Korona otjerala Zadrane u kućne bankrote: masovno prodaju obiteljske stvari kako bi kupili hranu, a vrijedne umjetnine nude za par stotina kuna!

„Dajem dukat za pile…“, tako bih ja opisao sadašnje stanje u trgovini umjetninama i starinama. Mi smo specifični, kupujemo i prodajemo samo starine, okupljeni smo u zadarskoj udruzi „Starinar“ i ne mogu govoriti kako je drugdje. No ovo je Bogu za plakati. Ljudi nam dolaze i nude stare obiteljske stvari, mi kupujemo njihovo obiteljsko naslijeđe, njihove emocije odlaze s tim. Popričam s njima, otvoreno kažu da od nečega moraju živjeti, da stvari prodaju za egzistenciju. Zato me to podsjeća na onu „Dajem dukat za pile…“.

Tako nam priča Zadranin Dražen Jelenković.

On je jedan od rijetkih koji je na oglasniku Njuškalo, gdje prodaje slike i brojne druge predmete, otvoreno napisao svoje ime i broj mobitela. Ostalima mahom treba poslati upit, a Dražen svjedoči da takva „gužva“ s umjetninama nikada nije vladala na Njuškalu, barem ne na zadarskom području.

Samo jedan zadarski oglašivač nudi djela autora poput Ive Auera, Antuna Zuppe, Henrika Marchela, Ivana Lackovića Croate… Ulje na drvu „Stari mlin“ zagrebačkog slikara Ive Auera prodaje za 8000 kuna, impresivni „Portret djevojčice“ splitskog akademskog slikara Antuna Zuppe, napravljen u tehnici ugljena na papiru, nudi se za 1000 kuna, a u prodaji su i grafike poznatog zadarskog umjetnika Jose Špralje. Svi navedeni autori su preminuli, kao i pok. srpski slikar Mihajlo Tatalović, čija dva djela na Njuškalu nudi prodavač iz Gračaca. Prodavač nije, sudeći po nevjerojatno šarolikoj ponudi (prodaje i ovnove glave s ugrađenim led diodama), upućen u Tatalovićev opus, pa dvije slike ovog autora iz Drežnice, s motivima muškarca i žene u narodnim nošnjama, nudi vrlo jeftino.

- Ne bih htio biti patetičan, ali 2020. godina me podsjeća na Drugi svjetski rat, kad je u pitanju moj posao, dakle ljudi se teška srca odriču svojih obiteljskih stvari isključivo iz egzistencijalnih razloga. Stvari daju ispod cijene, ali paradoksalno je da nama to ne odgovara, ni najmanje me ne veseli to što nabavljam jeftino. Zašto? Zato što nemam kome prodati! I mi smo snizili cijene, ali i dalje kupaca nema. Što je najgore, mislim da nas čekaju još teža vremena – kaže trgovac umjetninama i starinama Dražen Jelenković.

I on na Njuškalu, između ostalog, u prodaji ima jedno od boljih djela pok. hrvatskog akademskog slikara i grafičara Vladimira Pintarića, iz 1938. godine, ali i sliku haićanske naivne umjetnosti koja je neobičnim kanalima došla u njegove ruke. Slika Haićanki, prikazanih na tržnici u tehnici ulja na platnu, je potpisana i djelo je najvjerojatnije francuskog autora.       

- U Hrvatskoj ne postoji organizirano tržište umjetnina, mi nemamo burzu umjetnina. Nešto postoji u Zagrebu i to je sve, a i to je uglavnom vezano za slike – kaže kolekcionar Drago Drmić koji se prodajom umjetnina, kolekcioniranjem i starinama bavi više od tri desetljeća.

- Ne treba čuditi činjenica da je prodaja „obiteljskog srebra“, pa i internetska, eksplodirala nekoliko mjeseci nakon pojave korone. Prodavači puno bolje znaju stvarno stanje stvari, kako ljudi žive i koliko siromaštva ima u Hrvatskoj. U poplavi svih drugih vijesti iz vidokruga nekako nestane stvarnost, ona obična, svakodnevna. Treba živjeti – kaže Drmić.

- Kolegica iz Zagreba mi je nedavno pričala kako joj je na štand došla gospođa i skinula komad nakita sa sebe kako bi ga prodala. Potom se rasplakala. Kolegici je bilo iznimno teško u toj situaciji, trebalo bi se valjda i u takvim okolnostima „cjenkati“ da postigne što bolju cijenu. Nije bilo tako, ali nakit je prodan. To vam najbolje govori o tome kako se živi – ispričao je Drago Drmić.
Internetska prodaja umjetnina ide preko stranice Aukcije.hr, ali sve je više umjetnina na Njuškalu. Razlog tome je što ti prodavači nisu kolekcionari, niti žele „proceduru“ oko onoga što nude, već na Njuškalu postave cijenu i očekuju da to netko što prije kupi. No i preko portala Aukcije.hr, kaže Drmić, jasno se vidi potonuće koje je donijela kriza izazvana koronom.

- Početna cijena solidnog, lijepog predmeta od kristala je jednu kunu – kaže Drmić, dodajući da su se, osim užurbane prodaje na Njuškalu, ljudi okrenuli i Facebooku, gdje kreiraju stranice za prodaju umjetnina i starina.
- Sve se radi kako bi se nešto što prije prodalo. Mi u Zadru imamo udrugu „Starinar“ i na Gradskoj tržnici, u ograđenom dijelu nazvanom „Stara pijaca“, imamo štandove s našom ponudom. Naš cilj je dobito ono što ima Zagreb, svoj Britanac nedjeljom, pa bismo naš nazvali „Starinarac“ – kaže Drmić.

Portal Aukcije.hr još uvijek najviše okuplja kolekcionare. No posljednjih se mjeseci ljudi odriču stvari „na brzinu“, pa im je potreban buvljak gdje će predmet odnijeti, ili portal gdje će prodaja biti brza i gdje će umjetninu vidjeti puno veći broj ljudi.
Ono što žalosti jest činjenica da se stvari prodaju ispod cijene, što vrijedi i za slike visoke umjetničke vrijednosti.

Upravo na splitskom području u četvrtak je na Njuškalu u prodaju stavljena „Venera“ Vaska Lipovca, impresivno djelo rađeno uljem na dasci, za kojega prodavatelj traži 24000 kuna.

- Moguće je da ta cijena trajno ostane. Naravno da ne možemo generalizirati, nekome nije kriza i neće vrijednu stvar dati ispod cijene, nikada. I kupac se pojavi kad – tad, to je istina. Međutim, to su u „godini korone“ prave iznimke – kaže Drago Drmić. Tome u prilog govori ponuda umjetnina koja se baš sa područja Splita nudi na Njuškalu – djela Matka Trebotića ili drugih autora čiji su radovi napravljeni uljem na platnu nude se za tek nekoliko stotina kuna.