Na obnovljenom križanju ulica Bože Peričića i Nikole Šubića Zrinskog kod hotela Kolovare prema Arbanasima, postoji jedinstvena prometna regulacija, vjerojatno na čitavom svijetu: naime dvije ulice imaju status sporednih prometnica, odnosno niti jedna nema prednost prolaza, pa se vozači međusobno u čudu prepiru – tko ima manju prednost!
Nakon što su Hrvatske ceste rekonstruirale Ulicu Nikole Šubića Zrinskog u četverotračnu prometnicu, obje ulice nemaju prvenstvo prolaza, odnosno obje su sporedne. Ulica Bože Peričića koja je prije bila glavna, sada je dobila oznake obaveznog zaustavljanja stop, a iz Ulice Nikole Šubića Zrinskog prema Ulici Bože Peričića postavljen je trokut koji upozorava kako se dolazi na ulicu s prvenstvom prolaza, koja pak ima znak – stop. Kako je moguće da dvije ulice na križanju imaju oznake sporedne ceste, pa koja je onda glavna? - pitamo se mi, a i vozači koji tamo svakodnevno prometuju.
Zbog toga su česte situacije u kojima se ne zna tko ima, a tko nema prednost. Jedni trube drugima, podjednako zbunjeni novonastalom situacijom i prometnim znakovljem, koje samo zbunjuje, a nikako ne olakšava normalno odvijanje prometa.
Zapravo, pravo je čudo kako se na spornom križanju nitko do sada nije dobrano "klepnuo" automobilima. A i da dođe do prometne nezgode, tko bi bio kriv? Što bi se u očevidu zaključilo, tko je imao prednost, a tko nije? Pogotovo da netko, ne daj Bože strada, tko bi bio odgovoran za nesreću, vozači, onaj tko je postavljao znakove ili izvođač radova s novom prometnom regulacijom? Osim toga, rekonstruirano križanje, koje je zapravo do sada bilo vrlo jednostavno, nevjerojatno je novom obnovom kolnika zakomplicirano. Tko tu gdje skreće, kojom trakom, kud, kako... Bome, niti za iskusne vozače, ova "arbanaška petlja" nije lagan zadatak. Pa tamo bi pali i najsavjesniji profesionalci.
Čak i iz pozicije vozača "amatera s B kategorijom" nije jasno zbog čega je zapravo Ulica Bože Peričića izgubila prednost prolaza koju je uvijek do sada imala? Iz Ulice Nikola Šubiće Zrinskog trokut upozorava da se dolazi na ulicu s prednošću prolaza. Ali tko ima prednost prolaza? To nikome nije jasno. Iz smjera Arbanasa može se samo desno u Ulicu Nikole Šubića Zrinskog jer je Ulica Bože Peričića ionako jednosmjerna. Zapravo, u ovom slučaju, prednost prolaza, odnosno status glavne ulice mogao bi u prikazanoj situaciji imati samo izlaz s parkinga hotela Kolovare. Ako je taj izlaz dobio status "glavne ulice", onda je dalje svaki komentar suvišan.
Pokušali smo razriješiti ovu prometnu nebulozu kod institucije koja zapravo i prva mora brinuti za sigurnost svih nas u prometnu – zadarske policije.
Poslali smo im najvažnije pitanje: odobrava li PU zadarska novu prometnu regulaciju postavljenu na ulicama koje obnavljaju Hrvatske ceste? Poslali smo im i fotografiju križanja ulica Bože Peričića i Nikole Šubića Zrinskog iz koje je razvidno da obje ulice nemaju prvenstvo prolaza, odnosno obje su sporedne. Pitali smo policiju: kako je moguće da dvije ulice na križanju imaju oznake sporedne ceste, pa koja je onda glavna?
Također nas je zanimalo, jesu li odobrili sporne nogostupe koji u Ulici Nikole Šubića Zrinskog imaju neodgovarajuće gabarite i prepreke u obliku stupova javne rasvjete, znakova i slično, na što su upozorili i građani koji su javno kritizirali novi izgled te četverotračne ceste, na uštrb pješaka i njihove sigurnosti.
Jesu li Hrvatske ceste uopće zatražile od PU zadarske odobrenja prometne signalizacije koje su postavljali na obnovljenim ulicama i je li policija ta odobrenja izdala i za koje sve prometnice?
Evo što su nam odgovorili iz PU zadarske:
- Policijska uprava ne izdaje suglasnosti za regulacije prometa na državnim cestama (ovdje se radi o rekonstrukciji državne ceste), a isto se odnosi i na upit u vezi nogostupa u ulici N.Š. Zrinskog.
U vezi uočene nelogičnosti postavljenih znakova u zoni radova, PU je kontaktirala Grad Zadar kako bi se, što žurnije uskladila prometna signalizacija – stoji u kratkom odgovoru PU zadarske.
Stoga vozačima naša preporuka, dok se "što žurnije ne uskladi prometna signalizacija" neće vas u prometu zadarskim ulicama sačuvati ni zadarska policija ni Hrvatske ceste niti Grad Zadar. Može vas sačuvati samo vlastita snalažljivost i oprez. Jer logike ovdje jednostavno – nema!
Projekt obnove državnih cesta kroz Grad Zadar svakako je dobrodošao, pogotovo jer se ne financira iz gradskog proračuna pa se na njega i gleda kao na "darovanog konja". Ipak, puno je nelogičnosti u izvedbi, koje često dovode u pitanje i svrhovitost projekata i sigurnost sudionika u prometu. Jedna od spornih točaka sigurno je i križanje ulica Petra Skoka, Ante Starčevića i Hrvoja Ćustića, poznatije kao križanje na Bulevaru kod Petrolove crpke. Tamo iz smjera Ulice Hrvoja Ćustića nakon rekonstrukcije Bulevara ne postoji "čisti" signal zelenog svjetla za skretanje ulijevo prema Ulici Ante Starčevića, a zbog velike razlike u (nižoj) nivelaciji Ulice Petra Skoka, nepregledna je situacija s nailaskom vozila iz toga pravca pri istovremenom zelenom signalu, pa su česte opasne mogućnosti direktnih sudara. Iako smo upozoravali Hrvatske ceste i Grad Zadar na taj problem, on do sada nije na odgovarajući način ispravljen, mada je obećano da će se sve regulirati kad se uspostavi semaforski zeleni val Bulevarom...
Unatoč protivljenju vozača i negodovanju gradskih vlasti, Hrvatske ceste uklonile su prvi zadarski rotor kod Opće bolnice koji je dugi niz godina u velikoj mjeri uspješno ispunjavao svrhu zbog koje je izgrađen. Zbog isforsirane izgradnje četverotračne Ulice Nikole Šubića Zrinskog, rotor će biti zamijenjen semaforiziranim raskrižjem, a drastično su smanjeni i gabariti nogostupa, da se o biciklističkim stazama niti ne govori. Hrvatske ceste su istjerale svoje, pa je Zadar postao vjerojatno jedini europski grad koji rotore zamjenjuje semaforiziranim raskrižjima.
Križanje na Žmirićima ostaje i dalje simbol prometnih nelogičnosti u Zadru. Iako je već godinama jasno da bi kilometarske kolone na prilazima raskrižju u ljetnim mjesecima mogao riješiti samo rotor, iz nerazumljivih razloga Hrvatske ceste tamo ustrajavaju na semaforiziranom raskrižju koje se do sada rekonstruiralo najmanje tri puta, sve skupa za brdo novca... Objašnjenja da se za rotor ne može otkupiti dovoljno okolnog zemljišta ne drže vodu jer je jasno da gabariti postojećeg raskrižja omogućavaju sasvim solidan rotor koji bi učinkovito eliminirao zastoje. Opravdanje da bi se rotorom prevelik promet spustio u niže gradske ulice djeluje još neuvjerljivije. Zadnje objašnjenje koje smo čuli o raskrižju na Žmirićima je da bi ga u skoro vrijeme moglo zamijeniti – novo raskrižje. Četvrto po redu...