StoryEditorOCM
4 kantunaZADARSKI PODUZETNIK MLADEN NINČEVIĆ NOVI JE VLASNIK SINJSKE TVORNICE "DALMATINKE"

"Povezane tvrtke Denisa Katića i mene imaju više od 300 zaposlenih i ostvaruju godišnji promet od milijardu kuna"

7. listopada 2018. - 15:00
dalmatinka_sinj8-031018

Na osmoj po redu javnoj dražbi pred Trgovačkim sudom u Splitu, zadarska tvrtka "Business park" kupila je poslovni kompleks "Dalmatinke Nove" d.d. u stečaju za 24.500.000 kuna. Uplatom tog iznosa "Business park" je postao vlasnik najpoznatije bivše sinjske tvornice. Nakon što je ukupni iznos od 24,5 milijuna kuna sjeo na sudski račun, Trgovački sud u Splitu izdao je "Business parku" dokument na temelju kojega se zadarska tvrtka uknjižila na kupljene nekretnine kao vlasnik za cijelo, bez ikakvih obveza prema bilo komu. "Business park", odnosno njezini osnivači, bili su, možda, poznati samo malom broju Sinjana. Široj javnosti nisu bili poznati ni tvrtka ni njezini vlasnici. Prve informacije koje su pristigle u Sinj nakon što je Trgovački sud u Splitu prodao kompleks bivše "Dalmatinke" govorile su da se novi vlasnici bave nekretninskim biznisom. U tom smjeru upućivale su i izjave gradskih čelnika da ih nitko iz "Business parka" nije kontaktirao niti im je kroz razgovor ili eventualno pismo namjere izložio kakve imaju planove s kompleksom bivše "Dalmatinke". U takvim okolnostima osluškivalo se i očekivalo da je "Business park" u potrazi za eventualnim kupcem kojemu bi prodao atraktivnih gotovo devet hektara zemljišta u centru alkarskoga grada i tako oplodio uloženi novac. Ništa od svega toga se u međuvremenu nije dogodilo. Ali se prije oko mjesec i pol dana u "Dalmatinci" pojavila teška građevinska mehanizacija.

Grupe na društvenim mrežama koje koriste Sinjani doslovno su se užarile, a pojava teških strojeva postala je glavna tema u sinjskim kuloarima, posebice među bivšim radnicima sinjske tvornice i njihovom djecom, koji su uz "Dalmatinku" duboko emotivno vezani. Ruši se naša "Dalmatinka"! Tvornica koja je razvila Sinj i othranila generacije Sinjana sravnit će se sa zemljom! Prozivali su se bivši i sadašnji sinjski čelnici, a nisu ostali pošteđeni ni oni na državnoj razini. Teški bageri, valjci i kamioni i dalje bruje unutar kompleksa bivše tvornice. U međuvremenu su sinjski gradski vijećnici odbili prijedlog izvršne vlasti da se pokrene postupak za izmjene i dopune Generalnog urbanističkog plana (GUP-a) grada Sinja, uz ostale i na zahtjev novih vlasnika bivše "Dalmatinke" za izmjenu namjene toga prostora, koji je važećim prostornoplanskim dokumentima određen za industrijske sadržaje. O svemu tome razgovarali smo s Mladenom Ninčevićem.

Strah od preprodaje

Na početku smo ga podsjetili kako je u Sinju vladalo uvjerenje da su kupili bivši tvornički kompleks kako bi ga preprodali. Kako se to uvjerenje pokazalo netočnim, upitali smo Ninčevića kakve su namjere i planovi "Business parka" s kupljenim kompleksom.

– Ovaj kompleks bivše tvornice "Dalmatinka" doista nismo kupili da bismo ga preprodali, nego smo odlučili s njim ući u dugotrajni posao. U tom smo kontekstu odlučili porušiti dio objekata bivše tvornice, uglavnom pomoćnih sadržaja. Radilo se o prostorima koji su bili loše građevinski izvedeni, a s druge strane na prostoru gdje su bili oni mi smo planirali veliko parkiralište za korisnike budućih sadržaja. Dakle, dio priče s rušenjem je završen. Što smo namjeravali rušiti, već smo srušili. Golemu većinu prostora bivše tvornice od 40-ak tisuća kvadrata, posebice prostore obaju najvažnijih tvorničkih pogona, predionice i tvornice konca, izgrađenih na samom početku rada "Dalmatinke", ne da nećemo porušiti, nego na njima zasnivamo svoj poslovni plan. Riječ je o atraktivnoj industrijskoj arhitekturi, jednom od najboljih radova glasovitoga Lavoslava Horvata i vrhunskoj graditeljskoj izvedbi, koju je, kako sam doznao, vodio u to vrijeme mladi građevinski inženjer iz Splita i sinjski zetVeljko Kuzmanić. Rušiti takve objekte na jednoj bi strani bio kulturocid, a na drugoj ekonomski neopravdan potez jer se danas teško može napraviti nešto bolje od toga. Mi taj prostor želimo renovirati kako bismo u njemu mogli smjestiti sadržaje koje građani ovoga grada i cijeloga kraja danas koriste izvan Sinja. Razumijem emocije tisuća bivših zaposlenika i drugih građana vezanih uz nekadašnju tvornicu. Vjerujem kako nam je danas svima jasno da tvornica kao takva više niti može niti hoće egzistirati. Ali njezin prostor može i mora živjeti, može pronaći namjenu koja bi bila od koristi svim stanovnicima alkarskoga grada i cijeloga kraja. Do takvog zaključka zajednički smo došli Denis Katić, ja i moj sin Anthony, uskoro mladi inženjer građevinarstva. Čvrsto smo opredijeljeni za dugoročni posao, za naše obitelji. Da smo željeli samo kratkoročni posao, kupoprodaju, onda bismo to radili u većim sredinama, gdje je promet nekretninama razvijeniji i poslovno atraktivniji.

Što je zapravo vaš poslovni plan na prostoru bivše "Dalmatinke"? 

– Namjera nam je napraviti veliki poslovni centar, na ponos Sinju i našim obiteljima, i nazvati ga "Dalmatinka".

Koje sadržaje nudite u tim prostorima koje ćete obnoviti da bi cijeli kompleks doista bio, kako kažete, na ponos Sinju? 

– Iz analize koju smo radili, a sve kako bismo vratili novac koji smo već uložili ili namjeravamo uložiti, proizišli su sadržaji radi kojih građani Sinja danas uglavnom odlaze u kupnju u Split, od bijele tehnike i elektroničkih uređaja do najrazličitijih proizvoda za osobne i obiteljske potrebe. Kako je riječ o golemom prostoru, dio ćemo izdvojiti za skladišta, dio za proizvodnju tihih djelatnosti s modernim tehnologijama, a uz ine sadržaje dio će biti izdvojen kao polivalentna dvorana za svadbena ili slična slavlja, sportske prostore, igraonice za djecu, modernu kinodvoranu, prostor za kulturne sadržaje u kojima bi svoj kutak našli pripadnici svih generacija. Središnji objekt cijeloga kompleksa je vodotoranj koji je bio ponos bivše tvornice. Vodotoranj ostaje, a oko njega će biti veliki trg kao okupljalište ljudi. Do sada smo definirali namjenu za oko 70 posto prostora. Za onih 30 posto još razmatramo sadržaje. Svi ti naši prostori imat će određenu cijenu za poduzetnike koji u njih uđu, u njima će se morati stvarati dodana vrijednost Zamislili smo da manji dio prostora izdvojimo za start-up tvrtke koje bismo prostorno sponzorirali na određeno vrijeme.

Koliko novca namjeravate uložiti kako biste prostor bivše "Dalmatinke" pretvorili u planirani poslovni centar?

– Naše se procjene kreću oko 100 milijuna kuna. S tim da nam je namjera, zahvaljujući postojećoj staroj arhitekturi, da naš budući poslovni centar bude bolji i atraktivniji od sličnih kakvi su izgrađeni u Splitu. Računamo i na odličnu geografsku pozicioniranost Sinja u odnosu na šire okruženje i u tom kontekstu razmišljamo da se dio prostora vikendima koristi za specijalizirane sajmove i najrazličitije priredbe.

Ulaganja od 100 milijuna kuna u Sinj je veliki novac. Koliko bi ta ulaganja trebala osigurati budućih radnih mjesta?

– Ako napravimo usporedbu s već izgrađenim poslovnim centrima slične kvadrature, dolazimo do brojke od 300 do 500 zaposlenih.

Kakav je dinamički plan? Kada ćete realizirati sve to što planirate?

– Naš je plan što prije, između 10 i najviše 12 mjeseci, a sve pod uvjetom da sinjska gradska vlast u što kraćem roku, izmjenama GUP-a, stvori preduvjete da možemo dobiti potrebne građevinske dozvole za unutrašnje uređenje. Čim ovih dana privedemo kraju rušenje, odnosno uklanjanje šuta, prelazimo na rješavanje krova i vanjskih prozora i vrata.

Gradsko vijeće, na sjednici kojoj ste i osobno nazočili, nije prihvatilo prijedlog o pokretanju postupka za izmjenama i dopunama GUP-a, a u okviru kojega je i zahtjev "Business parka" da se kompleks bivše "Dalmatinke" prenamijeni iz industrijskog u poslovni. Jeste li to doživjeli kao prepreku realizaciji vašega projekta? 

– Osobno stav Gradskog vijeća nisam doživio negativnim u odnosu na naš projekt. Možda će djelovati pomalo apsurdno, ali ja bih njihov zaključak nazvao "konstruktivnom negativnom odlukom". U prijedlogu koji je stigao pred vijećnike obuhvaćene su 23 izmjene GUP-a. Vijećnici su, ako sam ih dobro shvatio, imali velike primjedbe na neke druge, a ne na izmjene koje se tiču "Dalmatinke". Oni sami su se zalagali da se dio koji se odnosi na novo zapošljavanje, a to je naš projekt, izdvoji i da se postupak u tom dijelu provede što prije.

Najavili ste vijećnicima da ćete za kompleks "Dalmatinke" izraditi Urbanistički plan uređenja (UPU)?

– UPU se nametnuo u dijalogu kako bi se vijećnici uvjerili o stvarnim sadržajima toga za grad iznimno vrijednog prostora. Vijećnicima sam više puta ponovio da mi s tim prostorom nemamo nikakvih skrivenih namjera. Ne zanima nas gradnja stambenih zgrada, pa zato i ne tražimo prenamjenu prostora iz industrijskoga u stambeni. Složio sam se da paralelno radimo UPU i GUP, da se odradi istodobno kako ne bismo čekali i gubili vrijeme.

Među objektima dominira vodotoranj. S njim imate poseban plan?

– Cilj nam je vizualno izvorno zadržati cijelu tvornicu, onakvu kakva je bila, a sadržajno da bude servis Sinjanima za idućih 30-40 godina, da zapošljava i privlači u Sinj ljude cijele krajine, čak i dijela Hercegovine. Što se tiče vodotornja, oko njegova vrha planiramo u digitalnoj tehnologiji ispisati natpis "Dalmatinka", koji bi se stalno okretao. Želimo da taj natpis na vodotornju ostane kao simbol bivše tvornice, da na neki način "Dalmatinka" nastavi živjeti u drukčijem obliku. Usrdno se nadamo da ćemo realizacijom naše vizije taj zadnjih desetljeća zapušteni prostor oplemeniti i tako osigurati pozitivno raspoloženje Sinjana.

Poslovni kompleks "Dalmatinke Nove" d.d. u stečaju, koji se sastoji od 88.000 metara četvornih zemljišta, na kojemu je 40.000 metara četvornih izgrađenog natkrivenog poslovnog prostora, kupila je tvrtka "Business park" d.o.o. iz Zadra, čiji su osnivači Anthony Ninčević i Denis Katić, hrvatski državljani i poduzetnici u Australiji. Posao oko projekta "Business parka" vezanog uz kompleks "Dalmatinke" vodi Mladen Ninčević, otac Anthonyja Ninčevića.
– Krajem 1992. godine otišao sam iz Zadra u Australiju. U Australiji mi je glavni partner bio Denis Katić, uspješni poduzetnik podrijetlom iz općine Otok. S našim povezanim tvrtkama imali smo 200 zaposlenih. Iz Australije sam se vratio 2003. godine i od tada poslujem u Hrvatskoj, gdje sam prenio i partnerski odnos s Katićem. U ovom trenutku naše povezane tvrtke imaju više od 300 zaposlenih radnika i ostvaruju godišnji promet veći od milijardu kuna – kaže Mladen Ninčević.
23. studeni 2024 00:47