Zadarsko tužiteljstvo traži ukidanje oslobađajuće presude i novo suđenje za dvojicu optuženika vezanih za slučaj malverzacije koje su dovele do propasti najuspješnijeg hrvatskog distributera Fiatovih vozila "Zadarkomerc" iza kojega su ostale 1,2 milijarde kuna neplaćenih dugova.
Za ratno profiterstvo u spisu ‘teškom‘ čak 9500 stranica godinama se sudilo bivšem vlasniku "Zadarkomerca" Anti Jurjeviću (75), nekadašnjem vlasniku i direktoru Glumina banke Marku Marčinku (71), Josipu Bašiću (64), Anđelku Vučetiću (59), Domagoju Majcenu (58) i Goranu Kovačiću (58). ‘Sedmorka‘ se teretila za niz djela, počevši od kaznenog djela protiv službene dužnosti, zloporabe položaja i ovlasti, preko kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, te sigurnosti platnog prometa.
Marčinko, Bašić i Vučetić oslobođeni su optužbi prošle godine, a kako se od 2017. godine Jurjeviću, Majcenu i Kovačiću sudilo u odvojenom postupku, sud je ove godine odbacio optužbe protiv petooptuženog ekononimista Majcena, direktora ‘Zadarkomerca‘ i ovlaštenog potpisnika sedmooptuženog elektrotehničara Kovačića.
Suđenje koje je završilo oslobađajućim presudama trebalo je razmrsiti klupko gospodarsko-političkih odnosa koji su vladali u Zadru od početka devedesetih godina. Jurjević je novcem i automobilima sponzorirao nogometni klub, brojne manje poduzetnike, ali i utjecajne pojedince iz svoje sredine i Hrvatske. Nakon propasti “Zadarkomerca” povukao se iz gospodarskog i političkog života na Silbu gdje je započeo uzgoj maslina i vinove loze.
Na vrhuncu svojeg poslovnog uspjeha zapošljavao je 1100 radnika, a tada je i ušao u riskantne poslovne aranžmane s Dubrovačkom, Glumina i Dalmatinskom bankom uzimajući velike kredite koje poslije nije mogao uredno vraćati. Marčinko je sredinom devedesetih bio direktor Glumina banke koja je u kratkom vremenu stala uz bok pet najvećih banaka tog vremena u Hrvatskoj.
Sud je odbio optužbu da su Majcen i Kovačić počinili kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, a sve u svezi Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih dijela iz procesa pretvorbi i privatizacije, jer je nastupila - zastara kaznenog progona.
Županijsko državno odvjetništvo u Zadru (ŽDO) žalilo se na tu presudu navodeći kako nije utemeljena na zakonu jer je sud povrijedio Kazneni zakon primijenivši odredbe o zastarijevanju kaznenog progona.
- Tijekom postupka neupitno je utvrđeno da su optuženici počinili inkriminirana im kaznena djela jer to proizlazi iz vještačkog nalaza vještaka financijske struke koji je pregledom poslovne dokumentacije poduzeća ‘Zadarkomerc‘ i ‘Fizing automatika‘, čiji je petooptuženi bio direktor, a sedmooptuženi ovlašteni potpisnik utvrdio da se radilo o izvlačenju gotovine iz poduzeća ‘Zadarkomerc‘, a ne o plaćanju računa za stvarno izvršene usluge – navodi županijska državna odvjetnica Marijana Stipić.
Navodi kako Sud u obrazloženju pobijane presude neutemeljeno ukazuje da ne bi bilo opisano počinjenje kaznenih djela sukladno sadržaju Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih dijela iz procesa pretvorbi i privatizacije, iako je nedvojbeno utvrđeno da su kaznena djela koja se inkriminiraju optuženicima počinjena u vremenskom razdoblju od 18. listopada 1994. do 31. prosinca 1996. godine.
Zbog toga je evidentno da su optuženici pri počinjenju ovih kaznenih djela iskoristili tadašnje stanje na tržištu u Republici Hrvatskoj koje je bilo nestabilno upravo zbog ratnog stanja koje je netom završilo, a u kojem razdoblju nisu bili učinkoviti instrumenti državne kontrole kao ni u razdoblju unutar određenog vremena mirne reintegracije koja je završila 15. siječnja 1998., dakle nakon inkriminiranog razdoblja.
- Sud je nezakonito zaključio da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih dijela iz procesa pretvorbi i privatizacije, a ujedno da u činjeničnom opisu prilagođene optužnice podneskom ovog državnog odvjetništva od 23. veljače 2015. i 16. siječnja 2018. u kojem su opisane okolnosti koje povezuju počinjenje kaznenih djela s procesom pretvorbe i privatizacije, nisu opisane okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, a vezano za primjenu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbi i privatizacije pa da bi time nastupila zastara - navodi se u žalbi tužiteljstva.
Kako se nadalje navodi, Zakon o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih dijela iz procesa pretvorbi i privatizacije u članku 1. određuje da se za kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države, kazneni progon može poduzeti i nakon isteka roka za zastaru kaznenog progona – navodi tužiteljica u žalbi.
Naglašava se i kako sud u ovom slučaju neosnovano ukazuje da se tužiteljstvo u prethodno navedenim izmjenama optužnice nije pozvalo na odredbu članka 7. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih dijela iz procesa pretvorbi i privatizacije jer se ova odredba ima primijeniti samo za kaznena djela ratnog profiterstva, dok se u optužnici optuženicima stavljaju na teret zapravo kaznena djela počinjena tijekom procesa pretvorbe i privatizacije.
- Sud suvišno ukazuje na primjenu tog članka, te je i u tom dijelu presuda nezakonita. Stoga se predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti Županijskom sudu na daljnji postupak – navodi se u žalbi.
U obrazloženju oslobađajuće presude navodilo se kako u činjeničnom opisu kaznenih djela nisu bile opisane okolnosti koje bi upućivale na to da su poduzete kriminalne radnje karakterizirane aktivnošću kojom se zloupotrebljava činjenica da je u tijeku Domovinski rat, tako da se prema postavljenom činjeničnom opisu terećenih kaznenih djela radi tek o uobičajenim (klasičnim) kriminalnim aktivnostima optuženika kojima zloupotrebljavaju svoj položaj i ovlasti.