Zbog Vučićeva govora u kojem je hrvatsku politiku prema Srbima u devedesetima usporedio s terorom nacista nad Židovima, čelnik SDSS-a Milorad Pupovac našao se pod baražnom vatrom.
Osuđuju ga jer se nije odmah ogradio od govora predsjednika Srbije na "Danu sećanja" u Bačkoj Palanci, to više jer je njegov SDSS važan kotačić HDZ-ove koalicijske Vlade. Miloradu Pupovcu, koji je u travnju 1991. na sve moguće načine pokušavao nagovoriti zastupnike SDS-a da se vrate u Sabor i uklone balvane s prometnica, pa zbog toga bio žestoko verbalno napadan od šovinista u Kninu, dežurni domoljubi samo što nisu nalijepili etiketu velikosrbina, što on nipošto nije.
U sam osvit rata, zajedno s Nikolom Viskovićem, Zoranom Pusićem, Lazarom Stojanovićem..., pokušao je sve da zaustavi pobunu dijela srpskog naroda i odvajanje od Hrvatske, protivio se onome za što se zalagao Vojislav Šešelj i njegov tadašnji mladi "ađutant" Aleksandar Vučić, da bi danas, silom političkih prilika, kao politički predstavnik Srba u Hrvatskoj s istim Vučićem bio prisiljen politički surađivati.
Tako se pacifist iz devedesetih, koji je dao obola u smirivanju strasti koje su dovele do rata, našao u nezavidnoj – "ni tamo ni 'vamo" političkoj situaciji. Da bi isposlovao što više za srpsku nacionalnu manjinu, njegov SDSS dio je svake hrvatske Vlade, a u Srbiji surađuje s ljudima iz aktualne vlasti s kojima nikada nije dijelio, niti danas dijeli, ista politička stajališta.
– Cjelokupno političko djelovanje Milorada Pupovca pokazuje da nema nikakvog valjanog razloga ni potrebe da se on osobno, nakon baš svake izjave aktualnih srpskih vođa o nekoj temi koja se tiče novije hrvatske povijesti, bilo kome i za bilo što opravdava ili nužno iznosi svoj stav o onome što je rekao netko drugi – kaže iskusni hrvatski diplomat u mirovini Ivica Maštruko i podsjeća da je Pupovac svoje stavove jasno očitovao početkom devedesetih, kada je osuđivao politiku koju je zagovarao Milan Babić, čija je frakcija SDS-a zagovarala nasilno odvajanje teritorija Hrvatske na kojem je srpsko stanovništvo bilo većinsko.
– I zato nema nikakve potrebe da on komentira svaki ekscesni istup, da se opravdava za nešto s čim on osobno apsolutno nema nikakve veze, kad je svima koji su bili svjedoci događanja devedesetih jasno da Milorad Pupovac nije sudjelovao u pobuni na bilo koji način, dapače, da ju je osuđivao i zbog toga kao Srbin trpio napade dijela sunarodnjaka – kaže Maštruko. Podsjeća da se i s hrvatske strane uoči i u vrijeme proslave akcije "Oluja" daju neprimjerene izjave, kao što je ona ministra branitelja Tome Medveda, koji je pozdravio pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca.
– Isto tako može se od naših političara tražiti komentar događanja na Dan pobjede u Glini, koja je za Srbe mjesto pijeteta prema žrtvama koje su smaknute u glinskoj crkvi za vrijeme NDH. To je vrlo osjetljiva tema koja se ne spominje, koja se preskače – naglašava Maštruko.
– Nisam za to da se u bilo čemu traži ikakav paralelizam, ali nekorektno je stalno zahtijevati od Pupovca da on na pozive novinara komentira bilo kakvu izjavu koju je dao bilo tko iz političkog vodstva Srbije – kaže Maštruko.
U SDSS-u danas ima i političara koji su sudjelovali u pobuni, poput Vojislava Stanimirovića, gradonačelnika okupiranog Vukovara i ministra bez portfelja u Vladi tzv. Republike Srpske krajine, što je posljedica abolicije nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. To, kao i činjenica da je SDSS dio svake hrvatske Vlade, bila ona desna ili lijeva, čini danas politiku te stranke i njezina vječnog čelnika – politički neuvjerljivim, nekonzistentnim.
– Osobno nisam odobravao takvo svrstavanje SDSS-a baš uz svaku hrvatsku Vladu, ali s druge strane teško mi je to jer jedno je ta manjinska situacija u kojoj se nalazi Pupovčev SDSS, a drugo moj pogled sa strane. Uostalom, svi predstavnici manjina uvijek u Saboru podržavaju vlast da bi riješili neke svoje probleme, zašto bi se onda Srbi ponašali drukčije?
EVO ŠTO JE PUPOVAC REKAO U RAZGOVORU ZA DEUTSCHE WELLE
Sasvim je sigurno da Hrvatska uz sve elemente ustašizacije koje su prisutne, uz sve tragične posljedice etničkog čišćenja Srba u Hrvatskoj, ne može biti uspoređivana s Hitlerovom Njemačkom koja je, kao i kvislinška NDH, imala svoje rasne zakone i logore, izjavio je predsjednik Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac u intervjuu za Deutsche Welle komentirajući Vučićev istup u Bačkoj Palanci.
- Mi vidimo slabosti u Hrvatskoj, borimo se protiv njih i očekujemo da svi mi imamo snage, uključujući i Srbiju, da se protiv toga borimo. Dakle prejake riječi ne pridonose tomu da ljudi uvide što je potrebno promijeniti u ponašanju. Tako da mi očekujemo da se retorika u tom pogledu i promijeni, rekao je Pupovac.
Pupovac je komentirao i položaj srpske manjine u Hrvatskoj.
- Od ulaska Hrvatske u Europsku uniju situacija nije napredovala nego u nizu elemenata nazadovala. I to zbog nacionalističkih i populističkih pritisaka posljednjih pet godina. S ovom vladom, vladom Andreja Plenkovića pokušavamo to promijeniti. Pokušavamo stvoriti uvjete za neke promjene na terenu, recimo reelektrifikaciju nekih područja, ali i boriti se i protiv atmosfere netolerancije, rekao je Pupovac.
Govorio je i o jačanju desnice u Hrvatskoj.
- Imamo ratno nasljeđe u kojem imamo svega pa i obnove poraženih ideja iz Drugog svjetskog rata. Tu su i oslobađajuće presude u Den Haagu i neispunjena obećanja da će se nastaviti procesuirati zločini počinjeni s hrvatske strane u Oluji i drugim akcijama. To je ohrabrilo desničarske krugove. A tu su i neki pro-desni politički katoličanski krugovi koji koriste blagodati liberalne demokracije u borbi protiv te iste liberalne demokracije. To sve našu situaciju čini takvom da su demokratska i međuetnička dostignuća na ozbiljnoj kušnji.
Pokušao je odgovoriti i na pitanje zašto su stvari krenule izbrdo.
- M smo imali pozitivan trend još od kraja devedesetih, za vrijeme vladavine predsjednika Tuđmana kroz mirnu reintegraciju. Taj se trend nastavio i dolaskom vlade Ivice Račana na vlast i predsjednikovanja Stjepana Mesića. No svoj pozitivni vrhunac je doživio za vrijeme vladavine Ive Sanadera i kasnije Jadranke Kosor. Sanader je svojom proeuropskom politikom smatrao da je i manjinska politika jedna od najvažnijih komponenti tog proeuropskog puta. Kampanje protiv Srba su krenule kada je HDZ izgubio vlast. Ta taktika je s jedne strane bila pokušaj povratka HDZ-a na vlast, a s druge strane pokušaj uvođenja ideje po kojoj, što se tiče Hrvatske, tu može biti mjesta samo za jednu naciju, jedan jezik, jednu kulturu pa i jednu politiku. Dakle tu nema mjesta ni za socijaldemokrate, a ni za stranku koju ja vodim (Samostalnu demokratsku srpsku stranku). To je bilo razdoblje kada se na čelu HDZ-a nalazio Tomislav Karamarko. Na sreću, dolaskom Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a i njegove vlade, taj trend je oslabio, ali još uvijek nije stavljen pod kontrolu. Država još uvijek nema snage jasno reći da je „Za dom spremni“ ustaški pozdrav kao što je to rekao Ustavni sud. No sudovi na nižim razinama i policija još uvijek ne reagiraju kada Thompson i njegovi fanovi uzvikuju taj pozdrav. To ozbiljno ugoržava politički pluralizam i demokratska postignuća koje je Hrvatska postigla do ulaska u Europsku uniju. I na kraju, to ozbiljno narušava prava nacionalnih manjina, prije svega srpske. I predstavlja ozbiljnu prijetnju, poručio je Pupovac.
Evo što je odgovorio na pitanje očekuje li da će u Hrvatskoj doći do jasnog stava o zakonskoj zabrani obilježja iz razdoblja NDH.
- Vlada koju podržavam mora imati jasan stav oko toga. Predsjednica koju podržavam mora imati jasan stav oko toga. No to još uvijek nije dovoljno jasno. Dakle: ne mogu ljudi koji su osuđeni za ratne zločine imati javne počasti. Oni mogu imati svoja građanska prava ali ne i javne počasti kao što se to događalo na proslavi Oluje ove godine. Ljudi koji dolaze s majicama Rafaela Bobana, jednog od najgorih ubojica na ovim prostorima, ne mogu biti uzvanici na proslavi Oluje. Ne može se u Glini, gdje se dogodio jedan od najgorih pogroma tijekom Drugog svjetskog rata protiv Srba, dopustiti organiziranje koncerta Thompsona za kojeg se zna kakvom ikonografijom se služi. Sankcioniranja nekih ljudi u Bleiburgu zbog takvih obilježja bi trebao biti i primjer vlastima u Hrvatskoj. Slično bi morao reagirati i Bruxelles i odlučno reagirati na širenje ovakve ideologije iz nekih novih članica Europske unije. Bez pomoći izvana, snage u Srbiji i Hrvatskoj koje žele dijalog a koje su oslabile posljednjih godina, teško da će uspjeti, rekao je.
Na upit da komentira kritike zbog njegove blage reakcije na izjave Vučića, rekao je.
- Mi znamo kako treba reagirati i nitko nas ne bi tomu trebao poučavati. Mi se već tri desetljeća nalazimo između čekića i nakovnja, između dvije vatre, hrvatske i srpske. Mi smo protiv sukoba i rata i to ne želimo mijenjati. Mi želimo biti most i nositelj dijaloga. Naše izjave su motivirane tom političkom pozicijom i svrhom, rekao je pa nastavio:
- Kada predsjednica na stadionu ne čuje da se uzvikuje „Za dom spremni“ ili kada ne osudi one koji to uzvikuju, tada to prolazi. Ali kada je ne odgovaram na prozivke i zahtjeve i naredbe što trebam činiti, onda je to dovoljan razlog da se pokrene hajka i haranga. A to je nešto što ja ne prihvaćam. Ja ne želim biti talac u svojoj zemlji nečega što nisam učinio, nečega što nisam rekao i nečega za što nisam odgovoran. Ali na komemoraciju izbjeglim Srbima, koji najvećim dijelom ne snose nikakvu odgovornost, uvijek ću otići. Želimo da obje strane vide što su učinili jedni drugima. Da Srbi vide da su počinili zločine prema Hrvatima ali da su Hrvati počinili zločine nad Srbima. A držanje manjinskog političara kao taoca ili odgovornog krivca kojeg treba prvog uhvatiti i stisnuti kad već ne možeš Vučića, to je nešto što je nespojivo s demokracijom. To je svojstveno društvenom linču. I to usprkos tomu što smo bili uvijek tu kada nas se trebalo, bilo da se radi o početku pregovora s EU ili mirnoj reintegraciji. Ako sam u Bundestagu zajedno sa svojim kolegama, zastupnicima njemačkog parlamanta mogao braniti pravo Hrvatske na članstvo u EU, onda valjda mogu reći i da nešto ne valja u njezinoj politici odnosa prema Srbima. Stvaranje neprijatelja u ovoj zemlji mora prestati, poručio je.