Nekad elitna vojna baza danas je najveća sramota u Zadarskoj županiji! Pogledajte u kakav užas su se pretvorile Šepurine i što je od njih ostalo

Ovako danas izgleda nekad elitna vojna baza Šepurine kraj Zadra: nepregledne količine smeća i tone odbačenog građevinskog otpada, do temelja očerupani objekti i vojni poligoni od kojih su ostali samo ostaci zidova i čelične konstrukcije, u potpunosti devastiran i zapušten prostor iz kojega je tijekom godina ukrademo sve što se moglo iznijeti. Čelik, bakar, drvo. Ispilani su svi stupovi jadne rasvjete, bagerima su noću iskopani kanali iz kojih su pokradeni kabeli i cijevi. A kad je odneseno i zadnje što je imalo ikakvu vrijednost, stigao je- otpad!

Milijun kvadrata atraktivnog zemljišta guste borove šume na samom moru, na potezu između turističkog naselja Zaton i mjesta Petrčane, pretvoreno je u najveće ilegalno smetlište u Zadarskoj županiji, u jednu od najvećih sramota na jadranskoj obali.

A sve to zahvaljujući nebrizi vlasnika, Republici Hrvatskoj, koja se prema Šepurinama nikad nije ponašala kao majka već kao zla maćeha. Bez ideje i vizije za taj prostor s nevjerojatno puno potencijala, država ga je godinama prebacivala iz jednog propalog ministarstva u drugo, iz jedne ugašene agencije u drugu. Emil Ćurko, gradonačelnik Nina, pod koji prostor Šepurina pripada, sjetio se samo nekih.

- Prvo je to bilo Ministarstvo obrane koje je s odlaskom vojske prepustilo Šepurine državnoj agenciji DUUDI. Nakon toga bio je AUDI, još jedna državna agencija, pa Ministarstvo državne imovine. Otkako tog ministarstva više nema, sad tim prostorom upravlja Ministarstvo graditeljstva. Ali od svih tih adresa koje sam vam nabrojao, nitko nikad u ovih 20 godina nije odgovorio na niti jedan dopis koji smo im poslali vezano uz Šepurine. A bilo ih bezbroj, svašta smo ih molili. Prvo da nam prepuste to na upravljanje, što bi bilo najlogičnije i najbolje rješenje za svih. Pa, ako to već neće, neka sami, kao vlasnici, zaštite taj prostor od daljnjeg uništavanja i propadanja. Je li mi vjerujete da nitko nikad nije odgovorio niti na jedan od tih dopisa- rezignirano nam govori Ćurko pa dodaje:

- Evo, i nedavno smo molili da krenu s uklanjanjem smeća jer na teritorijalnom području Grada Nina sada imamo najveći ilegalni deponij kojim ne možemo upravljati. Kad su naši komunalni redari tamo došli čistiti i uvesti barem malo reda, policija ih je tjerala uz obrazloženje kako tamo nemamo nadležnost jer je to državno. Što je najgore, zaista je tako. Ali onda poduzmite nešto, ovako više ne može, pa vidi li itko na što to sliči- kaže gradonačelnik Nina koji je uspio barem nešto: zaustaviti ilegalne utrke na nekadašnjoj vojnoj pisti i to tako da je tamo, uz posebno dopuštenje, dovezao materijal nakon nezapamćene poplave koja je pogodila Nin 2017. godine. No, i to je kratko trajalo jer su nabrijani automobili svake nedjelje ponovno na pisti koja je, pak, opasnost i ruglo sama za sebe.

A u travnju 1994. godine, kada je na inicijativu generala Ante Gotovine osnovano Gardijsko središte za specijalističku obuku, Šepurine su slovile za elitni prostor pod upravom vojske. Na prostoru koji je za svoju raketnu bazu nekad koristila JNA, iz čijeg je vremena ostala infrastruktura, vojni aerodrom i avionska pista dužine 1160 metara, uz pomoć francuskih instruktora izgrađeni su poligoni za obučavanje pripadnika gardijskih i specijalnih postrojbi HV-a i HVO-a za izvršavanje specijalnih zadaća kroz temeljne i specijalističke obuke. Zapovjednik postrojbe i glavni instruktor bio je brigadir Werner Ilić, a obuka u Šepurinama je završavala pješačkom hodnjom, maršem Commando od 250 kilometara, od vojarne Šepurine do Oltara domovine na Medvedgradu u Zagrebu.

Danas tamo nema više ničega. Osim sramote za državu koja je dopustila da joj se usred jadranske obale dogodi takav ekocid zbog kojeg zadnjih godina ima sve manje upita zainteresirani investitora. Nije samo smeće problem, mada je najvidljivije. Šepurine, onaj dio izvan žice koji nije vojni, opterećuju neriješeni imovinsko-pravni odnosi i sudski postupci kojim stanovnici okolnih mjesta traže povrat 30 hektara zemljišta koje im je u Jugoslaviji oduzeto za izgradnju vojne baze. Ni toj priči kraj se ne nazire, jednako kao ni ogromnim količinama smeća koje tamo svakodnevno niče.