Priča dvogodišnje Elze, crnom pasu koji je zbog neviđenog izgladnjivanja jučer izgubio svoju posljednju bitku i o kojem smo pisali, dobila je svoj nastavak. Danas smo uspjeli razgovarati s djevojkom koja je psa primila te nam je opisala to užasno subotnje popodne:
- Kad sam ju prvi put uzela u naručje da je odvedemo do veterinara, mislila sam da je već mrtva. Toliko je bila slaba da joj nisam mogla uopće opipati otkucaje srca. Bila je to jedna jadna, hladna, vreća kostiju. Veterinar je 15 minuta tražio venu jer u tom jadnom tijelu nije bilo krvi, a temperatura joj je bila toliko niska da ju toplomjer nije mogao očitati. Dobila je sve potrebne lijekove, vitamine, infuziju... U znak zahvale dala nam je maleni trzaj, na kratko je trepnula, čisto onako da nam da do znanja da neće odustati, da će se boriti. Barem ja volim misliti da je to značilo... - opisala nam volonterka azila, zaključivši kako takvo stanje nije od jučer, ni od prije tjedan dana, već je zanemarivanje trajalo jako dugo.
Nas je zanimalo kako su uopće došle do Elze.
- Pronašla ju je jedna mještana Sukošana, točnije njen pas koji je ovo jadno tijelo nanjušio u nekom grmlju. Odmah nas je nazvala jer je jedna naša volonterka iz Sukošana. Saznale smo kasnije da je pas imao vlasnika koji je od prije poznat po zanemarivanju, no on je, kad smo ga suočile, oprao ruke i prebacio lopticu na prijašnjeg vlasnika od kojeg je dobio psa. Elza je posljednje dane života provela na lancu, na hladnoći, pod vedrim nebom. Sama, gladna i ostavljena. Taj netko je htio da umre, da mu više ne predstavlja problem pa ju je pustio da ugine sama, u nekom grmu. Samo da naglasim, ta osoba ima još jednog psa – ogorčeno nam je ispričala jedna od volonterki rekavši kako osobno nikad nije vidjela gori slučaj zanemarivanja.
- Prvi put sam u svojih pet godina rada u azilu vidjela da je pas umro od gladi. Prizor tog jadnog psa je bio prestrašan, slike koje smo objavile ni upola ne prikazuju stanje u kojem je ona bila. Srce mi se slomilo... Poduzele smo pravne mjere jer ne želimo da ova smrt prođe nekažnjeno i bude zaboravljena – zaključila je volonterka.
Elzin slučaj preuzela je poznata Udruga za pravnu zaštitu životinja, ANIMALEX, koja je protiv vlasnika podigla kaznenu prijavu.
Djevojke iz zadarskog azila i same su otišle slučaj prijaviti zadarskoj policiji gdje su ih dočekali s negodovanjem.
- Kad smo rekle o čemu se radi, policajac je samo zakolutao očima i izvadio blokić. Odmah sam znala da me nije ozbiljno doživio. Nakon što sam mu sve ispričala, nije me pitao niti ime osobe koja je psa dovela do ovog stanja nit broj čipa. Ja sam mu predložila da bi bilo možda pametno da to zapiše. Ne znam što da vam kažem. Iz tog razloga mi nemamo vjere u nikoga - priznala nam je druga djevojka zadarskog azila.
Nažalost, ovo nije jedini slučaj zlostavljanja životinja na zadarskom području: prije nekoliko mjeseci upravo su djevojke azila primile na skrb izgladnjelog lovačkog psa koji je pronađen ostavljen na Velebitu, dok je još jedan, u istom stanju, pronađen u kamenolomu kod Benkovca.
Ni u tim slučajevima nitko nije kazneno odgovarao.
Upit smo o Elzi poslali Udruzi Prijatelji životnija te Državnom inspektoratu. Do zaključka ovog teksta nitko nam nije odgovorio.
