Potvrđena oslobađajuća presuda za ‘Zadarkomerc‘: optuženi nisu krivi za ratno profiterstvo od 1,2 milijarde, počinili su samo ‘klasična‘ kaznena djela

Vrhovni sud RH potvrdio je oslobađajuću presudu Županijskog suda u Zadru za ratno profiterstvo na zadarskom području koje je dovelo do propasti najuspješnijeg hrvatskog distributera Fiatovih vozila "Zadarkomerca", iza kojega su ostale 1,2 milijarde kuna neplaćenih dugova. Za ratno rofiterstvo sudilo se bivšem vlasniku "Zadarkomerca" Anti Jurjeviću (74), nekadašnjem vlasniku i direktoru Glumina banke Marku Marčinku, te Josipu Bašiću (63) i Anđelku Vučetiću (58).

Od 2017. godine predmet je u odnosu na prvooptuženog Jurjevića, razdvojen zbog njegove bolesti, te se protiv njega vodi zaseban postupak sa još dva optuženika.

Optužnicom su se teretili da su od 18. lipnja 1994. do 3. lipnja 1998. iskoristili okolnosti ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države kako bi počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret - zlouporabu položaja i ovlasti, kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, te sigurnosti platnog prometa. Marčinko je optužen da je Jurjeviću omogućio da ne vraća kredit Glumina banke, iako je banka bila u stanju narušene likvidnosti s očekivanim stečajem.

Time mu je omogućio stjecanje protuzakonite imovinske koristi od oko 25 milijuna kuna.

Bašić i Vučetić su kao odgovorne osobe u komunalnoj tvrtki “Infrastruktura Zadar”, optuženi da su omogućili Jurjeviću isplate na račun nepostojećih putovanja, a prema optužnici, dio je novca lažno proknjižen.

Optuženi su 2019. godine oslobođeni na Županijskom sudu u Zadru a vrhovni sud RH potvrdio je tu presudu nakon što je odbio kao neosnovanu žalba državnog odvjetnika koji je tražio da se presuda ukine I vrati na novo suđenje. Odnijen je i zahtjev državnog odvjetnika za oduzimanjem imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima od Ante Jurjevića. Odlučeno je da troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U obrazloženju Vrhovnog suda navodi se kako u činjeničnom opisu kaznenih djela nisu opisane i naznačene okolnosti koje bi upućivale na to da su poduzete kriminalne radnje karakterizirane aktivnošću kojom se zloupotrebljava činjenica da je u tijeku Domovinski rat, tako da se prema postavljenom činjeničnom opisu terećenih kaznenih djela radi tek o uobičajenim („klasičnim“) kriminalnim aktivnostima optuženika kojima isti zloupotrebljavaju svoj položaj i ovlasti.

Pritom u činjeničnom opisu djela nije niti naznačeno da bi kaznena djela optuženici počinili zbog pretvorbe niti ista imaju posljedice za pretvorbu i privatizaciju, što je daljnji uvjet primjene ZoNKD-RPiPP, već se poduzete kriminalne radnje optuženika automatski povezuju s pretvorbom, bez navođenja konkretnih razloga, osim da bi se time omogućio nastavak kaznenog progona i nakon proteka rokova za zastaru kaznenog progona.

- Kaznenim djelima koja se optuženicima stavljaju na teret izmijenjenom optužnicom državnog odvjetništva od 23. veljače 2015. i 16. siječnja 2018., zapravo nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, a to je nesrazmjernost imovinske koristi u smislu članka 7. stavka 1. ZoNKD-RPiPP, što je pravilno u svojoj presudi utvrdio i prvostupanjski sud-navodi se u obrazloženju Vrhovnog suda.

kaznenim djelima ratnog profiterstva, uključujući i kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije, postaju kaznena djela ako je njima ostvarena nesrazmjerna imovinska korist iskorištavanjem ratnog stanja i neposredne ugroženosti i neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države.

Navode kako u ovom postupku to nije slučaj jer je ostvarena imovinska korist od ukupno 32.138.726,45 kuna koja očito nema značaj nesrazmjerne imovinske koristi kakvu su imale na umu odredbe Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije.

Suđenje je trebalo razmrsiti klupko gospodarsko-političkih odnosa koji su vladali u Zadru od početka devedesetih godina, kada je Jurjević slovio za velikog mecenu. Novcem i automobilima sponzorirao je nogometni klub, brojne manje poduzetnike, ali i utjecajne pojedince iz svoje sredine i Hrvatske. Nakon propasti “Zadarkomerca” povukao se iz gospodarskog i političkog života, na Silbu gdje je započeo uzgoj maslina i vinove loze. 

Na vrhuncu svojeg poslovnog uspjeha zapošljavao je 1100 radnika, a tada je i ušao u riskantne poslovne aranžmane s Dubrovačkom, Glumina i Dalmatinskom bankom uzimajući velike kredite koje poslije nije mogao uredno vraćati. Marčinko je sredinom devedesetih bio direktor banke koja je u kratkom vremenu stala uz bok pet najvećih banaka tog vremena u Hrvatskoj.