Ninčeviću je nuđena koncesija za parking ispred i dijelom iza hotela. Da je on to prihvatio od garaže ne bi bilo ništa, a građani bi "popušili"

Zoran Vrhovac jedan je od stanara koji se od početka uključio u javnu diskusiju oko nedostatka parking mjesta na području Voštarnice te o namjeri Grada Zadra da ispod trga ispred bivšeg hotela Iž izgradi podzemnu garažu.

Nakon što je Marko Vučetić odustao od polemike s Mladenom Ninčevićem, Vrhovac nam je poslao, kako je rekao, "pojašnjenje" jer "ovdje se mi građani borimo za sebe".

"Mladenu Ninčeviću je bilo ponuđeno u koncesiju parking ispred hotela i dio parkinga iza hotela. Da je on to prihvatio od garaže ne bi bilo ništa. Grad bi imao lovu, a građani bi "popušili".  Sva sreća što se Ninčević jednom opekao sa stanarima u režiji grada pa sad puše i na hladno. Privremenom dozvolom za parking na trgu rješavamo problem u sezoni, a građenjem garaže i uređenjem trga odmah nakon sezone dobivamo svi. Kad to svi shvate onda će naša borba imati koristi. Zato molim Vas kao medije da to poduprete". Evo njegovog komentara: 

Hotel Amare parking trg

Zadarski.hr/Čitatelj/

Mislim da je u ovoj našoj priči netko "omašio ceo fudbal". Javni prostor na kojeg se svi pozivaju je bio okupiran još izgradnjom hotela prije 50 godina, jer je cijeli kompleks bio pod upravljanjem JNA, ali ga ni oni svojim odlaskom nisu odnijeli sa sobom, pa neće ni Ninčevići. Ovo objašnjavam za one koji nisu cijeli svoj život proveli ovdje i ne poznaju ovaj kvart u dušu. 

Javni prostor je trg (bio i ostao) i njega nitko neće nikome oduzeti isto kao što nije oduzet ni Narodni trg koji je također dan u koncesiju poduzetnicima, a od stolova i stolica naša sloboda korištenja javnog prostora je smanjena. I to je u redu jer čemu prazan trg ako se tim novcem grad može razvijati.

Naša nakana je bila da se dozvoli parkiranje na trgu ovu sezonu, da se smanji pritisak gostiju na naša parkirna mjesta, a da se nakon sezone počne rješavati problem garaže i trga. 

Davanjem prostora u koncesiju poduzetniku za izgradnju garaže i ponovnim uređenjem trga, ovaj prostor bi se oplemenio, riješila bi se problematika parkiranja, svi bi dobili na kvaliteti života. 

Od zemlje koja je ispod trga trenutno nitko nema ništa, a na ovaj način bi svi imali korist i grad i stanovnici i hotel. 

Nažalost što pojedinci to ne vide. Ukoliko garažu želi izgraditi g. Ninčević, još bolje, jer se neće graditi našim novcem. Odnos grad-poduzetnik treba riješiti ugovorom na način da garažu mogu koristiti svi. 

Samo da ne bi bilo kako je Gustav Krklec napisao: "Dva se jarca susrela na brvi, pa svijet gleda: koji će prijeći prvi? Ali jarci još na brvnu stoje, jer se oba - hladne vode boje..."  

"Živim u tom kvartu i za nikakav dopis nisam čuo. Nije meni problem Mladen Ninčević kao investitor, mene više zanimaju ti predstavnici stanara koji su na sebe preuzeli ulogu glasnogovornika za svih preko 300 stanara i Grad Zadar."

Jure Miskovic/Cropix

Gospodin Vučetić predsjednik Gradskog vijeća inače veliki borac za demokraciju i poštivanje procedure mora biti svjestan da u demokratskom društvu u kojem mi danas živimo ti "glasnogovornici" su ljudi koji su izabrani od svojih susjeda s minimalno 50+1% glasova odnosno udjela u zajedničkom vlasništvu. Kod izbora političara je slika sasvim drugačija, on može biti izabran i s jednim glasom ako se samo jedan glasač tj. on sam pojavi na izborima, a onda se to demagoški može kroz ekonomsku statistiku izraziti da je izlaznost bila u promilima, a da je taj političar pobijedio sa 100% glasova. Statistika i politika su čudne. Samim tim njihov angažman se smatra legalnim istupom. jer u protivnom bilo kakav istup gospodina Vučetića ili bilo kojeg drugog političara je nelegalan jer ljudi nisu upoznati s idejom njegova istupa. Možda njih 12 nisi predstavnici svih 300 stambenih jedinica o kojima se govorilo, ali su vjerujem predstavnici 300 stanara o kojima on govori.

Život u kvartu je suživot među ljudima, a ne začahurenost i život u "ružičastom balonu" unutar svoja četiri zida. Svi sastanci koji su se odvijali su bili na javnoj površini, nisu bili po podrumima i klubovima. Nisam primijetio da je gospodin izašao među narod i pitao za probleme i dao neki konkretan prijedlog njihovom rješavanju. Kako je rekao Pablo Picasso "Tko hoće nešto učiniti nađe način, tko neće, nađe opravdanje."  Mišljenja sam da je to kod nas slučaj.

Sama pogrešna percepcija "nevjernika" koji ljudsku zbilju vide jedino u materiji, pa im je zbog toga uopće ili veoma teško pomisliti da bi jednoga dana moglo biti nekako drugačije kod njih stvara potrebu za zadovoljavanjem svoje samodostatnosti.