Osim zastrašujućeg huka kojeg je opisao jedini preživjeli Frane Lučić, vatrogasci su neposredno prije nailaska fatalnog požara s eruptivnim efektom u klancu iznad uvale Šipnat na Kornatu, 30.kolovoza 2007.godine mogli osjetiti miris eteričnog ulja. Samo im je taj miris mogao ukazati da se na mjestu kojim su hodali prema vatrogasnoj kruški događa nešto čudno, jer se plinska smjesa koja se duže vrijeme taložila u klancu i eruptirala ne može vidjeti u zraku. Ono što su mogli osjetiti bilo je oslobađanje pirolitičkih plinova, odnosno zapaljivih eteričnih ulja iz kadulje, kovilja i grmlja divlje kupine.
- Ta ulja koja imaju zapaljiva svojstva planula su u roku od dvije sekunde u kombinaciji s travom, te vrućom podlogom. To su bile samo komponente požara s eruptivnim efektom u kojem se razvila oko dvije tisuće stupnjeva visoka temperatura – rekla je Marina Mlakar, vještakinja kemijske struke iz Instituta Ruđer Bošković u petak u nastavku suđenja bivšem šibensko- kninskom vatrogasnom zapovjedniku Draženu Slavici.
Zbog čega je unatoč ekstremno visokoj temperaturi na mjestu stradavanja ostalo puno predmeta koji su izgledali kao da uopće nisu dirnuti toplinom, poput vatrogasnih kaciga, pojasnila je time što temperatura, iako ekstremna, nije bila na svim mjestima jednaka.
"Na nekim mjestima temperatura je bila dvije tisuće stupnjeva, a na nekima kudikamo manja. Temperatura je u jednom dijelu bila visoka ali je vrlo malo trajala zbog čega neke kacige nisu oštećene" - rekla je.
Jesu li u stvaranju veće temperature na mjestu stradavanja ili na stradavanje vatrogasaca u bilom kojem smislu utjecale benzinske pare, odnosno kanistar od 20 litara benzina i vatrogasna pumpa koje su nosili zanimalo je suca Borisa Radmana.
- Nakon tragedije nažalost nije nikada izmjerena količina benzina koji je ostao u kanistru", rekao je. Mlakar to nije mogla komentirati, ali je objasnila da je višak para iz kanistra tog dana mogao izaći jedino kroz odušak na čepu, te da su te pare, ukoliko su se zapalile mogle povećati temperaturu samo lokalno u krugu od metra i to za 300 stupnjeva.
- Prema slikama s očevida nema tragova gorenja benzinskih para jer je na samom kanistru i dalje čep. Kanistar u jednom dijelu nije pocrnio jer je navjerojatnije bio naslonjen na stijenu. Pare su mogle ići jedino kroz taj odušak, a na pumpi nema tog crijeva- rekla je vještakinja.
Većina vatrogasaca tog dana na Kornatu nije imala odjevene vatrogasne jakne već su ih nosili pod rukom, kao i kacige. Jedino je Frane Lučić na sebi imao vatrogasnu jaknu adekvatnu za požarište.
-Dva vatrogasca nisu imala jakne već svečana vatrogasna odijela s kacigom - rekla je.
Oca stradalog vatrogasca Igora Marinovića zanimalo je gdje su nakon nesreće nestale bijele kacige stradalih vatrogasaca.
-Vatrogasci su imali bijele starije i crvene novije kacige, s tim da je pet bijelih nestalo nakon nesreće. Gdje su nestale sve bijele kacige?- pitao je Marinović. Mlakar je rekla da na fotografijama nije primijetila niti jednu bijelu kacigu nego samo crvene koje su vatrogasci nosili prije stradavanja.
-Ima razloga zašto su kacige nestale- rekao je Marinović.
Sudsko medicinski vještak Davor Mayer rekao je kako bi zaštitna vatrogasna odjeća reducirala opekline i odbila od tijela jedan dio topline, ali da bi unatoč tome nastale tzv. inhalacijske ozlijede na koje zaštitna odijela i kaciga ne mogu imati utjecaja.
- Radilo se o ekstremnim temperaturama i kašnjenje spašavanja nije imalo utjecaj na konačni smrtni ishod, rekao je pojašnjavajući da stupanj opeklina i postotak površine tijela zahvaćen opeklinama nije jedini činitelj koji utječe na vjerojatnost preživljavanja.
- Činjenica da je Marinko Knežević imao opekline na manjoj površini tijela od drugih, ne znači da je bio bitno "lakši" pacijent. Naime, bitni činitelji koji značajno opterećuju životnu prognozu su i postojanje inhalacijskih ozljeda, životna dob, kao i ranije bolesti i stanje organizma. Kod Kneževića su bili prisutni svi činitelji koji su ga dodatno ugrožavali, inhalacijske ozlijede, starija dob, te nalaz patološki promijenjenog srca. Lučić koji je jedini preživio nije imao inhalacijske ozlijede - rekao je Mayer.
Zbog toga je nakon fatalnog požara bilo moguće da jedan vatrogasac ostane na nogama i pomaže drugom kao što je Tomislav Crvelin stavljao u podvjes helikoptera Antu Crvelina, iako su imali iste ozlijede, da Ante Juričev Mikulin sam uđe u gliser, ta da Gabrijel Skočič i Ivan Marinović imaju iste ozljede iako su bili 200 metara udaljeni jedan od drugog.
- Dvije osobe koje zadobiju jednak stupanj opeklina, ne znači da će jednako na njih i reagirati. Netko može u prvo vrijeme bolje podnositi ozlljede od nekog drugog. Na fotografijama se ozljede mogu i ne moraju vidjeti, a posebice ako ih promatra osoba koja nije medicinske struke. Temperature su nepredvidive i nije ih moguće naknadno utvrditi- rekao je. Zbog čega vrijeme nastanka smrti vatrogasaca koji su umrli na Kornatu nije napravljeno na očevidu, što je zanimalo Igora Marinovića, nije mogao komentirati, a na njegovo pitanje jeli istina da su vatrogasci šest sati nakon nesreće bili mrtvi, a da to nisu znali, Mayer je odgovorio da takvo medicinsko stanje - ne postoji.
"Ja sam vam to karikirao", pojasnio je Marinović, ali je Mayer rekao da je odgovor na to pitanje već dao.