...Sa dragom kod Četiri kantuna
kroz tihu Varoš proći bi zna
na rivu ili uz Donat stari
dok tiho, tiho sniva Zadar grad...
Davno je Tomislav Ivčić spjevao ove stihove, a davno je i Varoš bila tiha dok je snivao Zadar grad.
Ljeto je, dva su sata iza ponoći, u Varoši je već odavno trebalo poći spavati, ali do zore je još dugo, a tek oko pet sati ujutro ovaj će kvart uzavrelih gradskih kafića nakratko utihnuti. I to samo do 6, najdalje 7 sati, kad počnu raditi gradski komunalci i čistiti brda stakla, otpada, opušaka, limenki i svega što je ostalo iza još jedne besane noći u staroj gradskoj jezgri. Ugostiteljska ponuda na Poluotoku već odavno diktira ritam rijetkim preostalim stanarima koji su, kao starosjedioci, ostali živjeti u staroj gradskoj jezgri.
Iako je, nominalno, radno vrijeme kafića propisano do 1.30 iza ponoći, a glazba na otvorenom ne smije svirati iza ponoći, u ljetnim mjesecima, ali i vikendima zimi, malo se tko toga zapravo pridržava. Pumpajući basovi simuliraju atmosferu Zrća, štekati, šankovi na otvorenom, plesačice na štangama, glazbeni nastupi uživo, cika i vriska gostiju dok iz zvučnika trešti u svih šesnaest, svakodnevica je stare gradske jezgre. Slična je situacija zapravo na čitavom Poluotoku, ali dok na Kalelargi i okolnim uličicama vreva u lokalima polako i zamre do sata iza ponoći, u "tihoj" Varoši epicentar je kafićke vreve u kojoj alkohol teče u potocima, a i iz zvučnika dopire buka kao rastaljena lava decibela, iz noći u noć.
Vlasnici lokala
Tako nam opisuje svoj svakodnevni život jedan od stanara iz Varoši, koji je želio ostati anoniman (podaci poznati redakciji), zapravo to je bio uvjet da uopće razgovara s nama. I ne samo to. Nipošto nije htio da spomenemo ime niti jednog lokala ili natuknemo o kojim bi se lokacijama radilo, jer, kako nam kaže, već su i do sada imali velikih problema s vlasnicima lokala koji u njima ne vide susjede već samo smetnju u svom radu. Stanar je uvjeren da podršku vlasnicima lokala daju i gradske vlasti koje su od građana Poluotoka potpuno digli ruke i prepustili ih da preživljavaju u tom ljetnom ludilu, kako znaju i umiju.
Sad će odmah mnogi skočiti na noge i reći da Zadar živi od turizma i ako se nekome ne sviđa ljetni šušur na Poluotoku, neka proda svoj stan i odseli se negdje gdje će se naspavati do mile volje, a lokale u Varoši i na Kalelargi neka ostavi da rade, ne do 1.30 iza ponoći, već 24 sata dnevno, tako da turistima do prvih zraka sunca iscijede i posljednji euro iz džepa. Lako je tako zaključiti ako vam ispod prozora neprestano ne pumpaju basovi, a vi se ne morate nakon još jedne besane noći ustati u 7 ujutro i krenuti na posao. Teško je i prodati stan ispod kojega se nalazi bučni lokal, jer ga kao takvog neće nitko kupiti, čak niti za iznajmljivanje turistima koji ipak moraju noću nešto i odspavati.
A i ako svi prodaju i odsele se s Poluotoka, što će ostati? Gdje će biti Zadrani koji žive u tom gradu, i bez kojih će se sve pretvoriti samo u kamene fingirane kulise za turiste koji će to brzo prozrijeti, i kao takav, grad im više neće biti zanimljiv. Mnogi nisu svjesni te opasnosti, jer gradove prije svega čine građani, ljudi koji žive u njemu i unose u njega svoj jezik, temperament i običaje, a kamene kulise samo su okviri života, nipošto život sam.
Nije niti nama cilj prozivati bilo koga tko pokušava u tri mjeseca ljetne špice nešto zaraditi, ali smo željeli čuti i drugu stranu turističke medalje iz iskustva građanina i njegove 24-satne svakodnevice u grotlu zadarskog noćnog života, na mjestu udaljenom tek metrima od epicentra pumpajućih basova, neprestane vriske, zapišanih portuna...
- Problema ima više, u levelima. Buka je jedan od njih. U pravilniku Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, koja zakonom propisuje najvišu razinu buke, navodi se granica od 50-60 decibela, što je zvuk centrifuge perilice za rublje. To, naravno, nitko ne očekuje u turističkom gradu, ali je problem u tome što svaki kafić dolje ima zvučnike na prozorima. I sad ako slučajno dođe nekakva inspekcija, oni okrenu zvučnike prema unutra i kažu da je to u interijeru, a ne na terasi zvučnik. E sad, da je to nekakva melodična glazba, to nikome ne bi smetalo, ali to su basovi koji tresu Varoš. Na starim su zidovima zavidani zvučnici, tende, stolovi za štekate, sve je to nabujalo i postao problem i za komunalce i za sanitarnu i turističku inspekciju i za konzervatore vrle... Po meni je dolje totalni kaos. Ako već i moraju lupetati s tom muzikom, pravilo kaže da može do ponoći. Iza ponoći se glazba više ne smije čuti. Tako je bilo u vrijeme moje mladosti, iza ponoći se više ništa ne bi čulo jer bi policija došla i to bi bio kraj priče. To se pravilo već duže vrijeme ne provodi i mi građani shvatili smo da su se nadležne vlasti i institucije tu stavile na stranu ugostitelja, a ne nas građana – kaže nam stanar.
Policija, ističe, dođe samo na poziv stanara. Sve se svodi na to da vlasnike lokala policija "prijateljski" upozori da smanje buku, ali prijave ne napišu.
- Policija ne mjeri buku! Nemaju uređaje ni ovlasti. Da bi se izmjerila buka, morate pisati prijavu sanitarnoj inspekciji, kojoj morate navesti u koje vrijeme i na koje mjesto treba izvršiti mjerenje. Ako su to noćni sati, to je za njih problematično jer oni dođu u 2 poslijepodne mjeriti buku. A i ne dolazi sanitarna inspekcija već oni angažiraju jedinu ovlaštenu firmu iz Zagreba za mjerenje buke. Kad i dođu, najave se vlasniku kafića, kažu mu da zatvori vrata i onda mjere buku - u kafiću! Znači, posebno treba napisati prijavu da se buka mjeri u okolišu i na terasi određenog kafića. Ja ne vidim nikakav drugi razlog nego da se to tako radi namjerno. Policija ne piše prijave, od sanitarne inspekcije ništa, tako da su ljudi ovdje poluludi, spavaju zabarakadirani, pod klimama... Prestaneš u neko doba uopće više zvati policiju, što zapravo svima, izgleda, i odgovara – kaže.
Nemam koga zvati
Pitamo ga jesu li kao stanari na Poluotoku ipak svjesni da je turizam Zadru glavna, ako ne i jedina grana privređivanja? Ne bi li možda ipak trebali pretrpjeti to stanje, s obzirom na to da grad živi od turista koji se noću žele i zabaviti?
- Ja poludim kad se Varoš veže na turizam i kad kažu to je turizam. Jako malo s turizmom Varoš ima veze. Ti su gosti uglavnom sve naša "djeca", sve je više kafića s cajkama. Turiste takva zabava ne zanima, to je uglavnom naša publika, 80 posto njih, a dosta među njima ima i maloljetnika koji uopće ne bi smjeli u to doba biti vani, a pogotovo piti alkohol. Policija ne piše prijave, sanitarna ne piše prijave, a sve dok je to tako neće se ništa niti promijeniti, niti grad, niti zadarski turizam. Tek nakon tri prijave kafić može imati ozbiljnije sankcije poput zatvaranja, a ovaj cijeli lanac toliko frustrira jer shvaćamo da kao stanari nemamo koga zvati niti se kome obratiti. Pozornice i DJ pultovi postavljaju se iza 16 sati u petak, kad se više nema koga zvati niti kome prijaviti. Lani su to bili koncerti s razglasima za stadion, a vjerojatno će slično biti i ovo ljeto. Je li to okosnica našega turizma? Jesu li zbog toga tako važni da ih se pušta da krše zakone na pet levela i da nitko ništa ne reagira – pita se na kraju stanar.
24 SATA Kako izgleda dan stanara u Varoši?
- Počinje ili završava, nama je to isto, u 2 sata iza ponoći, kad većina ljudi konačno ode iz kafića, iako se piće služi i nakon toga. Tada konobari krenu čistiti. Buba se stolicama, zvekeću boce, komunalci imaju svoj problem jer imaju dežurstvo do 22 sata, tako da kafići svaki svoju terasu nakon te ure poduplaju. Nakon pospremanja, od 3 do 5, najdalje 6 sati ujutro, relativno je mirno, ako tu izuzmemo viku alkoholiziranih gostiju i uriniranje po portunima i uličicama. Onda kreću škovacini, pražnjenje kanti, čišćenje smeća... Već oko 7 lokali opet otvaraju, razmještaju se stolice, kreće opskrba novim gajbama pića. Kasnije kroz dan je to relativno normalan ritam jer smo svi mi ipak svjesni da živimo u gradu i naviknuti smo na žamor i šušur grada, ali već od 20 sati navečer kreće "zagrijavanje" glazbom sa svakog prozora. U 22 sata se ta muzika pojačava u svim kafićima i nastaje zvučna "kakofonija" i traje do 1.30. I svaki dan tako. Čemu tako jako? Pa to nije Zrće. Ne razumijem to, pogotovo jer zna ta muzika bubati u 22 sata petkom, kad još nema gostiju u kafiću, a oni raspale na sav glas. Čemu toliki basovi? Bar da ostale dane smanje. Žamor je u redu, na to se navikneš kad živiš u gradu, ali to bubanje? To znači živjeti svaku noć sa zatvorenim prozorima pod klimom, dizati se u 3, otvarati sve prozore kako bi se prostor bar malo prozračio, odspavati dva, tri sata. Da ne govorim o problemu mokrenja u Varošu jer kafić od 10 kvadrata ima dozvolu za terasu od 100 sjedećih mjesta, a ima jedan zahod. Nama su u portunu gosti napravili skoro pa šank, sjedili su i pili po skalinama, pa smo samoinicijativno prije nekoliko godina morali postaviti željezna vrata na ulazu – kazuje nam stanar.
- Počinje ili završava, nama je to isto, u 2 sata iza ponoći, kad većina ljudi konačno ode iz kafića, iako se piće služi i nakon toga. Tada konobari krenu čistiti. Buba se stolicama, zvekeću boce, komunalci imaju svoj problem jer imaju dežurstvo do 22 sata, tako da kafići svaki svoju terasu nakon te ure poduplaju. Nakon pospremanja, od 3 do 5, najdalje 6 sati ujutro, relativno je mirno, ako tu izuzmemo viku alkoholiziranih gostiju i uriniranje po portunima i uličicama. Onda kreću škovacini, pražnjenje kanti, čišćenje smeća... Već oko 7 lokali opet otvaraju, razmještaju se stolice, kreće opskrba novim gajbama pića. Kasnije kroz dan je to relativno normalan ritam jer smo svi mi ipak svjesni da živimo u gradu i naviknuti smo na žamor i šušur grada, ali već od 20 sati navečer kreće "zagrijavanje" glazbom sa svakog prozora. U 22 sata se ta muzika pojačava u svim kafićima i nastaje zvučna "kakofonija" i traje do 1.30. I svaki dan tako. Čemu tako jako? Pa to nije Zrće. Ne razumijem to, pogotovo jer zna ta muzika bubati u 22 sata petkom, kad još nema gostiju u kafiću, a oni raspale na sav glas. Čemu toliki basovi? Bar da ostale dane smanje. Žamor je u redu, na to se navikneš kad živiš u gradu, ali to bubanje? To znači živjeti svaku noć sa zatvorenim prozorima pod klimom, dizati se u 3, otvarati sve prozore kako bi se prostor bar malo prozračio, odspavati dva, tri sata. Da ne govorim o problemu mokrenja u Varošu jer kafić od 10 kvadrata ima dozvolu za terasu od 100 sjedećih mjesta, a ima jedan zahod. Nama su u portunu gosti napravili skoro pa šank, sjedili su i pili po skalinama, pa smo samoinicijativno prije nekoliko godina morali postaviti željezna vrata na ulazu – kazuje nam stanar.
MALLORCA Opijanje gostiju
- Mallorca je godinama svoj turizam "gradila" na opijanju gostiju, Nijemcima je bio pojam alkoholizirati se tamo do besvijesti. Oni su prije dvije godine zabranili točenje alkoholnih pića na javnom mjestu i na plažama. I ništa nisu izgubili. A kod nas se alkohol prodaje i u trafikama... Zadar je zbilja prekrasan kao grad i ima neki svoj šarm za goste koji dolaze, bilo bi bolje da ima neku bolju ponudu od alkoholiziranja po kafićima, koja je prilagođena domaćim mlađim gostima, a ne strancima. I glazbom i mentalitetom...
- Mallorca je godinama svoj turizam "gradila" na opijanju gostiju, Nijemcima je bio pojam alkoholizirati se tamo do besvijesti. Oni su prije dvije godine zabranili točenje alkoholnih pića na javnom mjestu i na plažama. I ništa nisu izgubili. A kod nas se alkohol prodaje i u trafikama... Zadar je zbilja prekrasan kao grad i ima neki svoj šarm za goste koji dolaze, bilo bi bolje da ima neku bolju ponudu od alkoholiziranja po kafićima, koja je prilagođena domaćim mlađim gostima, a ne strancima. I glazbom i mentalitetom...
15 ADRESA Samo dva odgovora
Na poslanih 15 e-mail adresa stanari su dobili samo dva odgovora, od svih ostalih – niti glasa. Prije dvije godine stanari su dobili odgovor od Sanitarne inspekcije, koja je ustvrdila da nema nepravilnosti.
- Slali smo molbe i upite na adrese gradskih službi, gradonačelnika, raznih pročelnika, županijskih vlasti, zadarske policije, a dobili smo odgovor samo od savjetnice za turizam i zaštitu potrošača Nade Beverin iz Grada Zadra, koja je navela da je za provođenje odluke o radnom vremenu lokala nadležna Turistička inspekcija, a za zaštitu od buke Sanitarna inspekcija, te od predsjednika Obrtničke komore Zadra Stjepana Kneževića, koji je upozorio da dozvole i namjenu ugostiteljskih objekata izdaje Županijski odjel za turizam, te da je velika odgovornost na njima. Od nikoga drugog nismo dobili nikakav drugi odgovor, što znači da smo prepušteni sami sebi u problemu s kojim se svakodnevno suočavamo.
Na poslanih 15 e-mail adresa stanari su dobili samo dva odgovora, od svih ostalih – niti glasa. Prije dvije godine stanari su dobili odgovor od Sanitarne inspekcije, koja je ustvrdila da nema nepravilnosti.
- Slali smo molbe i upite na adrese gradskih službi, gradonačelnika, raznih pročelnika, županijskih vlasti, zadarske policije, a dobili smo odgovor samo od savjetnice za turizam i zaštitu potrošača Nade Beverin iz Grada Zadra, koja je navela da je za provođenje odluke o radnom vremenu lokala nadležna Turistička inspekcija, a za zaštitu od buke Sanitarna inspekcija, te od predsjednika Obrtničke komore Zadra Stjepana Kneževića, koji je upozorio da dozvole i namjenu ugostiteljskih objekata izdaje Županijski odjel za turizam, te da je velika odgovornost na njima. Od nikoga drugog nismo dobili nikakav drugi odgovor, što znači da smo prepušteni sami sebi u problemu s kojim se svakodnevno suočavamo.
ŠTETNO ZA ZDRAVLJE Kod nas više nema normalnih ljudi
Jesu li u želji da u dva-tri ljetna mjeseca što više zarade ugostitelji u staroj jezgri potpuno "pojeli" javni prostor, uz prešutno odobrenje vlasti?
- Boli me kad vidim što mi od grada rade. Ja sam tu isto odrastao i kad vidim u što se to sve pretvara, teško mi se s tim pomiriti. Ako je ikome stalo da ostane što više stanara u gradu, to ne bi ovako izgledalo. Ne samo u Varoši, nego i na Kalelargi, u ostalim dijelovima grada. To nije turizam, to je kaos. Ne očekujem ja da ovo bude Njemačka, da je sve "sterilno". Neka je i šarmantno dok malo zaobilazimo pravila, kad se napravi neki spontani party, sve je to u redu. Ali ovo je sustavno, svaki dan lupanje. Kod nas više nema normalnih ljudi, to je štetno za zdravlje... To je nikakav život i meni neizmjerno fali Zadar kakav je nekad bio, kad smo se svi poznavali, kad smo surađivali jedni s drugima. Sve do prije 10 godina tako je bilo, a sad? Stanari tu više nemaju izbora, već se iseliti negdje preko ljeta ili prodati po svaku cijenu stan i odseliti se. Je li to gradske vlasti očekuju od nas? Neka nam to otvoreno i kažu, da barem znamo na čemu smo – zaključuje naš sugovornik.
Jesu li u želji da u dva-tri ljetna mjeseca što više zarade ugostitelji u staroj jezgri potpuno "pojeli" javni prostor, uz prešutno odobrenje vlasti?
- Boli me kad vidim što mi od grada rade. Ja sam tu isto odrastao i kad vidim u što se to sve pretvara, teško mi se s tim pomiriti. Ako je ikome stalo da ostane što više stanara u gradu, to ne bi ovako izgledalo. Ne samo u Varoši, nego i na Kalelargi, u ostalim dijelovima grada. To nije turizam, to je kaos. Ne očekujem ja da ovo bude Njemačka, da je sve "sterilno". Neka je i šarmantno dok malo zaobilazimo pravila, kad se napravi neki spontani party, sve je to u redu. Ali ovo je sustavno, svaki dan lupanje. Kod nas više nema normalnih ljudi, to je štetno za zdravlje... To je nikakav život i meni neizmjerno fali Zadar kakav je nekad bio, kad smo se svi poznavali, kad smo surađivali jedni s drugima. Sve do prije 10 godina tako je bilo, a sad? Stanari tu više nemaju izbora, već se iseliti negdje preko ljeta ili prodati po svaku cijenu stan i odseliti se. Je li to gradske vlasti očekuju od nas? Neka nam to otvoreno i kažu, da barem znamo na čemu smo – zaključuje naš sugovornik.