StoryEditorOCM
4 kantunaGRADSKO PRIZNANJE

Roko Strika: Roditelji su ga htjeli s kauča potjerati na treninge, a onda je deset godina kasnije kući donio europsku broncu i - Grb Grada Zadra!

Piše P.O.
24. studenog 2022. - 20:18

Nitko nije mogao ni sanjati što će se dogoditi deset godina nakon što su roditelji Roka Strike odlučili svog sedmogodišnjaka „potjerati s kauča” i upisati ga u neki od zadarskih sportskih klubova. Bilo je ljeto, a jedini klub čija su vrata bila otvorena bio je Hrvački klub Zadar. Nitko nije ni slutio kakva priča slijedi.

-Bio sam povučen, nogomet i trčanje po suncu me nisu zanimali... Mama nije bila oduševljena, ali je trener Vladimir Menčik bio uporan, pa sam ostao u hrvanju. Otpale su predrasude o tom sportu kao „davljenju” i „lomljenju kostiju”. Hrvanje je divan sport kroz koji razvijaš motoričke sposobnosti, spoznaješ svoje granice i mogućnosti. To je „prirodan sport”, nema tu nikakvog SF-a ni ozljeđivanja. Tako sam došao u Klub i ostao u hrvanju, priča danas Roko Strika.

image

Roko Strika

/Privatni Album

Njegovim stopama krenuo je i mlađi brat Lovre, a danas je i on pred vratima reprezentacije. Roko je postao kadetski državni prvak i u grčko-rimskom i u slobodnom stilu, mada više voli slobodni. Za razliku od Lovre, njemu je bliži grčko-rimski. A kući...

-E, da, doma zna biti zanimljivo s nama dvojicom. Ali, brzo se umiješaju „suci”, pa nas obuzdaju.

Ipak, u obitelji Strika je pred Rokov odlazak na Europsko prvenstvo postignut dogovor:

-Bio sam iznenađen i odlaskom na Europsko prvenstvo! A medalja, tek je to bilo malo vjerojatno. Zato smo se kući dogovorili: ako nekim čudom uzmem medalju, tjedan dana neću hodati nego će me nositi. Nije se to moglo očekivati. Nisam imao neke visoke rezultate na pripremnim turnirima, moj trener i ja nikad nismo ni ciljali rezultat i nitko oko toga nije stvarao pritisak. Ako ozbiljno radiš, rezultat će doći kao posljedica tog rada, to je bila naša logika, kaže Roko.

Potvrđuje to i njegov trener Vladimir Menčik:

-Učim ih da rezultat nije jedini smisao, ali i da je razumljivo što svaki sportaš sanja nastup na Olimpijadi, to je vrhunac svake karijere, na krovu svijeta si. Ali, da, rezultat je uvijek posljedica napornog rada. Rokov je rezultat veliki dobitak za njega, za naš Klub, ali i za cijelo hrvatsko hrvanje., kaže Menčik.

A onda se Roko vratio s brončanom medaljom! I ponešto se promijenilo...

-Da, sad je malo drugačije, očekivanja su veća iako vam to nitko neće reći. Moje su ambicije uvijek iste: poboljšati svoje sposobnosti, smanjiti greške, razvijati se kao kompletan hrvač. Napredovati, pa dokle stignemo.

Nakon EP, uslijedilo je Prvenstvo Balkana i još jedna brončana medalja.

-Na Balkanskom je bio dobar dio rostera s EP, među njima i prvak Europe. Borbe su bile nezgodno posložene, u razmaku od 15 minuta imaš tri ili četiri borbe, to s iznadprosječnim hrvačima zna biti umarajuće. U polufinalu, s prvakom Europe, sam vodio do 40 sekundi prije kraja, ali sam napravio jednu početničku grešku. Predstavnika Srbije sam u borbi za treće mjesto dominantno pobijedio. Možda su očekivanja bila veća, ali valjda nekad moraš izgubiti da bi iz toga nešto naučio, uvjeren je Roko.

Odličan je učenik trećeg razreda Gimnazije Jurja Barakovića. On to ne spominje, ali trener Menčik navodi i neke druge detalje: završio je i Osnovnu glazbenu školu, svira harmoniku i klavir, a gitaru je sam naučio. I sve stiže.

-Želio bih se zahvaliti svojoj školi i profesorima, nisam očekivao da će imati ovoliko razumijevanja. A razrednik Štefan Štivičić se za mene bori kao za sebe! Prijatelji iz škole me podržavaju, ima među njima i sportaša koji znaju kolika je to muka, jer nosiš malo veći teret od ostalih učenika. Knjige nosim i na pripreme i na turnire, zasad ide dobro, priča Roko.

Dakako, s vršnjacima zaigra i nogomet i košarku, a s kolegama iz hrvanja „ragbi košarku”, ponekad s „medicinkom” umjesto košarkaške lopte.

-Planovi? Gimnazija, pa Kineziološki fakultet, želio bih specijalizirati kineziterapiju. Vidjet ćemo, to je ono što sada želim, možda se to i promijeni, kaže Roko, a Grb Grada Zadra prokomentirao je ovako:

-Stvarno nisam imao percepciju da smo konkurentni za ovakvo jedno priznanje. Pogotovo zato što je Zadar pun vrhunskih sportaša i vrhunskih rezultata. Nisam ni sanjao ovu nagradu, priznaje Roko.

-Zahvalni smo gradonačelniku Branku Dukiću što je prepoznao Rokove uspjehe. On je ovaj Grb Grada Zadra zaslužio ne samo kao hrvač s odličnim rezultatom, nego i kao kompletna osoba i sjajan mladić, zaključuje trener Vladimir Menčik.

Trener Hrvačkog kluba Zadar je Vladimir Menčik, 39-godišnjak iz Slatine. Dugogodišnji je hrvač koji je karijeru završio osvajanjem državnog prvenstva s hrvačima Gospića. Po dolasku u Zadar („more me privlačilo”), pokrenuo je najprije sekciju, a potom 2011. i Hrvački klub. Rokova bronca s Prvenstva Europe je njegov najveći trenerski uspjeh, ali se treba nadati da nije i posljednji: Anabela Rados i Marijana Šumski su mlade Zadranke koje s reprezentacijom Hrvatske odlaze na međunarodni turnir u Slovačku, pred vratima reprezentacije je i Lovre Strika, u kadetskom uzrastu puno se očekuje od Luke Kevrića.

Sa završenim Kineziološkim fakultetom, trener Menčik od dolaska u Zadar 2009. godine još čeka svoje radno mjesto profesora tjelesnog u nekoj od ovdašnjih škola.

 

24. studeni 2024 01:01