Koliko ugostiteljskih objekata na Kalelargi ima minimalne uvjete za terasu? Odnosno, koliko ugostiteljskih objekata u centru Zadra radi nezakonito i zbog toga im se ništa ne događa?
Odgovor na ovo pitanje u ovom trenutku nitko u Zadru pouzdano ne zna, no indicije govore da većina restorana, barova i kafića koji koriste javne površine na prostoru Kalelarge i povezanih ulica, nemaju izdane minimalne uvjete za terase, odnosno nemaju gospodarske uvjete za poslovanje. To znači da ih dobar dio u ovom trenutku radi nezakonito, da obavljaju ilegalnu djelatnost te da bi u slučaju nadzora turističke inspekcije, njihove terase bile uklonjene, a zaradu ostvarenu na tim dijelovima svojih objekata morali bi vratiti jer je stečena nezakonito!
Na ovaj frapantan zaključak – da gotovo većina ugostitelja na Kalelargi nezakonito gospodari javnom površinom – navodi nas odgovor iz županijskog ureda za gospodarstvo i turizam. Od pročelnika Ante Sjauša zatražili smo prije tjedan dana podatke koji od 28 ugostiteljskih objekata od Trga tri bunara do Trga pet bunara nemaju minimalne uvjete za terase, ako imaju kada su ih dobili te za koju površinu. Na našem popisu našli su se i ugostiteljski objekti koji se nalaze u ulicama koje presijecaju Kalelargu (u smjeru riblje kosti), odgovor koji smo dobili glasi:
- Sukladno Pravilniku o razvrstavanju objekata i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina »Restorani«, »Barovi«, »Catering objekti« i »Objekti jednostavnih usluga, ugostiteljski objekti dužni su ishoditi minimalne uvjete za postavljenu terasu po pravu korištenja, bilo da se radi o zakupu javne površine ili vlasništvu. Provjerom u evidencije Upravnog odjela za gospodarstvo i turizam Zadarske županije, Pododsjeka za ugostiteljstvo i turizam, utvrđeno je da su za navedene objekte u tijeku upravni postupci te da do donošenja rješenja ne možemo iznositi pojedinosti o istima, odgovorio je pročelnik Sjauš kojeg smo telefonskim putem upitali za pojašnjenje ovakvog odgovora.
Naime, prema njegovom odgovoru izgleda kako svih 28 objekata trenutno nema minimalne uvjete. Sajuš međutim tvrdi da neki imaju minimalne uvjete, a neki nemaju, no u međuvremenu, između poslanih odgovora i objave našeg teksta, neki objekti mogu dobiti minimalne uvjete, pa ne bi bilo korektno da ikoga posebno ističe. Napomenuo je kako im problem u pretraživanju baze podataka predstavlja činjenica da smo im poslali imena ugostiteljskih objekata, a ne tvrtki, po kojima se izdaju minimalni uvjeti.
Sjauš je dodao kako su obavijestili Obrtničku komoru da "izda proglas" ugostiteljima kako bi svi radili u skladu sa zakonima i podsjete ih koja sve rješenja trebaju imati za legalno poslovanje. Kazao je i kako će dodatno odgovoriti na naš upit, odnosno napisati ono što smo tražili, a to je koji objekti imaju, odnosno nemaju minimalne uvjete.
Sjauš je dakle priznao da je nered opći, ali u ovom trenutku nije politički oportuno izlaziti u javnost s podacima o konkretnim ugostiteljima, jer bi, na početku sezone, izazvao sveopći bijes ugostitelja koje bi tako izložio pozamašnim sankcijama državnog inspektorata, a on sam nema mehanizam niti da nekoga natjera da zatraži minimalne uvjete, niti da ga zbog toga nadzire, odnosno kažnjava.
Podsjetimo, Grad Zadar je krajem prošlog mjeseca krenuo u akciju uklanjanja bespravnih terasa na Poluotoku. Prvi na udaru bili su terase Ledane, Mimoze, Bizzarea i Kale. Podloga za akciju bila je činjenica da ti objekti nisu imali potpisan ugovor s Gradom Zadrom o najmu javne površine. Bez ugovora o najmu javne površine, nije moguće dobiti ni minimalne uvjete za gospodarsku djelatnost. Međutim, tko nema minimalne uvjete može imati ugovor s Gradom o zakupu, ali na njemu ne smije obavljati gospodarsku djelatnost. Na taj način krši zakon i inspektorat mu može ukloniti terasu, a zaradu stečenu na takav način treba vratiti.
Nadzor nad izdanim minimalnim uvjetima ima isključivo Državni inspektorat, točnije turistička inspekcije. Kako ona funkcionira mogli smo vidjeti ovih dana na slučaju Mimoze u vlasništvu Branka Bungura Soma. Njemu su najprije komunalni redari u tri navrata uklanjali ilegalnu terasu jer nema ugovor o zakupu javne površine s Gradom Zadrom, a onda mu je došla i turistička inspekcija jer osim što nije plaćao zakup nije imao ni minimalne uvjete. Inspektori su mu zatvorili cijeli vanjski dio lokala, odnosno terasu.
Ako je tako prošao Som, inspektorat bi na isti način trebao postupiti i prema svima drugima koji nemaju ugovor o zakupu s Gradom Zadrom, odnosno minimalne uvjete. No podatak o tome pročelnik Sjauš nam je odlučio uskratiti. Zapravo nam je ponudio polovičan odgovor koji više izgleda kao kupovanje vremena nego kao stvarna želja da se razotkrije model dugogodišnjeg poslovanje ugostitelja na Poluotoku nerijetko u sivoj zoni odnosno u svjesnom bezakonju.
Ako je Grad Zadar odlučio napokon uvesti red u korištenju javnih površina, onda bi mehanizme i metode koje je primijenio na slučaju Ledane odnosno Mimoze, trebao dosljedno provesti i nad svim drugim ugostiteljskim objektima na Poluotoku. Naravno, uz pomoć državnog inspektorata i konzervatora koji, iako službeno s najvećim ovlastim, za cijeli ovaj kaos niti malo ne mare, zapravo ga svojim benevolentnim stavom prema kršiteljima zakona, dodatno potiču.
Tek dakle kada na Kalelargi sve bude u skladu s pravilima i zakonom, onda ćemo moći govorit da Grad ima iskrene namjere, odnosno da ima stvarnu namjeru provesti reviziju i uvesti komunalni red na javnim površinama.
Isto vrijedi i za Državni inspektorat koji uz nadzor nad minimalnim uvjetima treba provjeriti sve one brojne konstrukcije podignute na javnim površinama Poluotoka i oko njega za koje je potrebna građevinska dozvola. Javna je tajna da građevinske dozvole mnogi takvi aneksi nemaju, ali svejedno godinama nesmetano posluju, neki čak i s ugovorima o zakupu, neki čak i s minimalnim uvjetima, što samo potencira sliku sveopćeg nereda.
Ključan problem uvođenju reda na Poluotoku predstavlja zapravo „poznata” hrvatska birokratska stvarnost, po kojoj nadležnost nad jednom ugostiteljskom terasom imaju čak četiri javna tijela u vlasništvu Grada, Županije i Države, ali nitko od njih nema jedinstvenu bazu podatak s preklopljenim podacima, da se točno za svakog ugostitelja zna ima li ili nema zakonske uvjete za terasu. Takav šuplji sustav pojedinci godinama koriste da rade u polukriminalnoj zoni, da varaju Grad, Županiju, Državu i građane, da zarađuju praktički ilegalno i istovremeno kukaju u javnosti kako su kao ugostitelji izloženi raznoraznim nepotrebnim opterećenjima. Ti najglasniji su u pravilu najviše zaglibili u nezakonitosti, da ne kažemo kriminal. No činjenica je da se ni Grad ni Županija ni državna tijela ne ponašaju jednako prema svima, isti kriteriji ne vrijede za sve. Ako ne može Ledana i Mimoza, onda ne može ni nitko drugi tko ne ispunjava uvjete zbog kojih su oni platili ceh. Upravo se u tome vidi "zakržljalost" trenutnih zakona, poslovanja i (ne)koordiniranosti između institucija.
Praktički ne postoji zajednički sustav u kojem bi npr. Županija koja izdaje minimalne uvjete mogla vidjeti je li netko Gradu Zadru plaća zakup javne površine ili pak sustav u kojem zajednički pristup imaju Županija koja izdaje minimalne uvjete i Državni inspektorat koji provodi nadzor nad tim uvjetima. Oni međusobno komuniciraju preko službenih upita i sve dok ih netko, poput novinara, ne pita za drugog, nitko ne zna što se na terenu događa. A najčešće mediji tada ukazuju na nezakonitosti. Zato smo i pokrenuli ovu “reviziju prije revizije”.
Naime, Gradu Zadru smo, kao i Sjaušu u Županiji, uputili sličan upit za istih 28 objekata na Kalelargi i u poprečnim ulicama. Upitali smo ih imaju li vlasnici s Gradom sklopljen ugovor o zakupu javne površine. Također smo ih zamolili da nam navedu ako neki ugostiteljski objekti nemaju ugovor o zakupu javne površine, kada su prestali plaćati zakup. No njihov odgovor od 2. lipnja još uvijek čekamo te ćemo ga objaviti čim stigne.
A što na minimalne uvjete na otvorenom i zbog čega ih pojedini vlasnici nemaju upitali smo Roberta Kovačevića, predsjednika Ceha ugostiteljstva i turizma pri Udruženju obrtnika Zadar.
- Taj je zakon već dugo na snazi, ali ljudi očito nisu upućeni. Misle da kada riješe pitanje zakupa završava sve po pitanju obavljanja posla na javnoj površini, a zaborave da trebaju ishoditi minimalne uvjete za terasu. Ako imaju riješen zakup javne površine, onda nema nikakvih prepreka i da dobiju minimalne uvjete. Mislim da je u većini slučajeva neinformiranost glavni razlog ne imanja minimalnih uvjeta za terasu, jer ako naprave minimalne uvjete za unutrašnjost objekta, ne postoji razlog zašto ih ne bi napravili za vanjski prostor. U cijelom moru obveza koji privatnici u ovom sektoru imaju, ova im možda i prijeđe preko glave, ali to može biti jako opasno jer zbog toga mogu dobiti kaznu, ali i nalog za povrat sredstava uprihodovanih na prostoru za koji nisu imali minimalne uvjete. Državni inspektorat zaista zadnjih godina upozorava ugostitelje na sve nepravilnosti, a sada je na nama da napravimo sve što se od nas traži, ističe Robert Kovačević predsjednik Ceha ugostiteljstva i turizma pri Udruženju obrtnika Zadar posebno se osvrćući na pandemijsko vrijeme kada je Grad izlazio u susret svim zakupcima prostora i javne površine dodajući kako je vrijeme da se zbog svi ugostitelji oduže Gradu i u potpunosti posluju prema zakonima.
Kovačević je također istaknuo kako se problem javlja i u nedostatku radne snage u Županiji, Gradu, ali i inspektoratu.
- U županijskom uredu koji izdaje minimalne uvjete za terasu radu dvije do tri osobe, a imaju stotine zahtjeva za kategorizacije apartmana i otvaranje obrta, ni u gradu nije ništa bolje kada je u pitanju zakup javne površine, a u cijeloj županiji imamo dva turistička inspektora koji rade u nemogućim uvjetima. Ne aboliram nikoga, ali institucije ne mogu na vrijeme obavljati svoj posao. Premalo je ljudi zaposleno da bi se sve stvari dovele u red, a mi konstantno bujamo. Zbog toga sam za medije i rekao da trebamo limitirati brojeve restorana, kafića i drugih objekata na određenim područjima jer institucije takav razvoj ne mogu pratiti. U teoriji je sve napisano, ali institucije ovakav razvoj u praksi ne mogu pratiti. Neki su i svjesni manjka radne snage državnih institucija pa to i iskorištavaju što nikako ne podržavamo i nikada ne štitimo onoga koji je u krivu. Ali ima jako puno ugostitelja koji imaju sve uredne papire i drago nam je kad službe rade i uvode reda, zaključio je Kovačević.