje i po Pašinom receptu pronalazi odgovore u zahtjevnoj svjetskoj konkurenciji.
FRANE SKOBLAR, DIREKTOR TURISTHOTELA: S dobiti od 70 milijuna kuna jedna smo od najuspješnijih turističkih tvrtki u Hrvatskoj!
- Razvojni put i današnja pozicija Turisthotela pokazuje koliko je bila vizionarska odluka direktora Ivana Paše i ekipe koja je vodila Tankersku da se krene sa širenjem u turističku djelatnost. Bila je to dobra percepcija i osmišljena strategija. Kroz 70-te godine upravo je Turisthotel odigrao veliku ulogu u razvoju mnogih malih sredina i mjesta, na širokom području zadarskih otoka i priobalja. Neki od tih objekata danas ne postoje, no to nije bila naša odluka, o tome je odlučivala država u vrijeme pretvorbe i privatizacije, ali je značaj Turisthotela i danas više nego uočljiv. S ukupnim prihodom od preko 250 milijuna kuna i s dobiti od 70 milijuna kuna, jedna smo od uspješnijih turističkih tvrtki u Hrvatskoj. Vrijednost dionica je s nekadašnjih 100 kuna, na burzi dosezala i iznos od 3.500 kuna iz čega je jasno da je tvrtka imala razvojnu strategiju i da su velika ulaganja bila opravdana. Ne bi trebalo zaboraviti ni činjenicu da Turisthotel ima preko 700 malih dioničara od kojih je većina, na ovaj ili onaj način, vezana uz zaposlenike tvrtke, kaže Frane Skoblar, direktor Turisthotela.
