Objavio sam knjigu za slijepe "Uljenica moje matere", ali ne mislim tu stati

Pisac, feljtonist, dramatičar, pripovjedač, čakavski pjesnik, čuvar svoga maloiškog govora, neumorni Slavko Govorčin (90) upravo je izdao svoju najnoviju knjigu – u obliku cd-a za slijepe, a iza njega su još dvije knjige: "Dokumenti A, Iž provun na vetar" i "Pripovid zadarske peškaruše".

- Za drugaricu Rokov Mariju, da joj Poljopriredna zadruga Iž Mali izda po kila cukra jerbo je truhla (trudna op.n.) 6 miseci. Smrt fašizmu, sloboda narodu 1946., eto tako počinje knjiga Dokumenti koju sam napisao o Ižu. I doznao sam koja je to žena, jer je bila udata pa je imala drugo prezime... - kazuje nam Slavko Govorčin.

Druga je knjiga o zadarskim peškarušama, ženama koje sve znaju i sve ogovaraju, ali i ženama koje na ribarnici trguju. Zadar je bio glavni grad Dalmacije, pa je bio u Italiji... i te peškaruše nisu nikad došle do izražaja kao u Splitu, Šibeniku, Dubrovniku.

- One su imale svoj govor i svoja (d)ogovaranja. Ja sam njihov govor oživio, malo vlaški, malo bodulski, malo zaratinski, i to su te zadarske peškaruške. Glavna im je bila štacija kod Fakulteta, u zavjetrini od bure. Tu bi one dolazile. Te su knjige zapravo dokumenti koje sam kupio po Ižu, ali i u Povijesnom arhivu, što je bilo mukotrpno tražiti. Našao sam čak podatke kolike su bile cijene živežnih namirnica 1946. godine. Imaš dinare, lire, kune NDH, sve cijene napisane... - kazuje 90-godišnji Govorčin, kako naglašava, partizan od otoka do Bukovice.

Govorčin je već napisao desetak-dvanaest knjiga na iškom govoru, zahvaljujući Ižu, Zadru, Zadarskoj županiji, raznim sponzorima iz zemlje i inozemstva.

CD Uljenica moje matere također je knjiga, ali izdana za slijepe.

- Znanstvena knjižnica već duže vrijeme radi ediciju za slijepe, tako da su pozvali mene i recitirali smo moju poeziju za slijepe kako bi i oni mogli na taj način "čitati" tu moju knjigu. To je jedan plemeniti projekt, hvale vrijedan i drago mi je da sam u tome sudjelovao, pogotovo jer se radi o čakavštini, liposti i kriposti zbog koje sam ja bio svojevremeno i proganjan – kaže Govorčin.

Iako 90-godišnjak, ima materijala i za humoristične priče. Iz Zadra, ali i na vlaškom jeziku na kojemu je čak napisao i monodramu.

- Lipo je to. Pravi vlaški govor ima za mene jednu težinu, jedno "grezoću" koja je meni tako lipa. Ima tu i mišanog govora... Moglo bi to izići za mjesec, dva – neumoran je Slavko Govorčin.

Tek mu je 90 godina, a još će biti zanimljivih knjiga, to je sigurno...