"Prije 26 godina u Zadru su mi oteli zemlju krivotvoreći potpis mrtvog mi supruga. Hvala pravosuđu, još sam beskućnica..."

Najteža mi je noć. Dan nekako prođe, ali noć...
Početkom svibnja 2019. godine Seka Javor dobila je rješenje zadarskog Ureda državne uprave kojim se njezin zahtjev za obnovu obiteljske kuće porušene u ratu odbija kao neosnovan.
Uz podsjećanje kako “pravo na obnovu imaju vlasnici, odnosno suvlasnici”, u odbijenici stoji da se Seka Javor nigdje u dostavljenoj dokumentaciji ne spominje “ni kao posjednik ni kao vlasnik zemljišta na kojemu se nalazila porušena obiteljska kuća”.
Na odbijenicu zadarskog Odjela za obnovu i stambeno zbrinjavanje Seka Javor žalila se istoimenom državnom uredu, koji u srpnju ove godine prihvaća njezinu žalbu i zbog “nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja” poništava prethodno rješenje i “predmet vraća u ponovni postupak”. Bilo je potrebno “utvrditi pravo stanje stvari na okolnosti identifikacije i vlasništva nad predmetnim objektom”.
Potom je zadarski Ured za obnovu u rujnu ove godine održao očevid radi “identifikacije i vlasništva”, a Seka Javor pojavila se na zemljištu koje je nekada bilo vlasništvo njezine obitelji.

Ništa ne pomaže

– Sve ovo kao da nema kraja. Toliko sam se puta ponadala da će sve biti riješeno... U jednom sam trenutku u rukama imala dva rješenja o obnovi, ali ni to mi nije pomoglo, do danas sam ostala beskućnica, djeca su mi raseljena, više se ne usuđujem nadati se.
Ljudi iz “obnove” kažu mi da samo nađem neko zemljište i da će mi kuća biti obnovljena. Ali svi znaju da ja više nigdje nemam nikakvo zemljište, svi znaju kako se to dogodilo, svi znaju da 20 godina čekam pravdu, svi znaju da se neki sudski postupci još vode – kaže Seka Javor.
Prvi se put ozbiljno ponadala 1999. godine kad je sudac Boris Babić u dvije pravomoćne presude utvrdio kako je to obitelj Seke i Nikole Javora ostala bez velike kuće s apartmanima i zemljišta na kojem je radila njihova “bloketara”. Babić je osudio Orijanu Koloper Botunac i Miju Barešića na šest mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, jer su počinili prijevaru. Oboje su krivotvorili potpis Nikole Javora na “kupoprodajnim ugovorima”, što je sudac Babić nedvosmisleno utvrdio.
Jedan od tih falsificiranih ugovora Nikola Javor je navodno potpisao u travnju 1993. godine, skoro punih godinu dana nakon što je umro!
Ali vrijeme je pokazalo da nadolazeća “pravosudna tragedija” njegove supruge počinje upravo činjenicom da su ta dva krivotvorena ugovora uredno uknjižena u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru.
Krivotvoritelji su osuđeni, ali je imovina obitelji Javor potom višekratno preprodavana, a sudovi su, rukovodeći se takozvanom “pretpostavkom vlasništva” i “načelom povjerenja u zemljišne knjige”, u brojnim pokrenutim sporovima zaključivali kako naknadni kupci nisu mogli znati o čijem se stvarnom vlasništvu radi.
Dio zemljišta tako je završio u rukama zagrebačke tvrtke “Termokomerc”, kojoj sud tek 2002. godine izdaje privremenu mjeru i zabranjuje im raspolaganje i korištenje.

Po noći je najgore

– Tada sam se opet ponadala, ali “Termokomerc” na našem zemljištu nastavlja graditi svoj prodajni centar iako postoji privremena mjera, a sudski postupak nije okončan!
Policija je to u nekoliko navrata pokušavala zaustaviti, tadašnji predsjednik Županijskog suda rekao mi je da se očito radi o nezakonitoj gradnji na mojoj nekretnini, sutkinja Blanka Pervan izdala je privremene mjere, ali su one ukinute kada je zatraženo i prihvaćeno njezino izuzeće. I, eto, “Termokomercova” zgrada i sada je tamo, sagrađena je.
Oni su poslije otišli u stečaj, a pojavila se nova tvrtka “Keraterm”. Tako smo ostali bez zemljišta, sudski sporovi još nisu završeni, a prije nekoliko dana saznala sam da na praznom dijelu našeg nekadašnjeg zemljišta ipak postoji sudska zabrana, da je teren pod sudskom “blokadom”.
Ali ja sam i dalje beskućnica i živim kod sestara u Splitu i u zadarsko-biogradskom zaleđu. I nemam nikakvo zemljište na kojemu bi mi država obnovila kuću – navodi Seka Javor potpuno apsurdnu situaciju u koju je njezina obitelj upala kada su ih dohvatili zahrđali zupci ovdašnje “industrije pravde”.
– Bila sam u rujnu kod svoje nekadašnje kuće. Veliki dio tog zemljišta i sada je prazan i neizgrađen. Nakon svega bih bila zadovoljna da mi vrate barem dio terena na kojemu bi mi država mogla obnoviti kuću. Razmišljam i o tome da im sve drugo prepustim, nisam sigurna da se i dalje mogu nositi s tim, godinama to traje i na izmaku sam snaga. Država sve to zna, ali ni jednoj od institucija kojima sam se obraćala nije palo na pamet uvrstiti me u program stambenog zbrinjavanja, a valjda postoji i takva mogućnost – kaže Seka Javor čekajući novo rješenje zadarskog Ureda za obnovu.
– Najteža mi je noć. Dan nekako prođe, ali noć... Noću ostanem sama sa sobom, sve mi proleti kroz glavu. Jedva čekam da svane. Pa sutradan opet sve isto... – zaključuje 72-godišnja Seka Javor.

Dva zemljišta na Viru oteo im je – policajac

Obitelj Javor kupila je još koncem 80-ih godina dvije građevinske parcele na otoku Viru, na pedesetak metara od mora, ali ih nisu mogli upisati u zemljišne knjige jer u to vrijeme na Viru nije bilo urbanističkih planova.

Obje parcele je bez njihova znanja, odobrenja ili punomoći prodao nekadašnji zadarski policajac koji je s partnericom imao agenciju za nekretnine. Kada mu je Seka Javor zakucala na vrata ureda, kao kompenzaciju joj je ponudio – svoj polovni automobil!
Spor oko dvije otete parcele od ukupno 1180 četvornih metara još nije završen – čeka se presuda Ustavnog suda.

Kako je padala odšteta za duševne boli

Sudac Ivica Marinović s Općinskog suda u Zadru donio je presudu po kojoj je država dužna Seki Javor “isplatiti pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete” u visini od 16.800 kuna. Istom tom presudom njezinu sinu i kćeri država treba isplatiti po 8400 kuna. Obitelj Javor svojom je tužbom tražila ukupno 105.000 kuna, a presudom suca Marinovića trebala bi dobiti 33.600 kuna i zatezne kamate. Tužba je podnesena 2006. godine, a presuda je izrečena u srpnju 2018. godine.

Svoju tužbu obitelj Javor je bazirala na događaju od 22. siječnja 1992. godine kad je u njihovu kuću, u trenutku kada u njoj nitko nije bio, postavljeno oko 2,5 kilograma eksploziva, kojim je značajan dio kuće uništen. Policija je obavila očevid i podnijela kaznenu prijavu, ali nepoznati počinitelji nikada nisu otkriveni ni procesuirani.
Kao ni skupina od 15-ak maskiranih ljudi koji su u jesen 91. upali u kuću Javorovih i pretukli teško bolesnog Nikolu Javora koji se tada liječio od karcinoma grla.
– Prebili su ga pred mojim i očima moje dvoje tada maloljetne djece, opljačkani smo, odnijeli su novac i odvezli se našim autom – izjavila je Seka Javor.
U sporu oko “pravične novčane naknade nematerijalne štete” sudska vještakinja je kod troje članova obitelji Javor utvrdila duševne boli različitog intenziteta i trajnosti, depresivna stanja, PTSP, nesanicu, a sud je postavljanje eksploziva ocijenio kao teroristički akt, zbog kojega se članovi obitelji Javor i danas liječe.
– Taj je predmet bio na Vrhovnom sudu, a iznosi tražene odštete su od jednog do drugog suđenja stalno smanjivani – kaže Seka Javor.
Ni presuda suca Marinovića nije pravomoćna – žalilo se zadarsko Općinsko državno odvjetništvo.

Idemo u Strasbourg!

Nitko više ne zna koliko je održano ročišta po raznim hrvatskim sudovima oko imovine obitelji Javor. U mnogima od njih Seka Javor godinama je čekala na rješavanje svojih žalbi, odluke su donosili i Ustavni i Vrhovni sud, a obraćala se i Sudu za ljudska prava u Strasbourgu.

– Ni sud u Strasbourgu nije “palača pravde”, kako je ljudi često zamišljaju. Barem ne za nas iz Hrvatske, jer sam svojedobno pročitala da čak 98 posto predmeta iz Hrvatske nikada ne dođe do sudaca. Postoji taj nekakav odjel za slučajeve iz Hrvatske, odakle ljudi samo dobiju obavijest da njihov zahtjev “nije utemeljen”. Nema nikakvog drugog obrazloženja, ali si odbijen!
To je taj “filter” za naše predmete, a čini mi se da se država tako štiti od plaćanja odšteta ljudima kojima je naše pravosuđe nanijelo nepravdu, a njih nije malo.
I meni su poslali niz takvih dopisa. Zbog toga sam sada pokrenula inicijativu da se okupe ljudi iz Hrvatske koji su u sličnoj situaciji i da zajedno odemo u Strasbourg, da nekome od predstavnika tog Suda za ljudska prava objasnimo što nam se događa.
Taj je prijedlog prihvatilo i nekoliko odvjetnika koji su nas zastupali, ljudi se javljaju i ja se nadam da će nas biti dovoljno da nas “uvaže” i u Strasbourgu – najavljuje Seka Javor novu inicijativu u svojoj višedesetljetnoj pravosudnoj borbi.