- Nije tu od stanovnika nitko protiv projekta! Pa tko je toliko lud da kaže da u 21. stoljeću ne želi kanalizaciju, vodovod i sustav odvodnje?! Samo nam smeta način na koji se radovi izvode, ne zna se tko pije, a tko plaća, govori nam Šime Rušin (HSP), predsjednik mjesnog odbora Novi Bokanjac, koji je uz susjedni kvart Bokanjac posljednjih mjeseci postao veliko gradilište. Na tom su prostoru u tijeku više od 200 milijuna kuna vrijedni radovi na izgradnji fekalne i oborinske odvodnje u sklopu projekta „Aglomeracije Zadar – Petrčane“. Radove izvodi tvrtka Strabag sa svojim podizvođačima.
- Čas kopaju u jednoj ulici, čas u drugoj. Pa otkopaju, zakopaju, sravne teren, ali eto ih onda za deset dana. I opet kopaju. Tu nema nikakve organizacije, grinta Rušin s kojim smo napravili đir Novim Bokanjcem kako bi nam na licu mjesta pokazao sve ono što njega i stanovnike tog naselja mori.
Složeni radovi uistinu su poremetili mir stanovnicima Bokanjca koji svoje živote sada moraju organizirati na potpuno drugi način. Ali ono što je sigurno jest da im prašine i blata ne nedostaje.
- Takva vrsta "organizacije" izvođenja radova pokazuje da se nitko ne brine o najosnovnijim potrebama stanovnika. Ne tražimo nikakav luksuz, ali, evo, recite vi meni, kako bi hitna kola mogla proći nekom od ovih ulica? Nije se nitko iz ovih kuća iselio dok traju radovi i svi moraju nastaviti dalje sa svojim životom. Sad zamislite kako je jednom starijem bračnom paru od nekih sedamdesetak godina svaki dan preskakati kanal ili mladoj majci koja sa svojom bebom i kolicima treba proći raskopanim ulicama, pita se Rušin. On se kao predsjednik mjesnog odbora našao na sto muka, stanari kojima je ulica već mjesecima raskopana ispred njihovih kuća raskopana stalno ga zovu i žale se jer vide da se stvari tjednima ne pomiču s mrtve točke, a već se kreće s radovima na drugim lokacijama.
- Stanovnici se žale nadležnim službama, pa im one kažu da se obrate Mjesnom odboru. Ljudi onda mene zovu i nemaju se kome drugom žaliti osim meni. A onda ja opet zivkam sve nadležne službe. Pa su me za odgovore počeli vozati s jedne adrese na drugu, na treću..., odmahuje rukom Rušin iznerviran takvim neredom od radova.
Vodi nas kroz labirinte raskopanih ulica i pokazuje koliko su neprohodne te ukazuje na barice vode ispod kojih se kriju, kako kaže, puknute vodovodne cijevi, koje nitko nije sanirao, već je na njih samo nabacana zemlja.
- Pa se onda pitamo zašto imamo 70 posto gubitaka vode! A tek komunalna infrastruktura... E to je posebna priča. Prvo je dosta "komunalija" tijekom radova razbijeno, što je i normalno jer se radovi izvode velikim strojevima. No, tko će tu infrastrukturu popraviti? Iz Grada su mi rekli da ja napravim popis i njima pošaljem što je sve uništeno, a ja ih pitam zašto imamo komunalne redare i zašto njih svi plaćamo?!, oštar je Rušin. Opet nam ukazuje na novi 'biser' izvođača, spustili su razinu ceste, pa se ljudi za ulazak u dvorište trebaju popeti "stepenicom" od pola metra. Tako je i ispred njegove kuće. Visoko treba podignuti nogu da bi ušli u dvor. Mlađi će to još nekako izvesti, ali stariji. I Stipe Božić bi imao problema. A onda smo sjeli za stol pa je Rušin nastavio nabrajati...
- Ulica u kojoj smo bili, Baruna Trenka, ne znam koliko puta su je otkopali i zakopali u zadnjih šest mjeseci. Dođe odvodnja, otkopa, položi cijevi, zakopa. Dođe vodovod, otkopa, položi cijevi, zakopa. Onda treba staviti telekomunikacije (DTK). Dođu njihovi radnici, otkopaju, polože kabele, zakopaju. Pa nije li, ljudi moji, logično da kad već sve otkopaš, da sve i postaviš, i onda zakopaš. I tek onda se s radovima seliš u sljedeću ulicu?!, pita se Rušin, ali ga očito malo tko čuje.
Uzme mobitel kako bi nam pokazao plan radova kojeg je gradska Odvodnja, inače nositelj ovog velikog projekta, poslala svim medijima, ali i njemu kao predsjedniku mjesnog odbora. U tom nacrtu je, kaže, očit nesrazmjer plana radova i stanja na terenu.
- U mojoj ulici su radovi trebali započeti u srpnju iduće godine, a započeli su prije mjesec dana. Dio ulice Baruna Trenka prema ulici Alberta Halera je trebao biti završen do sredine lipnja ove godine, a još je uvijek u radovima. Odvojak ulice kod Inovativnog Zadra gdje je otvoren jarak širine dva metra, dubine metar i dužine preko pedeset metara se trebao raditi tek u travnju iduće godine. A kada sam zvao i pitao zašto se ne poštiva taj plan koji su izdali, odnosno zašto se uvelike ne slaže sa stvarnim stanjem na terenu, rekli su mi kako na planu piše da je podložan promjenama. Razumio bih da je podložan promjenama od deset ili mjesec dana, ali ne i promjenama od gotovo godine dana, ljuti se. Još se jedan problem stvorio zatvaranjem svih cesta zbog radova: većina kolnog prometa preselila se u Ulicu Franje Fanceva koja puca po šavovima. Građani zbog toga strahuju za sigurnost djece na putu u novu školu, a da su stvari ozbiljne, svjedoči i školski zid koji je ukrašen friškim grafitom "Kad će ležeći?". Štoviše, nedavno se dogodila prometna nesreća, a stradao je baš malodobni sin Šime Rušina. Zbog parkiranih automobila morao je šetati po kolniku i “skupio” ga je automobil. Srećom, završio je 'samo' s prijelomom noge.
- Shvaćamo mi svi da se mora raditi i graditi, ali i mi moramo živjeti, i mi moramo nastaviti sa svojim svakodnevnim životom i obvezama, zaključuje Rušin.
Njegove prigovore i dojmove o stanju gradilišta prenijeli smo direktoru odvodnje Grgi Peronji.
- Svi datumi u objavljenom planu radova su podložni promjenama i izmjenama o to je jasno navedeno. Na tijek radova najviše je utjecala pandemija koronavirusa zbog koje nam je kasnila i kasni i dalje oprema koja se treba instalirati. Nije to samo kod nas već je u cijelom svijetu tako i zbog toga je normalno da je došlo do izmjene plana. Izvođač radi što može, a ako za nešto nema materijala, onda idu dalje i rade one stvari koje mogu izvesti, ističe Peronja dodajući kako je gradilište živi organizam te kako je moguće da neki budu nezadovoljni, ali i kako bi gradnja na Bokanjcu trebala biti ogledni primjerak gradilišta.
- Mi smo za 22 posto vremena potrošenog dosada odradili 31 posto radova što je znak da izvođenje radova ide odlično. Nismo imali većih pritužbi da je teren nepristupačan, a sve pritužbe koje dobijemo, odmah šaljemo našim izvođačima radova kako bi ih otklonili. Tamo živi na tisuće ljudi, a na prste jedne ruke mogu nabrojiti pritužbe koje smo dobili, kaže Peronja objašnjavajući kako Rušinovo negodovanje zbog višestrukog otkopavanja i zakopavanja jednog te istog mjesta ima svoj razlog.
- Prvo postavljamo velike cijevi odvodnje koje se polažu duboko u zemlju, onda nakon toga dolaze vodovodne cijevi te DTK cijevi. Svatko iza sebe sanira prostor te to nije ništa neuobičajeno. Prometna regulacija se konstantno objavljuje i šalje medijima kako bi svi bili upoznati s njom. Tko god nam se obrati s problemima vezanim uz gradilište dobit će naš odgovor. Zaista svima stojimo na usluzi i svima izlazimo u susret koliko god i kad god možemo, poručuje direktor Peronja.
