Poznati zadarski poduzetnik Roko Brala kupio je dvije bivše "Bagatove" tvrtke – najprije "Alatnicu", a potom "Trgovinu". Konkretno, riječ je o poduzećima kćerima nekadašnjeg socijalističkog giganta "Bagata", koja su redom završavala u stečaju, a radi čije su se vrijedne imovinu radile nepodopštine svih vrsta. Iskeširao je, tvrdi, uredno 20 milijuna kuna i godinama bio uvjerenja da je ono što je platio ujedno i njegovo. No, prevario se.
– Prije nekoliko godina – govori Brala – dobio sam ponudu da prodam dio zemljišta na Voštarnici, odmah preko puta igrališta NK Bagat. Kako se radi o području gdje je posljednjih godina nikao čitav niz poslovnih i stambenih sadržaj, javili su mi se iz "Plodina", "Spara", pa jedna danska tvrtka. Za zemljište "Bagat trgovine" imao sam ponudu od 400 eura po kvadratu, ukupno nekih tri milijuna maraka, a kada sam krenuo u pripremu papira, na svoje zaprepaštenje otkrio sam da je na zemljištu uknjižena druga tvrtka. A ja sam godinama uredno raspolagao zemljištem, iznajmljivao nekih 600 kvadrata baraka, među ostalim i Gradu Zadru za vrtić.
Uknjižio se 'Euro Ivi'
Na Bralino zemljište uknjižila se tvrtka "Euro Ivi", iza koje stoji hercegovački poduzetnik Milan Lučić, nedavno pritvoren u Zagrebu zajedno sa stečajnim upraviteljem Perom Hrkačem, sutkinjom Vesnom Malenicom i čitavim nizom suradnika. Lučić je nekako u isto vrijeme kada je Brala kupovao "Trgovinu" došao u vlasništvo "Bagatove" "Precizne mehanike" i više od 50 tisuća vrlo atraktivnog zemljišta.
– To mu nije bilo dosta pa se, iako je u članku 7. kupoprodajnog ugovora koji je njegov "Euro Ivi" potpisao sa stečajnim upraviteljem Stankom Morićem jasno navedeno da zgrada i zemljište "Bagat trgovine" nisu dio tog istog ugovora, kasnije uknjižio na moje nekretnine. Naravno da to nije mogao sam, već je imao pomagače na zadarskom Trgovačkom i Općinskom sudu, kao i u Splitu – ogorčen je Brala.
On već godinama vodi pravnu bitku. Suočen s opstrukcijama raznih vrsta, kaže, sam je morao prikupljati dokumentaciju čak i u susjednoj Bosni i Hercegovini, a sve da bi raskrinkao uhodanu mrežu poslovnog lešinarenja nad tvrtkama koje su završavale u stečajevima.
– Lučić ne samo da se nije mogao uknjižiti na tuđu imovinu, već se on nije smio pojaviti ni u ulozi kupca stečajne imovine na Trgovačkom sudu u Zadru. Najprije u listopadu 2004. godine nije uplatio ni obveznu jamčevinu od 3,1 milijun kuna. Na ročištu se, što je još gore, pojavio kao razlučni vjerovnik s preuzetim potraživanjem države od 16,3 milijuna kuna, iako je mjesecima kasnije, tek u veljači 2005. godine, u doba ministra Ivana Šukera, to platio uz 10 posto popusta. Jasno je, po tome, da u listopadu 2004. godine, kada je kupovao "Preciznu mehaniku", još na njega nisu bila prešla vjerovnička prava. Trgovački sud u Zadru na to, kao i na neplaćanje jamčevine, naprosto je zatvorio oči – pojašnjava Brala.
Brzo prodao 'Lidlu'
Lučić je dio kupljenog zemljišta brzo prodao "Lidlu". Prema naslužbenim informacijama, samo za manji dio parcele, oko 20 tisuća metara četvornih, dobio je oko tri milijuna eura. Već tada je debelo isplatio sve prethodno uloženo. Na tome, međutim, ne staje, pa kod Hypo Alpe Adria Bank ostatak od 35 tisuća kvadrata opterećuje hipotekama u iznosu od preko 10 milijuna eura.
– Zajedno s odvjetnicima prevrnuli smo nebo i zemlju ne bismo li došli do podataka tko je pravi vlasnik "Euro Ivija". To je tvrtka "Auro" iz Ljubuškog, koju su 2001. godine osnovali Lučić i Hypo banka, s dvotrećinskim, odnosno trećinskim udjelom. Međutim, nakon samo nekoliko mjeseci oni svoje udjele svode na 0,07 posto i 0,003 posto, a kao vlasnik preostalih 99,90 posto pojavljuje se nekakakv "Hermes export-import", čiji je jedini osnivač i direktor Milan Lučić, koji kasnije kao stopostotni vlasnik registrira "Hermes nekretnine".
Upravo će se "Hermes nekretnine" zajedno s još jednom Lučićevom tvrtkom, "Trgocoopom", te Hypo i Slavonskom bankom upisati kao hipotekarni vjerovnici svih 55 tisuća kvadrata, kao i mog zemljišta – navodi Brala, te zaključuje:
– Sav ovaj pravni manevar napravljen je kako bi "Euro Ivi" bez prebijene pare postao vlasnik niza nekretnina "Bagata", kako bi se hipotekarno opterećivao i na koncu otišao u stečaj. Moj je problem što se nešto što sam uredno platio nalazi u stečajnoj masi jednog fantomskog poduzeća. Sve da se sutra i pojavi neki kupac, on nema što kupiti, jer sve što vrijedi je pod hipotekama, i to, kako se vidi, Lučićevih tvrtki.
Nepravna država
Sa svime je uredno upoznao istražne organe u zemlji. Do sada reakcije nije bilo.
– Da je Hrvatska pravna država, da je uredna članica EU-a, onda bi ona sa svime ovime upoznala austrijsko pravosuđe. Moj se slučaj ni po čemu ne razlikuje od afere "Paška rebra", za koje se sada sudi tamo šefovima Hypo banke i zbog čega je Lučić morao svjedočiti dan-dva prije uhićenja u Hrvatskoj – veli zadarski poduzetnik.
SUDSKE KRIVINE
Zemljišnik u Zadru postupio nezakonito
Po Bralinu mišljenju i mišljenju njegova odvjetnika, zadarski je Zemljišnik taj koji je počinio kardinalnu nezakonitost prigodom Lučićeva knjiženja na tuđe zemljište. Pozvali su se, naime, kao na jedan od dva ključna dokumenta, na zaključak Trgovačkog suda u Zadru pod brojem St-34/02, ali je kasniji nadzor Županijskog suda u Zadru utvrdio kako se on uopće ne odnosi na "Euro Ivi", već isključivo na nekretnine bivše "Precizne mehanike" prodane posve drugoj tvrtki i drugom vlasniku, "Lignumu" d.o.o.
No, umjesto da zadarski Zemljišnik ispravi notornu nepravilnost na koju im je ukazao viši sud, inače mjesno nadležan, oni su cijeli predmet prebacili u Split i ovdašnji Županijski sud. Iako ga, kao i sve pravosuđe, ne krasi velika brzina, on žalbu "Bagat trgovine" rješava odbijajući je u roku od pet dana i otpravlja je natrag Općinskom sudu u Zadru, baš istog dana kada su primili prigovor o svojoj mjesnoj nadležnosti. Za svjetski rekord, ako ništa drugo!
Zemljišnik u Zadru postupio nezakonito
Po Bralinu mišljenju i mišljenju njegova odvjetnika, zadarski je Zemljišnik taj koji je počinio kardinalnu nezakonitost prigodom Lučićeva knjiženja na tuđe zemljište. Pozvali su se, naime, kao na jedan od dva ključna dokumenta, na zaključak Trgovačkog suda u Zadru pod brojem St-34/02, ali je kasniji nadzor Županijskog suda u Zadru utvrdio kako se on uopće ne odnosi na "Euro Ivi", već isključivo na nekretnine bivše "Precizne mehanike" prodane posve drugoj tvrtki i drugom vlasniku, "Lignumu" d.o.o.
No, umjesto da zadarski Zemljišnik ispravi notornu nepravilnost na koju im je ukazao viši sud, inače mjesno nadležan, oni su cijeli predmet prebacili u Split i ovdašnji Županijski sud. Iako ga, kao i sve pravosuđe, ne krasi velika brzina, on žalbu "Bagat trgovine" rješava odbijajući je u roku od pet dana i otpravlja je natrag Općinskom sudu u Zadru, baš istog dana kada su primili prigovor o svojoj mjesnoj nadležnosti. Za svjetski rekord, ako ništa drugo!