Općinski sud u Zadru riješio je nakon šestogodišnjeg sudskog postupka spor kojeg je jedan zadarski književnik pokrenuo zbog ‘teških riječi‘ - drugog književnika. Sutkinja Ana Zrilić u ovom je slučaju dala ‘za pravo‘ Tomislavu Marijanu Bilosniću (76), koji je privatno tužio Nikolu Šimića Tonina (61) jer ga je više godina riječima ‘šamarao‘ na raznim medijskim portalima i Facebooku. Bilosnića je nazivao ‘Hemingwayem iz Zemunika‘, ‘dežurnim pjesnikom JNA‘, ‘hrvatskom književnom mafijom‘, te ‘službenom narikačom socijalizma‘.
Napisao je i da je Bilosnić prepjevao njegovu poemu ‘Ustani kad kažeš Vukovar‘, a da je svoj roman ‘Iški kralj‘ prepisao od Zadranina Šime Gržana, kapetana duge plovidbe.
U objavljenoj presudi Općinskog suda u Zadru, Tonin je zbog toga nepravomoćno proglašen krivim za produženo kazneno djelo klevete i osuđen na novčanu kaznu od 50 dnevnih dohodaka ili 1.692,21 eura što u roku od tri mjeseca mora uplatiti u državni proračun. Sud je uzeo u obzir kako jedan prosječan dnevni dohodak u Republici Hrvatskoj iznosi 255 kuna
Bilosnić je, u tužbi, između ostalog, naveo kako ga je Tonin prvi put javno napao bez povoda 17. svibnja 2013. godine. Nakon toga ga je niz godina nastavio klevetati na portalima i Facebooku nazivajući ga udbašem, plagijatorom. Prizivao je i njegovu smrt navodeći kako ‘ljudi umiru pa će valjda jednom i taj pas krepati‘. Tonin je Bilosnića tužio i USKOK-u i DORH-u navodeći kako je pokrao Ogranak društva hrvatskih književnika. Bilosnić je u tužbi naveo kako ga je zbog toga ispitivala policija, USKOK i Vojna policija, zbog čega je bio ponižen.
- Iz sadržaja novinskih članaka razvidno je da je namjera okrivljenika bila oklevetati privatnog tužitelja, a što je učinio kada je za njega putem tiska izjavio daje dežurni pjesnik JNA, da je hrvatska književna mafija, službena narikača socijalizma, da je srednjoškolac iz Zemunika, da je ljigav i bahat, da kontaminira kulturni prostor, da je kao štakor iz mraka, priziva njegovu smrt navodeći kako ljudi umiru pa će valjda jednom i taj pas krepati, te privatnog tužitelja naziva udbašem, plagijatorom.
Također je osobnost privatnog tužitelja smještao u vremenski period (prošlost) kao udbaša a što nosi negativu konotaciju za osobe iz tog vremenskog perioda obzirom na djela koja se pripisuju tim osobama (pripadnicima Udbe) – navela je sutkinja Zrilić u obrazloženju presude.
Pojasnila je kako Tonin sustavno uporno i namjerno klevetao Bilosnića iznoseći neistinite tvrdnje kako za njegov rad kao književnika, tako i za njega kao osobu.
Bilosnić je u tužbi naveo kako mu je posebno štetilo to što ga se teško optuživalo da je udbaš, i to njega koji je cijelo vrijeme od Udbe bio praćen i progonjen i bez putovnice. Naglasio je kako je čak pisalo da je ljude prijavljivao ovdje na zadarskom sudu. Ti su tekstovi, kako je rekao, postali pristupačni tisućama osoba, zbog čega su ga zvali ljudi iz Kanade, Australije, Austrije, Njemačke, Mađarske i čudili se o čemu je riječ. Mnogi ga više nikada nisu nazvali, a oni sa kojima je bio dobar, već su jednostavno sa njim prekinuli kontakt. To pisanje do danas nije stalo.
Njegovom ugledu i časti posebno je štetilo i to što je Tonin pisao da je plagijator i da je njega plagirao, a on je napisao 30 knjiga i tih 30 knjiga prevedeno je na 30 jezika.
Tonina se u postupku teretilo za produljeni oblik kaznenog djela klevete. Na sudu nije izrazio nikakvo kajanje ili žaljenje.
Na stranicama Facebooka 2016. objavio je tako tekst u kojemu između ostaloga, aludirajući na Bilosnića, piše: ‘Molim institucije vlasti da Udrugama omoguće nesmetan rad i otklone od njih ovu pošast koja je od podkornjaka gora‘. Na portalu Tjedno.hr 2017. objavio je tekst: ‘Goran Babić i dežurni pjesnik JNA u Zadru‘, ‘Gdje je novac koji je godinama pristizao za rad tek osnovanog ogranka DHK. U tekstu od župana Zadarske županije traži da opozove nagradu dodijeljenu Bilosniću optužujući ga da je sam sebe predložio, da Ogranak DHK nije postojao".
Prozvao je Bilosnića i da je kao voditelj Udruge ‘3000 godina Za dar‘ vrati novac koji je Udruzi putem javnih poziva dodijeljen za programe u kulturi i nakladništvu, te da su mu u sukobu interesa dodijeljena sredstva Grada Zadra za ediciju Izabranih djela.
U tekstu se zapitao i ‘gdje su nestale vojničke plaće Umjetničkog voda Zadar kom je zapovjednik bio TMB. Ponovio je tvrdnje da Bilosnić ‘otvara svaki kulturni kokošinjac grada‘, da ‘priječi prijem u DHK zaslužnim zadarskim književnicima‘, te da je ‘obučeni kadar Udbe‘.
Objavio je i da je od 120 objavljenih knjiga TMB-a rijetko koja njegova, da je sve to prepisao i ukrao drugima, a mladim je književnicima odaslao poruku - ‘Savjet mladim književnicima, dobro razmislite, kada i kome dajete svoj neobjavljeni rad‘.