‘Prosperirali bi običnom inercijom da ga ne vodi tko ga vodi. Sve je pod kontrolom kako bi ti šarlatani zakamuflirali svoje neznanje‘

”Zrmanja se digla, Zrmanja će se spustiti” 

Autorstvo ove izjave iz 2006. pripisuje se tadašnjem i današnjem gradonačelniku Obrovca dr. Anti Županu. Izrekao ju je, kaže priča, kod zadnjeg velikog izlijevanja Zrmanje iz korita, nakon što je stara jezgra Obrovca opet završila pod vodom. Hrvatske vode su nakon toga, navodno pod političkim pokroviteljstvom tadašnjeg ministra Božidara Kalmete, odlučile izgraditi novu obrovačku rivu koja će jednom zauvijek obuzdati Zrmanju. Tako je i bilo, sve do nedjelje 14. svibnja ove godine, kada je u večernjim satima Zrmanja prešla dotad maksimalnu visinu od 263 centimetara i popela se na povijesna 302 centimetra. Obrovac se u ponedjeljak ujutro probudio pod vodom kao neka bukovačka Venecija, a zajedno s poplavom na površinu je izbila neugodna stvarnost ovog ”bisera na Zrmanji”.

Reakcija hitnih službi u startu je kasnila iako se još dan prije znalo da će rekordnih 350 litara kiše na Ličkom platou do kraja dana završiti nizvodno u rijeci. Prvi i ključni sati organizacije obrane od poplave prepušteni su mještanima koji su ad hoc do pet ujutro punili vreće s pijeskom i podizali zečje nasipe. U ponedjeljak su hitne službe stvar preuzele pod svoju kontrolu, no ni u ponedjeljak, kao ni u nedjelju, u Obrovcu nije bilo gradonačelnika. Prvo je bio ”na poslovnom putu”, potom ”na sastanku” da bi do kraja dana bio ”na terenu”. A on je bio, kako je kasnije rekao, u Zagrebu.

- Imao sam neke unaprijed dogovorene sastanke u Zagrebu koji su zakazani puno ranije pa sam u Zagrebu bio već u nedjelju navečer. U ponedjeljak sam odradio samo jedan od predviđenih sastanaka i odmah se vratio u Obrovac.

I kad se vratio, pojavio se u društvu ministra Božinovića i župana Longina. Uvjeren u kobnu zabludu o sigurnom protupoplavnom zidu, konstatirao je kako se protiv sile prirode ništa ne može, a prst sudbine svime upravlja pa tako i količinom kiše koja je dovela do rekordne poplave u Obrovcu. Što bi neki rekli: ”Zrmanja se digla, Zrmanja će se spustiti”. 

Takav fatalizam koji nužno dovodi do depresije postao je glavno obilježje grada Obrovca. Sve dok u njega ne dođete i upoznate tamošnje ljude pokušavajući otkriti "anatomiju destruktivnosti", ima li ovaj grad na smaragdnoj rijeci ikakvu budućnost, zašto nikad nije uspio iskoristiti svoj jedinstveni zemljopisni položaj i nevjerojatni prirodni potencijal.  

S jedne strane priroda, Zrmanja, kanjon, krš, planinari i speleologija, s druge strane propala tvornica glinice Jadral, zaostali bazeni lužine i izlijevanje mazuta u rijeku. S jedne strane filmska scenografija za Winnetoua i spektakularne reklame za nove modele Mercedesa i BMW-a, a s druge urbana distopija iz serija ”The Last of Us” i ”Černobil”. Na jednoj strani avanturistički turizam na Zrmanji s dvije zlatne medalje iz Londona, a na drugoj urbano naselje bez hitne službe, autobusnih linija, kulturnih ustanova, javnog bilježnika, medija, društvenog života... Grad koji se sporadično nađe u fokusu medija uglavnom zbog bizarnih događaja, poput one priče o teško bolesnom liječniku i medicinskoj sestri sa psihijatrijskom dijagnozom, ili kao ovih dana zbog biblijske poplave.

Obrovac kao da je propustio sve dosadašnje šanse, a novih gotovo da više ni nema. Kad se k tome još dogodi ovakav prirodna katastrofa na površinu ispliva dugogodišnja nebriga i opća zapuštenost, derutne stambene zgrade oljuštenih fasada, tragovi rata na svakom koraku... Ružno pače kojem cijeli život obećavaju da će jednog dana postati labud.

- Nije to jednostavno objasniti – kaže nam Đuro Župan, legendarni prvi zapovjednik SJP ”Poskoci” i pionir avanturističkog turizma na Zrmanji, koji uzroke današnjeg stanja Obrovca dijeli na tri faze. 

- Jadna je faza prije 1991. gdje politike definitivno nisu imale ključni utjecaj, onda imate 1991. u kojoj odlazi jedno stanovništvo, pa 1995. kada dolazi drugo stanovništvo. I period nakon rata, kada Obrovac, htjeli ne htjeli, uz Knin i Benkovac, nosi hipoteku kao ”bermudski trokut” srpske pobune. Istovremeno, s pojavom novih političkih elita, iz Obrovca u hrvatskoj politici nemate snažne političke figure, dolazi uglavnom inferioran kadar, a HDZ-ova vlast upravljačku infrastrukturu prebacuje u Benkovac. Obrovac ostaje bez kadrovskog i političkog utjecaja te poslije rata biva ostavljen na margini.

U uspostavljanju novih politika nove nomenklature vlasti Obrovac je ostao apsolutno neafirmiran, Zadar ga nije doživljavao, kaže Župan, a Ante Župan, iako gradonačelnik od 1997., nikad nije dobio odgovarajuću podršku.

- Objektivno, uz sve pretpostavke koje taj prostor ima, bez adekvatne političkog suporta, Obrovac nije ni mogao doživjeti afirmaciju – konstatira.

Na drugom mjestu je depopulacija. Obrovac i 12 naselja koja mu pripadaju, proždire bijela kuga, a tomu je prethodila drastična promjena nacionalnog sastava stanovništva. Po popisu iz 1991. tadašnja Općina Obrovac imala je 9069 stanovnika, od čega 65,5 posto Srba i 32,5 posto Hrvata. Dvadeset godina kasnije, Grad Obrovac spao je na 4323 stanovnika, pri čemu većinu u njemu sada čine Hrvati kojih je 2841, odnosno 65,7 posto, dok je Srba 1359, odnosno 31,4 posto, što je četvrtina prijeratnog broja. Za lokalne izbore 2021. godine, pravo glasa u Obrovcu imao je 5.391 birač, a istovremeno rezultat popisa stanovništva govori o 3.453 stanovnika. 

Hipoteka jednog od epicentara srpske pobune o kojoj govori Đuro Župan naslanja se na priču kako je Tuđman nakon Oluje navodno rekao: „Pustite taj Obrovac, važan nam je Benkovac”. Obrovac je oduvijek imao većinsko srpsko stanovništvo, a u Benkovcu su Hrvati imali relativnu većinu. Benkovački HDZ je tako postao kadrovski bazen i za Zadar, a Obrovac je ostao bez političara od formata. U gradu je godinama na vlasti stabilna koalicija HDZ i SDSS koja, ističu naši sugovornici, jamči međunacionalni mir, ali ni on sam po sebi nije nikakva perspektiva. Obrovac naime vode politički dinosauri, ljudi iz nekih bivših vremena, danas debelo u trećoj životnoj dobi, koji nemaju ni ideja ni sluha za progresivne i mlade ljude. Takvi su politički favoriti dominantnog starijeg lokalnog stanovništvu na kojeg imaju izravan politički utjecaj, bez obzira na to što koalicijsko bratstvo i jedinstvo zaudara na najgoru političku korupciju.  

Đuro Župan kaže da međunacionalni odnosi u Obrovcu nisu oduvijek bili takvi bili, odnosno da je dominacija srpskog stanovništva krenula sedamdesetih, kad se na Bravaru iznad kanjona gradi tvornica Jadral, sinonim propale socijalističke planske ekonomije, i kada dolazi do migracije srpskog stanovništva iz okolnih sela, od Gračaca na niže. 

- Obrovac nema supstance, zato izostaje zamah, kulturni, gospodarski, društveni. U trenucima kada je nakon rata lokalnoj vlast trebalo pružiti podršku stranke na vlasti, ona je izostala. Dolazili su ovdje razni pokrovitelji, ali to očito nije bilo dovoljno da se zadrži supstanca. Neka druga periferna mjesta i sela, baš zbog jake političke platforme HDZ-a, kao što su Jasenice, Polača ili Poličnik, dobivale su administrativnu i financijsku snagu. Koalicija HDZ i SDSS je osim političke praktičnosti da određeni ljudi i politike ostanu na vlasti donijela i međunacionalnu ravnotežu. Ovdje nema incidenta, rat je bio rat, posljedice i uzroci su iza nas, ali sociologija i biologija su neumoljivi – kaže Župan koji i dalje u svom rodnom gradu vidi neiskorišteni potencijal.

- Obrovac ima više perspektiva. Sportskim rječnikom, kada tim ne igra dobro, mijenjaš i ekipu i trenera. Ali s obzirom na kontekst postojećih odnosa, nisam siguran je li moguće uvođenje novog političkog standarda. Dok su stizale sinekure preko jakog HDZ i „naših ljudi” u Zagreba, razvijala su se periferna mjesta. Sada kada ministara i igrača više nema, zaustavljen je i dotok državnog novca, i ta mjesta stagniraju. Upucani novac, međutim, nigdje nije razvio stvarni biznis. Nigdje nije izgradio budućnost. Novac je potrošen, ali ne strateški, jer planiranje i razvoj su ozbiljna stvar.

Obrovački labud postoji ”ali su mu malo pokrili glavu”, ironičan je Župan.

- Borba, tvrdoglavost i upornost imaju smisla. Ja sam ovdje rođen i ne mogu protiv sebe. Išao sam u rat ne zbog sinekure, nego da mnogi slobodno raditi i stvarati. Zato još uvijek nisam penzioner, zato još uvijek vjerujem da je promjena moguća...

Koliko je uistinu moguća? Mićo Jurjević, licencirani broker i investicijski savjetnik, također vjeruje da je promjena moguća, ali ne u postojećim društveno-političkim odnosima. Zato se, kao Obrovčanin s adresom u Zagrebu, od 2013. odlučio za društveni angažman te je s ekipom zemljaka osnovao Maticu Obrovčana. Registrirani su u Obrovcu i imaju približno 260 članova, Obrovčana koji žive u Obrovcu ali i diljem svijeta. Organizirali su nekoliko izložbi i stručnih predavanja u Obrovcu. Profesor Stjepan Šterc je primjerice govorio o demografskim problemima, a Ivica Zdrilić o gospodarskim perspektivama Obrovca. Nijedan njihov javni skup nije podržao Grad Obrovac ili posjetio gradonačelnik Župan, pa tako ni projekt prve monografije o povijesti Obrovca, od prapovijesti do današnjih dana. 

- Obrovac se uvijek bitno razlikovao od susjednih gradova: Gračaca, Knina, Benkovca ili Drniša. Svrhu je definirala Zrmanja na koju se Obrovac oslanjao u svome razvoju oko 700 godina. Obrovac je uglavnom bio bogati trgovački, aristokratski gradić na granici triju carstava: Osmanlijskog, Mletačkog i Habsburškog. Grad viteza Desnice, pjesnika Stjepana Buzolića ili učitelja i uspješnog arheologa amatera Antuna Colnaga. Ali kao udruga uopće nemamo suradnju ili podršku od strane Grada.

Jurjević kaže da su tri povijesna događaja presudno usmjerila razvoj Obrovca. Prvi je bio 1868. kada Obrovac čudnom političkom odlukom neopravdano prestaje biti središte Kotara koje se seli u Benkovac, ali svejedno, zbog prednosti plovne Zrmanje, ostaje značajna pomorska luka i uspješan trgovački gradić. Međutim, 1965. brod ”Tuzla” prestaje prometovati iz Rijeke do Obrovca i Obrovac prestaje biti pomorska luka. Razlog je u izgradnji cestovne i željezničke infrastrukture u Dalmaciji. Socijalistička država definira Obrovac kao industrijski gradić, počinje izgradnja i modernizacija. Na žalost, modernizacija je imala i svoje propuste koji su se najviše očitovali u nedostatku kvalitetnog društvenog, sportskog i kulturnog, života. Obrovac doseže 3.500 zaposlenih u proizvodnim i neproizvodnim poduzećima, te u privatnim organizacijama (obrtima). 

Treći faktor je Domovinski rat nakon kojega se, smatra Jurjević, moralo odgovoriti političkim i ekonomskim mjerama kako bi se Obrovac oporavio i stao opet na svoje noge. 

- U današnjim granicama - 12 naselja: Bilišane, Bogatnik, Golubić, Gornji Karin, Kaštel Žegarski, Komazeci, Krupa, Kruševo, Muškovci, Nadvoda, Obrovac i Zelengrad - grad Obrovac je uvijek imao 9 do 10 tisuća stanovnika. Značajno je istaknuti i da je oduvijek imao visok prirodni rast broja stanovnika. Oko 500–600 novih stanovnika svake godine. Zato su Obrovčani često kolonizirali ili odlazili na rad u Zadar, Rijeku, Zagreb ili Beograd. Prema procjeni stručnjaka (prof. Šterc) Obrovac, danas u 12 naselja, ima maksimalno 2.600 stanovnika, a prema Popisu 2021. stoji da Obrovac ima službeno 3.453 stanovnika, a prosječan prirodni pad broja stanovnika oko 50 godišnje. Godine 1990. osnovne škole su imale oko 2.000 učenika a srednja škola oko 600. Znači, imamo približno tisuću tzv. ”fiktivnih” Obrovčana, koji kruh i mlijeko kupuju u Zadru, Veterniku ili Pazovi, a na osobnoj iskaznici imaju adresu u Obrovcu. Danas imamo 170 učenika u osnovnoj i 80 u srednjoj školi. 

Na ove izazove, naglašava Jurjević, potrebno je odgovoriti ozbiljnom ekonomskom analizom stanja i konkretnim mjerama kroz Strategiju demografske obnove i ekonomske samoodrživosti i niz planova i programa. Jednu takvu studiju za Udrugu je napravio profesor Šterc, međutim gradska vlast je uopće ne želi pročitati. 

Nevjerojatan je i podatak da Obrovac s 3.453 stanovnika ima oko 5.400 birača. Taj podatak puno govori o obrovačkim problemima. Tko to Obrovčanima bira njihove predstavnike u organima lokalne samouprave, na koji način i zbog čega? Na žalost, mladi Obrovčani nisu u dovoljnoj mjeri uključeni u javni i politički život, podcrtava Jurjević. 

Zanimljivo je da Obrovac kao mali gradić nema prireza, ali ima puno praznih bivših društvenih stanova (oko 500), koji su postali politička moneta za kupovanje birača na izborima. U jednom takvom društvenom stanu živi i gradonačelnik Župan koji u Obrovcu ima boravište, a prebivalište u Zadru, gdje zapravo živi. Osim kada nije u Zagrebu... 

- Obzirom da kao predsjednik Matice Obrovčana ponekad dobronamjerno ukazujem na neke nelogičnosti ili propuste, vezano za povijest, kulturu i tradiciju, Matica nema pristup bilo kakvoj suradnji s Gradom Obrovcem. Čak je Grad pomogao osnivanje alternativne Matice Obrovčana. Svejedno, dobro je da se osniva što više udruga i da ih grad podupire svojim sredstvima. Tako je i svakom drugom tko nije potpuno lojalan i tko nije uvjeren da je Obrovac sredina koja idealno funkcionira. Već petu godinu radimo na ideji da se Osnovna škola Obrovac nazove imenom Stjepana Buzolića, a da Srednja škola dobije ime Antun Colnago. Predlažemo da se posthumno dodjeli gradska počast za Buzolića, Desnicu, Colnaga i Janka Mitrovića, te da se i u gradu kroz table ili spomenike, nazive ulica, izgrade spomeni na te zaslužne Obrovčane, u svrhu izgradnje kulturnog identiteta Grada. Grad ne želi tu i takve ideje uopće staviti na dnevni red Gradskog vijeća. Niti jedan naš projekt ne prolazi na gradskim natječajima za sredstva za projekte u kulturi, pa niti projekt knjige–monografije, iako Obrovac kao grad uopće nema publikaciju o svojoj povijesti – ističe Jurjević. 

Na dan 20. studenoga 1990. Obrovac je imao 16 proizvodnih tvrtki s ukupno 2408 zaposlenika. Istog dana u 12 neproizvodnih djelatnosti radilo je 558 ljudi, ukupno dakle 2966 zaposlenih. Danas u Obrovcu nema ni toliko stanovnika! Niti jedno ”socijalističko” poduzeće nije preživjelo, a Jurjević naglašava kako nije iskorištena niti šansa koju je hrvatska vlada ponudila Obrovcu (1997.) kroz koncesiju za Gospodarsku zonu s nizom pogodnosti potencijalnim investitorima. 

- Dakle, Obrovac više nije prometna luka niti trgovački grad, a nije niti industrijski grad. Što je danas čimbenik razvoja? Koji je smisao grada? Turizam, prirodni resursi (solarna energija i vjetroelektrane)?! Što je sa stočarstvom i kao najvažnije pitanje, kako povećati broj stanovnika, pa tako i radne snage, na neki minimalno potreban nivo? Obrovac je grad u EU, Schengenu, euro zoni i morao bi svojom pozicijom i klimom biti zanimljiv mnogima. Studija o tome postoji i može biti izvrsna podloga za glavna strateška opredjeljenja grada Obrovca, u smislu njegova zdravog razvoja. U ovom trenutku trebalo bi iskoristiti blizinu Zadra i potrebe Zadra za radnom snagom. Vrlo je moguća efikasna dnevna migracija, gdje bi ljudi radili i zarađivali u Zadru a živjeli u Obrovcu, koji ima nekih prednosti (jeftiniji život, blizina svih sadržaja). Danas je tako da se u Obrovcu radi i zarađuje a živi se i troši u Zadru. Svakako, u Obrovcu treba skupiti sve mudre glave za istim stolom, dati mogućnosti mladima i oporbi da sudjeluju u kreiranju rješenja za oživljavanje i bolji život u Obrovcu. 

Na parlamentarnim izborima 2020. Obrovac je ima 4.950 birača, a lokalna samouprava je brojala je 3.617 stanovnika. Kad se to usporedi s 2021. i rezultatima popisa stanovništva ispada da je Obrovac u jednoj godini izgubio 174 stanovnika, a dobio 441 birača! U gradu Obrovcu, ali i cijeloj županiji, tako se krši osnovno ustavno i demokratsko pravo stanovništva da biraju svoje predstavnike u lokalnoj i regionalnoj vlasti. Tu vlast drži čvrsta koalicija HDZ-a i SDSS. Ante Župan ima 75 godina, a njegov zamjenik iz SDSS-a, Stanko Mijić, godinu više. Mijić je bio i član izvršnog vijeća Obrovca dok je bio u sastavu SAO Krajine.

Demografski paradoksi Obrovca jedna su od omiljenih zanimacija Ivana Matića, volontera, aktivista i političar, predsjednika udruge Eko Zrmanja i županijskog vijećnika Mosta. Nakon studija politologije u Zagrebu, Matić se 2007. vratio u rodni grad. Danas je sretno oženjeni otac dvoje djece, službeno nezaposlen, ali neslužbeno u poslu od jutra do mraka. Tri zadnja dan proveo je u ronilačkom odijelu pokušavajući spasiti što se spasiti moglo, evakuirajući ljude i stvari, sanirajući posljedice poplave u školskoj zgradi i dvorani... 

- Radim što treba, gdje je god poštena lova, od bauštele do EU projekata. Danas kad radne snage fali nitko ne bi trebao biti gladan kruha. Fizikalnom se lijepe novce može zaraditi, samo da nema člansku iskaznicu HDZ-a, smije se ovaj 39-godišnjak.

Na povratak prije osama godina nitko ga kaže nije prisilio. 

- Sve što Obrovac nema može se popraviti, a ono što Obrovac ima, nema nitko. S malo pameti mogli bi što ne valja popraviti, ali tu je na vlasti garnitura kojoj nema puno pomoći. Mi smo taoci HDZ-SDSS nekompetencije. Kad već kadroviraju, neka kadroviraju kompetentne, ali ovdje se biraju samo članovi partije koji ništa ne znaju. Tako se dijele i direktori, jedan Hrvat - jedan Srbin, nije bitno što se događa. Tako je podijeljena zajednica po svim razinama da bi se sakrila nekompetencija na svim razinama. 

Iako se slaže da je takva politička koalicija dovela do međunacionalnog mir, njega bi, kaže, ionako bilo. 

- Oni to fejkaju! Oni se na to vade, kao, ako mi odemo, neće više biti mira. To su gluposti. Gradonačelnik sa 75 i njegov zamjenik sa 76 godina jedino što znaju je: je li janjetina dobro zasoljena. Vrijeme je da se maknu i odu svojim kućama. Oni su ubili demokratske procese, ovdje se javne funkcije nasljeđuju kao u kraljevskih obitelji. S njima nema kompromisa, to je toliko nekompetencija i neznanja da efektno eliminiraju sve koji nešto znaju. Sve je to sitna korupcija, jad i bijeda – kaže Matić, ali bez gorčine. Naime, svoju su budućnost u Obrovcu, on i njemu slični, odlučili uzeti u svoje ruke. 

- Mi živimo paralelni svemir. Radimo, borimo se, imamo obitelji, žene, djecu... Jedino što šteka je politički segment, a mi smo im to prepustili jer su nas uvjerili da to pripada njima. Meni ne smeta gradonačelnik zbog godina, ali kao građanin trebam moći imati pravo pristupa. Ovdje je sve nakaradno, kao i ti pusti gradonačelnikovi službeni putevi u Zagreb, a nitko ne zna zašto. Grad bi običnom inercijom prosperirao da ga ne vodi tko ga vodi. Ali sve je pod kontrolom i očajno kako bi ti obični šarlatani zakamuflirali svoje neznanje. A imamo prekrasne mlade ljude, ljudski resurs koji grad Obrovac nikad nije iskoristio – kaže Matić i nabraja propuštene šanse...

- Nenormalni geografski položaj, uvjeti za razvoj turizam na vodi i kršu, ali ovi su iznajmili industrijsku zonu bivše Glinice za solarne panele bez ijednog zaposlenog lokalnog čovjeka. Tako je lakše, iznajmiti nego graditi, imaš miran san! Treba ljude pustiti u prostor, bez ucjenjivanja. Imamo blizinu autoceste, Velebita, nacionalnih parkova... Kao da se namjerno grad i građane drži u socijalnoj kategoriji da bi bili jeftiniji zbog izbora. Jer kada građani jednom stanu na svoje noge, a financijska nezavisnost donosi apsolutnu slobodu, neće se više plaćati socijala na izborima – zaključuje.

Ipak, neke stvari idu na bolje. Bivši hotel Zrmanja u središtu grada dobio je novog vlasnika iz Slovačke. Čovjek je pravo osvježenje. Obnovio je, kaže Ivan, Elanove stare zgrade, a dobili su i desetak Belgijanaca. U okolnim mjestima kupili su kuće za najam, a sudjeluju i u društvenom životu grada. Doselilo se i nešto ljudi iz drugih dijelova Hrvatske. 

- Svatko tko ovdje dođe očaran je i oduševljen. Tko ima novca, vidi ljepotu i uživa u gradu. Samo kada treba isprazniti kontejner, jednom u dva tjedna, počnu se malo češati „gdje smo to mi došli”. Jer tri tvrtke odvoze smeće. Jedna je iz Pakoštana i dvije iz Obrovca. U jednoj je direktor Srbin, u drugoj Hrvat...